Analiza: Najbolja petorka ABA lige...

Kao polaznu tačku nismo uzimali isključivo statistiku, jer bi onda sastav bio značajno izmenjen od onog koji smo mi izdvojili. U prvom planu koristili smo sveukupni utisak, tačnije koliko su partije petorice najboljih uticale na generalni plasman svojih klubova. Evo kako smo mi birali...

Košarka 11.12.2016 | 23:15
Analiza: Najbolja petorka ABA lige...
Jadranska barka lagano plovi ka trinaestoj luci, što će reći da se nalazi na polovini puta ka konačnom odredištu: Plej-ofu. A to znači da je došlo vreme da se podvuče prva crta i napravi mali rezime onoga što smo dosad imali priliku da vidimo. 

Posmatrajući klubove, prvi deo ove takmičarske godine obeležio je aktuelni vladar - Crvena zvezda. Klub sa Malog Kalemegdana otvorio je sezonu sa dvanaest uzastopnih pobeda i bez ikakve sumnje istakao kandidaturu za još jednu odbranu šampionskog pehara. Ali, o sastavima ćemo drugom prilikom. Sada ćemo maksimalnu pažnju posvetiti petorici igrača koji su ostavili najdublji trag posle dvanaest rundi takmičenja. 

Kao polaznu tačku nismo uzimali isključivo statistiku, jer bi onda sastav bio značajno izmenjen od onog koji smo mi izdvojili. U prvom planu koristili smo sveukupni utisak, tačnije koliko su partije petorice najboljih uticale na generalni plasman svojih klubova. 

Da ne dužimo previše, pogledajte koga smo izdvojili u prvi plan.

CENTAR - ANTE ŽIŽIĆ

Ono što je Nikola Jokić radio u svojoj poslednjoj sezoni sa Mega Leksom, to Ante Žižić čini u dresu Cibone! Samo, na još brutalnijem nivou. Već sada slobodno se može dati ocena da Cibonin biser ima MVP sezonu, a da će već sledeće biti jedna od vedeta Boston Seltiksa. Čiji emisari već sada zadovoljno trljaju ruke. Momak rodom iz Splita beleži brutalne brojke! I, da nije njega Cibona sigurno ne bi bila ni blizu četvrte pozicije. Ima hrvatski vunderkind veliku podršku daleko iskusnijeg Željka Šakića, ali ovo je tim -Anta Žižića!

Razbio je Mega Leks u paramparčad minulog vikenda, pribeležio 35 poena, 12 skokova i ukupni indeks - 43! U svih dosadašnjih osam trijumfa ostavio je svoj prepoznatljivi pečat i suvereno izdominirao reketima, kao što je malo ko činio tokom poslednjih godina.

Još se pamti i prepričava njegovo izdanje protiv skopskog MZT, kada je upisao rekord karijere sa 37 poena, 20 skokova i vrtoglavih 56 indeksnih poena.

U poslednje vreme sve se češće koristi uzrečica - Žižić, pa svi ostali - koja jasno pokazuje da je individualno daleko ispred ostatka Jadranske lige. Drugi je strelac lige sa 233 koša, 21 u proseku, daleko je ispred svih u pogledu ukupnog indeksa korisnosti (324, 29,45 prosečno) i ukupnom broju skokova (104, 9,45 prosečno), a laskavu titulu najkorisnijeg igrača kola poneo je u čak tri navrata. 

Dosadašnji utisak o mladom centru pokvarila je jedino stamena odbrana Crvene zvezde u nedavnom sudaru u Zagrebu. I pored toga što je naišao na kolektivno savršeno postavljen bedem, uspeo je meč da završi sa 16 poena i osam skokova.

Jedino je zaista podbacio protiv Cedevite. Ali, svako ima pravo na loš dan, s vremena na vreme.

Bez sumnje prvi i najbolji centar lige.

KRILNI CENTAR - MILKO BJELICA

Konkurencija na poziciji krilnog centra bila je izuzetno jaka. Statistički gledano koplja bi se lomila između prvog strelca Lige Ivana Marinkovića (234 poena, meč i koš više odŽižića), Marka Lukovića i Nikole Jankovića. Međutim, sveukupno najjači utisak ostavio je -Milko Bjelica. 

