Priča: Slovenac kome je Partizan dao ljubav, dao sreću...!

Navijač Partizana iz Maribora priča za blog "Crno-bele nostalgije" kako je zavoleo beogradski klub. I dan danas navija za Partizan, a njegovim stopama krenuli su i mlađi naraštaji.

Fudbal 25.11.2016 | 00:00
Priča: Slovenac kome je Partizan dao ljubav, dao sreću...!
Mariborčanin Anton Drašler bio je dugogodišnji sekretar Kluba navijača Partizana iz ovog slovenačkog grada. Ljubav prema crno-belima rodila se slučajno i od tog dana više se nije razdvajao od omiljenog kluba.

Prateći Partizan proputovao je mnogo, doživeo puno lepih trenutaka, ali i sačuvao poneku gorku uspomenu. Sećanje, po pravilu, povlači one najlepše momente.

Odakle ste, čime se bavite i od kada ste navijač Partizana?

"Rođen sam 25. decembra 1946. u Črnci (selo kod Gornje Radgone), gde je otac bio komandant na granici Jugoslavije i Austrije. Posle par godina preselili smo se u Maribor, gde sam i danas nastanjen. Sada sam već nekoliko godina penzioner, a navijač Partizana sam postao posle finala kupa 1957 godine protiv Radničkog iz Beograda. Slušali smo radio prenos u jednom restoranu. Ja sam bio sa mojim stricem Milanom, a on je inače navijao za Hajduk. Radnički je vodio 3:0 i svi smo bili ljuti, a meni se Partizan kao ime odmah dopao, jer je otac bio partizan i nosilac Partizanske spomenice. Bili su tada prisutni i zvezdaši, te navijači Branika iz Maribora, za kojeg sam tada navijao i igrao. Pred svima sam rekao da navijam za Partizan i stric me je sažaljavao. Ali, kad se utakmica završila pobedom Partizana od 5:3, bio sam glavni."

Nije baš uobičajeno da ljudi iz Slovenije navijaju za Partizan?

"Naprotiv, mnogo Slovenaca navija za Partizan! Dobro, nema baš dosta nas Slovenaca ali svejedno, ima nas dovoljno. Moje opredelenje za Partizan je već navedeno, ali podvlačim da su i otac i mama bili u NOB. I Partizan mi je zbog toga bio drag."

Da li ste u svojoj okolini imali još poznanika koji su sa Vama delili naklonost crno-beloj boji i poput Vas, navijali za Partizan? Koliki je broj navijača Partizan imao u Sloveniji, u odnosu na ostale klubove, Hajduk, Dinamo, Zvezdu, Olimpiju, Maribor?

"Nas je u Mariboru bilo oko tri stotine. Mislim da je članarinu plaćalo redovno skoro 270 ljudi. Predsednik kluba navijača bio je Pero Šešum. Ja sam bio sekretar a Ivica Pantić član odbora. Bila su još dvojica ali imena se sad ne sećam. U Mariboru je bilo još par klubova navijača, a po broju navijača jak je bio Hajduk."

Ko su Vam bili omiljeni igrači Partizana? Koja Vam je generacija Partizana posebno prirasla za srce?

"Pre svih, 'Partizanove bebe' kao generacija. A igrači -  Galić, Šoškić, Vukotić, Mance i Klinčarski.

Vi ste bili sekretar Kluba navijača Partizana u Mariboru. Opišite nam ukratko kako je to tada izgledalo, koje su Vam bile aktivnosti unutar kluba navijača, da li ste imali učešća u radu fudbalskog kluba i na koji način?

"Kad smo imali klub navijača, bilo je to vreme za nezaborav. Druženje, poseta utakmicama, Zagreb, Rijeka, Ljubljana (posebno draga bila je utakmica za prvaka 1976). Išli smo i u Beograd. Ja sam pratio Partizana gde god sam mogao. To znaju navijači iz Beograda. Organizovali smo tih godina u Mariboru 'Crno-belu noć', pevali su redovno Čobi i Pro Arte. Bio sam i u Kruševcu, i u Čačku sa navijačima Partizana. Lepa su to bila vremena."

Šta biste najpre želeli da zaboravite kao neprijatnu epizodu iz istorije Partizana?

"Zaboraviti ne mogu ništa. To je deo moje istorije i istorije Partizana. Sve ima svoju muku i veselje. Finale nosim i sada u sećanju. Bilo je tako kako je bilo i ponosan sam na to. Ipak je bilo teško doći do finala i nikad bliže prvaku Evrope. Kriza sa Mladinićem? To je bila jedna teška epizoda i sad mi je jasniji i raspad Jugoslavije. Tad sam shvatio šta je čovek kao jedinka sve u stanju da uradi. Meni su ti neki ljudi bili vrlo čudni i nisam tada shvatao gde to može odvesti. Tada sam na Skupštini govorio, dao svoj doprinos, ali smo izgubili. Čak ni mi navijači nismo tada bili jedinstveni. Šteta."

A Vama najdraža utakmica Partizana kojoj ste prisustvovali je...

"Partizan:Zvezda 5:0. Mislim da se igralo oktobra 1962. Onda kada je Galić dao gol petom. Brat je imao rođendan i išli smo u Beograd bez njega. Bilo je još dragih utakmica."

Da li se u Sloveniji, posle sticanja nezavisnosti, među navijačima Partizana donekle izgubilo interesovanje za klub, s obzirom na to da sada Partizan ne igra više zajedničku ligu sa slovenačkim klubovima?

"Oni pravi, koje ja znam, svi su i dalje navijali, ali neki tajno. Ja sam svuda gde sam mogao izjavljivao da navijam za Partizan. Ima i jedan takav intervju u novinama Večer. Radio sam na tome da ima mnogo mladih navijača Partizana, a i moji unuci i moja ćerka, svi navijaju za Partizan. "

Dosta Slovenaca je nosilo dres Partizana, koga biste Vi izdvojili? 

" Zlatka Zahovića i Darka Milaniča."

Kako, u najkraćem, ocenjujete trenutnu situaciju u Partizanu i srpskom fudbalu? Šta Partizanu nedostaje da bi u evropskim okvirima postao konkurentniji nego što je to sada?

"Kao prvo, treba nam smirivanje situacije i da navijači preko klubova navijača mogu učestvovati u nekim odlukama. Sada se dešava mnogo nekih čudnih stvari i bojim se za Partizan."

Upoznali ste mnogo Partizanovih igrača, trenera, klupskih funkcionera i ljudi zaposlenih u klubu. Da li i danas održavate te kontakte, da li izdvajate posebno neko od tih prijateljstava?

"Brojni su bili takvi kontakti. Sa nekima se i sada održavaju, a to su Voja Radojević, Darko Tešović, Branko Vučičević, Dušan Trbojević, Dragan Šušnjar..."

Šta biste opisali kao najdragocenije iskustvo tokom Vašeg višedecenijskog navijanja za Partizan?

"Partizan mi je dao mnogo. Dao mi je drugarstvo, dao mi je ljubav. Šta više od toga ti treba da budeš srećan?"

Izvor: mondo.rs

Komentari / 1

Ostavite komentar
Name

Grobari Milici

25.11.2016 12:27

Bravo majtore,nista se vise nema dodati na ceo intervju a posebno na zadnju opasku.

ODGOVORITE