Analiza: Šta Srbe čeka u Poljskoj - sve o rivalima ''Orlića'' na jednom mjestu...
Španci i Portugalci sila, Makedonci velika nepoznanica...
Fudbal 02.12.2016 | 22:30
PORTUGAL
Portugal jeste nosilac u našoj grupi ali sigurno nema najbolju ekipu. Ključne reči kada su Portugalci u pitanju jesu sistem i tim. Selektor Rui Žorž, bivši fudbaler Porta i Sportinga, već šest godina je na toj funkciji. U Savezu su svakog trenutka znali šta žele i poklonili su potpuno poverenje ovom stručnjaku koji na dva završna turnira nije uspeo da se plasira pre nego što je u Češkoj 2015. stigao do finala tako što je demolirao Nemačku sa 5:0. Podsetimo, Portugalci su na tom prvenstvu nesrećno ostali bez titule posle penal ruleta sa Šveđanima.
Otkako je ekipu preuzeo Rui Žorž Porugal je stvorio snažan pobednički mentalitet. Svaki njegov tim pobeđuje u serijama i jako teško gubi utakmice. Računajući takmičarske mečeve, Žorž je izgubio samo dva puta za šest godina - od Švedske u tom finalu i još 2011. od Rusije. Poslednje kvalifikacije Portugalci su odradili zaista lagano - osam pobeda, dva remija i gol razlika 34:5. Ta dva jedina remija zabeležili su protiv Izraela i Mađarske kada je već bilo poznato da su obezbedili plasman u Poljsku. Ruku na srce, ni rivali im nisu bili previše moćni. Pored pomenuta dva tu su još bili Grci, Albanci i Lihtenštajn.
Portugal možda nema toliko zvezda poput Španije, Nemačke ili Engleske, ali kao što rekosmo ima - tim. A to opet ne znači da tom timu ekstra kvalitet ne donose igrači poput Bernarda Silve. Ako ćemo o zvezdama onda će najveća u toj ekipi bez svake dileme biti najbolji fudbaler Monaka. Bernardo Silva nije igrao u kvalifikacijama, ali se očekuje da dobije poziv za EP, za razliku od, recimo, Renata Sančeza.
Ako ćemo po linijama Portugal je najtanji pozadi. Prvi golman im je Bruno Varela, dete Benfike koje brani u Setubalu standardno. Nikakvo čudo, a opet dovoljno pouzdan. Igrači u zadnjoj liniji poput Tobijasa Figeireda (Nasional), Rafe (Rio Ave) ili Rubena Veca (Granada) nisu kalibar zbog kog napadači noć pred utakmicu nemaju miran san, ali tu su i klasni bek iz Valensije Žoao Kanselo, odnosno štoperi Ruben Semedo iz Sportinga i Edgar koji trenutno igra za drugi tim Viljareala, a jedno vreme školovao se u Barseloni.
Za čvrstinu veznog reda brinuće se zvezdica Porta Ruben Neves (19) i kapiten Bruno Fernandes (22) koji igra u Sampdoriji. Oni bi trebalo da imaju sigurno mesto u startnoj postavi. Sredinu još popunjavaju Roni Lopez iz Lila (igra izvanredno ove sezone), Bruma (Galatasaraj), Žoao Karvaljo (Benfika), pa i pomenuti Bernardo Silva... Portugalci imaju dosta laganih krila i izrazito ofanzivnih vezista poput fantastičnog Portovog kreativca Dioga Žote, Gonsala Guedeša iz Befike ili Karlosa Manea koji igra sve bolje u Štutgartu. Sa takvim igračima u timu mogu bez problema da odigraju bez napadač, ali pošto su konačno dobili rasnu klasičnu devetku bilo bi veliko iznenađenje da Andre Silva ne bude zakucan u startnih 11, pogotovo posle fantastičnih partija koje pruža poslednjih meseci i u klubu i nacionalnom timu. U klubu postiže, u proseku, gol na svakoj drugoj utakmici; u mladoj reprezentaciji na tri meča dao je četiri gola, a u dosadašnja četiri nastupa za A reprezentaciju postigao je isto toliko pogodaka.
Gonsalo Pasiensija (Portov igrač na pozajmici u Olimpijakosu), Želson Martins (Sporting) i Juri Medeiroš (Boavista) čekaće svoju šansu iz prikrajka.
Ali daleko je još EP. Sve ovo može se uzeti tek za skicu portugalskog tima i snage uopšte...
ŠPANIJA
Furija je četiri puta bila šampion Evrope, od toga dva puta na prethodna tri takmičenja. Od istorijskog het-trika ih je odvojila baš reprezentacija Srbije pre dve godine. Španci su tada imali znatno jači tim, ali je fanatična požrtvovanost Orlića, taktički besprekoran dvomeč i postavka igre Radovana Ćurčića Srbiji su doneli veliki rezultat i eliminisali tada najjaču mladu selekciju Starog kontinenta.