Pre svega iz razloga što je veći deo dosadašnje sezone proveo na poziciji koja mu manje prija - centarskoj. Ali, mi smo mu udelili pravo mesto na terenu.

U nedostatku pravi petica u rotaciji, Dejan Radonjić se odlučio da prekaljenom dugajliji udeli nezgodnu ulogu. Ali, Bjelica nije razočarao. Štaviše. Povratnik u Zvezdin dres opravdao je očekivanja i postao jedna od udarnih igli najboljeg tima šampionata. 

Gledajući odnos minuta provedenih na parketu (217, 18 u proseku), Bjelica je beležio 11 poena, četiri skoka i jednu asistenciju po utakmici. Ali, njegov učinak ne treba se gledati kroz prizmu statistike. 

Pobedio je Igokeu i Karpoš Sokoli, prelomio prvi večiti derbi sezone onom serijom poena u ranoj fazi meča i uneo sigurnost u redove crveno-belih pod oba koša. Njegovo prisustvo na parketu od ogromnog je značaja za Crvenu zvezdu, pre svega zbog ogromnog iskustva koje poseduje, ali i zbog činjenice da je jedan od igrača koje je najteže čuvati. Na svojoj poziciji, naravno.

Konstantno je u stavu „trostruke pretnje“, brži je i okretniji od većine centara u Ligi, a ako mu čuvar ostavi malo više slobodnog prostora, kazniće ga šutem za tri poena.

Imao je svojih uspona i padova Bjelica tokom sezone, ali treba uzeti u obzir da krcka 33. godinu života, da je jedna od Zvezdinih glavnih opcija u Evroligi, ali i da je ritam ove sezone - paklen. 

KRILO - LUKA BABIĆ

Konkurencija na poziciji krila možda je i najtanjau odnosu na ostala mesta na terenu. Većina bi bez previše razmišljanja stavila Marka Simonovića, najviše zbog činjenice da je prva napadačka opcija crveno-belih. Ali, eksplozija koju je osvajač olimpijskog srebra doživeo najviše se meri u Evroligi, gde je postao jedna od najopasnijih haubica u Evropi, u ABA ligi ima nešto skromniji učinak. Opet, ne i zanemarljiv. 

Luka Babić se na ovoj listi našao prevashodno zbog velikog uspona u formi koji je doživeo u poslednje vreme. Da je Mega beležila bolje rezultate u dosadašnjem delu prvenstva Rade Zagorac ne bi imao alternativu, ali nekada veliki talenat hrvatske košarke popunio je njegovo mesto. 

Počeo je loše hrvatski reprezentativac. Bio je, žargonski rečeno, mlak. Podsetio je dosta na partije koje je pružao prethodnih sezona. U prvi plan nije izlazio onda kada su se lomila koplja, a u sivilo ekipe uklopio se i protiv Budućnosti i Crvene zvezde.

Ali, u dosad turbulentnoj sezoni Luka Babić uspeo je da pronađe izlaz iz krize i zadrži određenu konstantu. Nedavno je zgazio Cibonu u velikom derbiju Hrvatske, a meč je završio sa 24 poena, šest asistencija i pet skokova. Bio je jedna od glavnih kajli pobeda nad Igokeom i Megom.

Njegove brojke nisu takve da bi čovek mogao da padne na zadnjicu, ali kada je u svom elementu drži sve konce u svojim rukama. A ono što je najvažnije - uspeo je da pronađe način da izbegne sudbinu mnogih kolega i ne postane igrač koji samo čeka svoju šansu iz ćoška, već je proširio napadački asortiman. 

BEK ŠUTER - VIL HEČER

Partizan ove sezone mahom zna samo za dramatične mečeve i završnice na jednu loptu. A trener Aleksandar Džikić svaki put izvlači istog keca iz rukava - Vila Hečera!

