Ispovijest žrtve porodičnog nasilja

"Mlađi sin me je više puta prodrmao za ramena i rekao mi: 'Mama, ti se topiš, ti nestaješ. Učini nešto za sebe'. Kada je stao u moju odbranu, shvatila sam da ne smijem da ga dovodim u opasnost i da  je trenutak da odem iz tog pakla", počinje ispovijest za "Blic" hrabra Beograđanka (53) koju je muž zlostavljao 15 godina.

Srbija 25.11.2016 | 11:31
Ispovijest žrtve porodičnog nasilja
Do prije šest mjeseci slika žene, koja je sada mirnog duha i bistrih očiju, bila je potpuno drugačija. Ne biste pretpostavili da je to ista osoba, do nedavno modra i bez novca. Sve to jer joj se muž odao alkoholu, a posljedice njegovog poroka, sve drastičnije, ona je osećala na svojoj koži. Trpjela je udarce, prisilni seks i svakodnevnu psihičku torturu.

"Ne znam kakva je to moć, da neko učini da smatraš da si ništa", osvrće se u nevjerici štićenica Sigurne kuće.

Dok govori glas joj ne drhti, a u očima se vidi sigurnost. Na ulici bila bi običan prolaznik, a njenu ne tako daleku prošlost nagovijesti tek poneki nesiguran pokret, tanana silueta i sklop rečenica kada joj navru sećanja.

"Jedne večeri suprug je mislio da smo sami u kući. Počeo je da guta knedle, zastaje u priči."

Priseća se rečenice 'Rođena si da bi umrla', ali odustaje od ponavljanja ostalih njegovih reči. Kako kaže, muka joj je kada se prisjeća toga.

Pokušaj da prepriča teški trenutak prekida kratkom digresijom da su njeni sinovi za nju najveći uspjeh i ponos. Najveća radost na licu vidi joj se pri pominjanju momaka od kojih je jedan pred ženidbom, a drugi je završio srednju školu i traži posao. Zarad njih je ostala, ali i zahvaljujući njima je i napustila muža nasilnika.

"Onda se pojavio moj mlađi sin koji je ga je upitao: 'Hoćeš li je više ostaviti na miru?' i zaprijetio mu. Odmahnula sam mu rukom i pokazala da to ne čini. I prije sam mu govorila da ne ulazi ni u kakve sukobe sa njim. Ali, tada se u meni prelomilo. Bolje da odem nego da on strada", nastavlja i ponovo se uvjeravajući u  ispravnost svoje odluke.

"Samo želim da se ne osećam poniženom"

"Kada sam odgajila sinove, posljednje zbog čega sam trpjela nasilje je zato što sam bila finansijski zavisna. Nakon što sam se spasila, našla sam posao. Kada sam dobila prvu dnevnicu, gledala sam u nju i plakala. Godinama me je ubjeđivao da sam beznačajna i beskorisna. Sada sam držala taj novac u ruci. Otišla sam i kupila čokoladicu. Ta čokoladica bila je od mog novca i od tada kao da mi je čitav svijet drugačiji", riječi su nove žene koja sada stoji pred nama, a stare smo upoznali samo djelić koji za sada ima snage da podijeli i koju nije ostavila na pragu starog doma.

"Nikada nisam bila tip koji materijalno želi mnogo. Samo ono osnovno mi treba, što uspevam da obezbjedim iako nemam stalan posao. Da preživim i ne osjećam se poniženom. Mlađi sin živi i dalje sa ocem, zna za svoja prava i obaveze. I stariji zna da sam tu da mu pomognem, šta god da mu treba. A ja, ja nikom ne treba da budem na teretu. Sama ću se pobrinuti za svoju egzistenciju", napominje ona.

Povratak? Nema šanse!

"Ponižavao me je u svakom smislu. Imate vrijednosti kojih niste više ni svjesni, ostaju negde potisnute. Zahvaljujući Sigurnoj kući i njihovim mentorima i psiholozima koji nas budno prate, imamo mnogo više uspona nego padova. Žena shvati svoje vrline i da može da ide napred, bez obzira što ranije djeluje bezizlazno. Digli su me sa nule", ubjeđena je Beograđanka koja već šest mjeseci živi uz veliku podršku, konačno po svojim pravilima.

"Izašla sam iz svega toga. Gledam naprijed. Bilo je i divnih trenutaka u našem braku. Početak je bio lijep, bili smo zaljubljeni. Ali kada je krenulo nizbrdo, više nije bilo nikakvog uspona", iskrena je pedesettrogodišnjakinja koja smatra da su joj upravo poodmakle godine pomogle da se izvuče iz vrtloga nasilja.

"Upoznala sam i druge žene. Ja sam jedna od najstarijih. Uglavnom imaju od 21, pa do 40 godina. Najmlađe, u dvadesetim, često se vrate muževima jer ne mogu same da prežive, ali i iz straha. Imaju malu djecu, nemaju posao i dovoljne su tri lijepe riječi da se vrate nazad, ne znajući, iako su upozorene, da će se to ponoviti možda još mnogo gore. Pokušavali smo da razgovaramo sa njima, ali ipak to je mladost i zaljubljenost", primjećuje sagovornica.

Kada bi mogla da ih "protrese", kao što je nju njen sin, rekla bi im da je povratak samo srljanje u još goru situaciju.

"Poručila bih svim ženama koje misle da su u bezizlaznoj situaciji: niste. Nijednog trenutka ne bi trebalo da se dvoumite, jer ćete dobiti svu podršku", zaključuje žena kojoj je samo na umu da ostatak života provede lijepo i mirno.

(Blic)

Komentari / 2

Ostavite komentar
Name

Mihailo Mikic

25.11.2016 17:35

U odnosu na druge narode kod SRBa su rjetki slucajevi porodicnog nasilja, do kojeg dolazi najcesce zbog alkohola. Porodicno nasilje kroz verbalne svadje najcesce izazivaju i prave zene a fizicko muskarci u pijanom stanju koji neznaju kako drugacije da izadju na kraj sa dugim jezikom svoje zene. Zato su porodicnom nasilja podjednako izlozeni i muskuarci i zene,ali oni se jednako pred zakonom ne tretiraju. Zene uzivaju zastitu Zakona kojeg muskarci u praksi nemaju. Sa time se prema muskarcima vrsi polna diskriminacija, jer pred zakonom svi ljudi trebaju da budu isti bez razlike na njihov pol, vjeru i narodnost. Trazimo zato od nase drzave da napravi sigurnosne kuce i za muskarca a ne samo za zene!

ODGOVORITE
Name

ja

26.11.2016 10:55

Ovo je samo odbrana.