Na klupi Španaca je bio i ostao do danas mladi stručnjak Albert Selades. Nekadašnji vezista Reala i Barselone dobio je punu podršku da nastavi posao iako je eliminacijom od Srbije doživeo težak udarac. Dobar deo tog tima Španije je i u prethodnom kvalifikacionom ciklusu bio deo reprezentacije. Protiv Orlića su tada igrali golman Arizabalaga, defanzivci Gaja, Mankiljo, vezisti Njigez, Tores, napadači El Hadadi, Deulofeu… Isko, Morata i Roberto su prerasli mladu selekciju, ali su stasale neke nove snage iz Primere i inostranih klubova. Sadašnji članovi Orlića koji su tada igrali protiv Španije su Veljković, Filipović i Čavrić. Selades je zadržao neke od pomenutih koji su dostigli izlazno godište tek u ovim kvalifikacijama, ali i pridodao još nekolicinu talenata koji već sada predstavljaju ozbiljna imena u evropskom fudbalu.
Na golu je ostao nedodirljiv Kepa Arizabalaga koji je konačno dočekao šansu u matičnom Bilbau i posle pozajmice u Valjadolidu sklonio sa gola baskijkog tima neuništivog Gorku Iraizoza. Ove sezone je već sedam puta stajao na golu Bilbaoa u Primeri. Zacementirane su i bekovske pozicije. I to kakvim igračima! Uz desnu aut liniju igra najperspektivniji bek u Evropi - Ektor Beljerin. Levo je Valensijin Gaja kojeg Pep Gvardiola želi u Mančester Sitiju. Obojica su ultra-ofanzivni igrači i predstavljaju veću brigu protivniku kada pređu polovinu nego kada brane prilaze svom golu. Alternative su im Mankiljo koji je u velikom padu u poslednjih godinu-dve i Benfikina senzacija Grimaldo kojeg je naciljao Žoze Murinjo kao pojačanje za Junajted.
Za razliku od bekovskih, štoperske pozicije nisu tako jaka karika Španaca. Daleko je to od naslednika Pujola, Pikea ili Ramosa. Štoperi bi trebalo da budu nade sa severo-zapada Španije. Džoni Kastro iz Selte i Horhe Mere iz Sportinga. Mere je tu jači deo štoperskog tandema. Već drugu sezonu igra standardno u Primeri i prošlog leta bio je meta nekih premijerligaških klubova. Visok, jak u skoku i duelima. Stub odbrane Seladesovog tima. Kada on nije igrao, Španci su doživeli debakl protiv Hrvata na svom terenu - 0:3. Njegov parnjak Džoni Kastro je univerzalni vojnik koji krpi sve rupe u odbrani. Igra već petu sezonu standardno za Seltu u Primeri. U prethodna dva šampionata odigrao je svaki meč! Nije klasičan štoper pošto u klubu uglavnom igra na poziciji levog beka. Ipak, Selades ga forsira u srcu odbrane. Prošlog leta ga je želeo Njukasl. Jedina prava alternativa na štoperskim pozicijama je Hesus Valjeho kojeg je Real prošlog leta dao na kaljenje u Ajntraht iz Frankfurta, a španski mediji su ga kada se pojavio u Saragosi prozvali naslednikom Fernanda Jera.
Mlada selekcija Španije kao i A tim već godinama igra sa trojicom klasičnih veznih igrača. Najćešća formacija je 4-3-3, ponekad 4-2-3-1, a baš retko je to 4-1-4-1. Srce tima je Oliver Tores. Momak prefinjene tehnike za kojeg opet nije bilo mesta u madridskom Atletiku pa je ponovo pozajmljen Portu gde je pre dve godine pružao najbolje partije. On je plejmejker Španaca, diktira tempo, vodi igru i oko njega se sve okreće. Leđa bi trebalo da mu čuva Mikel Merino iz Borusije Dortmund kojeg su Milioneri kaparisali još prošle zime kada se po Evropi pročulo o talentu iz Osasune. Defanzivni vezni, ali nije klasičan trkač koji samo odrađuje kilometražu. Treći član veznog reda je možda i najkvalitetniji igrač tima - Saul Njigez iz madridskog Atletika. Bajern je prošle godine na svojoj koži osetio moć Atletikovog vunderkinda. Njigez ima sve! Talenat, tehniku, fizilku, šut, fudbalsku inteligenciju… Prva alternativa njima dvojici je talentovani Sebaljos iz Betisa koji najčešće ulazi sa klupe, a ako Selades hoće da pojača defanzivu u veznom redu onda uvodi neumornog Ljorentea iz Alavesa. Postoji i opcija da Denis Suarez pređe sa krila u vezni red. Ali to u slučaju da ne igra Njigez. Posle sjanih igara u Viljarealu, Barselona ga je vratila na Kamp Nou i Luis Enrike ga koristi kao igrača sa klupe koji menja tempo i stil igre. Hirurški precizni centaršutevi su Suarezov zaštitni znak. Pogađa saigrače u trepavicu i u tom aspektu igre je među najboljim u Primeri. Ako on bude igrao, onda bi Realovo čudo Marko Asensio mogao da se preseli na klupu. Iako je postigao četiri gola i namestio dva u kvalifikacijama, iako je već dobio i poziv u A tim, verovatnije je da će Selades pružiti šansu Suarezu na levom krilu. Asensio može da igra i “unutra”, pa ako dođe do nekih pomeranja u veznom redu mogao bi da promeni poziciju.
Desno krilo je rezervisano za kapitena Deulofeua koji je odirgao svaki meč u kvalifikacijama i uglavnom blistao. Iako u Evertonu nije standardan, u mladoj reprezentaciji je ključni igrač. Uostalom, postigao je sedam golova i imao pet asistencija na 10 utakmica! Igrao je i pre dve godine u kvalifikacijama. Njemu je alternativa Samu Kastiljeho iz Viljareala koji je sjajan paker i odlično igra ove sezone.
Potentan vezni red i ubitačni krilni igrači trebalo bi da rade posao za jednog isturenog napadača što će najverovatnije biti Munir El Hadadi. Čudo u omladincima Barselone, potom džoker sa klupe u A timu Katalonaca prošlog leta napustio je Kamp Nou u potrazi za većom minutažom i preselio se u Valensiju, ali mu tamo i ne ide baš najbolje. Ipak, u mladoj selekciji je bio prvi izbor i uz Deulofeua najbolji strelac ekipe sa sedam golova. Malo je verovatno da će umesto El Hadadija u prvih 11 igrati Injaki Vilijams koji za razliku od prošle sezone, u ovoj ne igra baš dobro za Ateltik Bilbao. Opcija je i Santi Mina iz Valensije.
Podsetimo za kraj, Furija je u baražu za završni turnir imala dosta problema i muka u dvomeču sa Austrijom. Na dva meča viđena su samo dva pogotka (po jedan u obe mreže) i to na žalost Austrijanaca u duelu odigranom u Sankt Peltenu. U revanšu u Albaseteu mreže su mirovale...
MAKEDONIJA
Makedonci su reprezentacija o kojoj se ubedljivo najmanje zna na Evropskom šampionatu i oni su apsolutni autsajderi u našoj grupi. Njihov plasman na završni turnir u Poljskoj predstavlja najveći uspeh u istoriji makedonskog fudbala, a posebno dobija na značaju ako se konstatuje da su iza Makedonije u kvalifikacionoj grupi ostale takve fudbalske nacije kao što su Francuska i Škotska.
Ekipa koju sa klupe predvodi Bobi Milevski završila je takmičenje sa bodom ispred Francuza, selekcije pune velikih zvezda, i to tako što je oba puta odolela velikom favoritu - 2:2 i 1:1. Makedonci su bili sjajni u finišu trke jer su četiri poslednja meča dobili bez primljenog gola. Izgubili su samo jednu utakmicu. Bilo je to na startu kvalifikacija u gostima protiv Islanda - 0:3. Posle tog duela kreće prelepa bajka Bobija Milevskog i njegovih momaka.
O kvalitetima tog tima izlišno je pričati. Radi se uglavnom o anonimnim fudbalerima koji igraju u domaćem šampionatu i koji svi zajedno ne vrede koliko jedan Sergej Milinković Savić, recimo.
Sa trakom oko ruke ovu selekciju predvodi David Babunski, vezista Crvene zvezde koji je u tom timu ponajbolji igrač. Iako ne igra u crveno-belom dresu redovno dobija poziv i uz Kiru Markoskog najbolji je strelac ekipe sa pet golova. Još jedan fudbaler Crvene zvezde član je ovog tima - Danijel Avramovski. On nije imao veliku ulogu u ovim kvalifikacijama, međutim, verovatno će se naći na spisku putnika za završni turnir.
Makedonci nemaju izrazitu zvezdu. Babunski igra u najvećem klubu, ali daleko od toga je da bitan šraf na Marakani. Zajkov iz Šarlroe i Velkovski iz Vardara standardni su u zadnjoj liniji i očigledno čine dosta dobar štoperski par, ako se u obzir uzme broj primljenih golova u kvalifikacijama - 7 na 10 utakmica, a nešto slično može se reći i za napadače Viktora Angelova (Ujpešt) i Marjana Radeskog (Škendija). Kada su zajedno na terenu jako lepo sarađuju. O tome, opet, govore njihove golovi.
Od standardnih igrača tu su još Nikolov, Demiri, Bardhi, Musliju... Njihova imena, ipak, ne znače mnogo široj fudbalskoj javnosti.
Utakmica sa Makedonijom biće verovatno presudna za naše momke. Kako god da se završi prvi meč protiv Portugala od tog duela zavisiće imamo li čemu da se nadamo na prvenstvu u Poljskoj...
Izvor: mozzartsport
Komentari / 0
Ostavite komentar