Polivalentni američki košarkaš izvlačio je Parni valjak iz blata nekoliko puta ove sezone. Bio je heroj pobeda nad Mornarom, Cibonom, Olimpijom, FMP, Karpošom i Megom, dok je MZT pregazio zajedno sa ostatkom ekipe. I to je sve učinio samo u ABA ligi!

Apsolutno prvi strelac ekipe sa gotovo 65 poena više od drugoplasiranog Novice Veličkovića, prva udarna igla crno-belih i igrač bez koga bi Partizan verovatno imao znatno slabiji učinak.

Ipak, ni njegov kvalitet nije mogao da donese prevagu protiv tri najveća takmaca, Crvene zvezde, Budućnosti i Cedevite. Ali je u te tri utakmice ubacio ukupno 46 koševa, što nije zanemarljiv učinak.

Činjenica da se podjednako dobro snalazi i na beku i na plejmejekeru čini ga dodatno opasnim po sve rivale, zato i jeste plenio pažnju svojim šuterskim, ali i organizatorskim sposobnostima. Doduše, više kao klasičan skorer. Zato i jeste sedmi strelac lige sa 17 koševa u proseku, dok po utakmici beleži i gotovo 16 indeksnih poena.  

PLEJMEJKER - STEFAN JOVIĆ

Svaka čast Markusu Vilijamsu na svemu što je uradio za Budućnost i magičnim asistencijama koje je pribeležio. Ali, učenik je odavno prestigao učitelja. Možda bi se nekadašnja vedeta Crvene zvezde našla na ovoj poziciji da pruža ozbiljne partije u kontinuitetu i da generalno nije problematične prirode, ali Stefan Jović je još prošle godine pretekao Vilijamsa. 

Ono što je Ante Žižić na poziciji centra, to je Jović na mestu organizatora igre - bez konkurencije. Dobro, Žižić ima impresivnu statistiku, jer je cela ekipa podređena njemu. U slučaju Stefana Jovića situacija je drugačija, pošto je on sebe kompletno podredio ekipi! 

Motor Crvene zvezde, Radonjićeva produžena ruka na parketu, čovek bez kojeg igra Crvene zvezde ne bi imala smisla. Ni početak, ni kraj. Ni glavu, ni rep. 

Da ne širimo priču i ne idemo previše daleko, dovoljno je samo pogledati Stefanovučinak na parketu ove sezone. Svaka akcija polazi od njega, svaka odbrana počinje njegovim zaustavljanjem protivnika u ranoj fazi. Upravo zbog njega, ali i snažnog kolektivnog duha, Zvezda je bar polovinu utakmica ove sezone dobila sa „pola gasa“, a svaki put on je činio da igra srpskog i regionalnog šampiona ima svoj fluidni tok.

U slučaju Stefana Jovića ne treba čeprkati po statistici, jer se tu neće naći neke impresivne prosečne brojke. Ali, onih 16 asistencija koje je podelio u Zvezdinom gaženju Cedevite ostavile su ceo košarkaški region bez daha. 

Koliko je reprezentativac iz Niša važan šraf u Zvezdinoj mašineriji govori i činjenica da klub nije želeo da ga proda ovog leta ni po koju cenu i da je, uz ostanak Dejana Radonjića, bio najvažniji proteklog leta. 

Organizator kakav bi poželeo svaki tim, iako bi mogao da proba da se upusti u malo više ofanzivnih realizacija. Doktor odbrane. Stefan Jović. 

SPECIJAL - PJER DŽEKSON

Čovek za kojim plaču u Cedeviti i danas. Snagu potencijala koji poseduje pokazao je protiv Partizana, kada je ubacio 32 poena, ali i podelio devet asistencija i ukrao četiri lopte. Jedan je od igrača čiji je dolazak pokrenuo Cedevitu i najavio bolje dane za zagrebački klub.

Nije se zadržao dugo, ali za ono vreme koje je proveo na Jadranu pokazao je da je statistički mogao da bude možda i najbolji igrač cele sezone uz Antu Žižića. S prosekom od 16 poena, sedam asistencija i dve ukradene lopte, jasno je i zašto.

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar