Udahnjuje dušu "veselim mašinama"

Sedamdesetčetvorogodišnji Slobodan Pecikoza iz višegradskog prigradskog naselja Kosovo Polje jedini je kazandžija na prostorima opština Gornjeg Podrinja. Iako je u penziji smanjio popravke i izradu „veselih mašina“, kaže da je ovaj zanat mnogo koristan, jer dok je ljudi biće i rakije.

Republika Srpska 17.11.2016 | 20:05
Udahnjuje dušu "veselim mašinama"
Za pola vijeka, Pecikoza je u svojoj maloj radionici popravio na stotine kazana svih vrsta. „Nekad su poznati bili kazani čučavci ili potočari koji su imali drvenu tabarku, pa i kapak od drveta. Teško je bilo s njima raditi, to su činili dokoni ljudi, zidali ložište, vadili kutlačama džibru, sipali vodu na lulu da se ispeče što više rakije", prisjeća se stari kazandžija.

Dok udara drvenim čekićem po starom kazanu, objašnjava da su druga vrsta prevrtači, koji su bili unapređenje za čučavac, a najmoderniji su lampeci, za koje su stariji ljudi govorili da su automatske mašine za proizvodnju rakije.

„Za njih kažu da su pravljeni za žene, jer je lako rukovati sa njima, pa ih zato najviše i popravljam i prepravljam, vraćam im stari sjaj i dušu, poboljšavam ih, jer fabrike nikad ne otklanjaju uočene mane na njima", priča Pecikoza.



Da bi ručno uz pomoć vrlo primitivnog alata napravio nov kazan, Slobodanu treba godina dana. „Napravio sam ih dosad bar pedesetak, navratiše me da načinim i dva od prohroma, ali takvi nisu ni blizu ovim od bakra, iako se brže griju i proces pečenja rakije kraće traje", objašnjava Pecikoza.

On zna da je bakar neprevaziđen materijal za izgradnju kazana jer, kako kaže, ima nešto u sebi što čisti džibru i rakija tada ima bolji ukus.

Stari kazandžija je zanat tri godine učio u Begoradu kod najboljih majstora. „Dođe mi prije nekoliko godina domaćin i veli hoću li da njegovog sina da naučim zanatu, a on će da plati. Ispričam mu da bih rado, ali ne mogu, jer nisam svaki dan u radionici", kaže Pecikoza.

Stopama starog kazandžije ipak je krenuo njegov sin Slavko koji je čak uveo i neke inovacije, ali i olakšice pri savijanju bakarnog lima.

Tako bar u Višegradu ovaj zanat neće izumrijeti kao mnogi drugi. „Vesele mašine“ i dalje će ići na remont u Kosovo polje kod novog , mlađeg kazandžije.

BN televizija(R.T.)

Komentari / 1

Ostavite komentar
Name

Čiča

17.11.2016 19:55

Postoji priča: ako želiš da budeš dobar reporter onda je moraš prvo pronaći u svom sokaku, selu, ulici, gradu - u zavičaju. Ako ti to ne uspije onda nemoj uzalud ići u bijeli svijet i tražiti ih. Nigdje ih takav sigurno nećeš naći, pa se onda mani reporterstva. Radoje Tasić je u svom zavičaju pronašao milion, pa još jedan milion priča. Zato ima pravo da ide ovom našom plavom planetom i da piše jer ga svuda čekaju priče: pored puta, na rijeci, planini, u kolibama i vodenicama, na proplancima, među čobanima, u kristalinim dvoranama, u vladarskim palatama, pod svijetlima pozornicamama... Svuda - jer je on odabran, predodređen i jedinstven. Bogom dat za novinarski posao. To potvrđuje i ova priča. Obična, usputna, skrajnuta, za mnoge novinare nezanimljiva i prosta, pa je zaobilaze. Ali kada ju je uočio i zabilješio Radoje Tasić onda je ona postala pripovijest. A takvih pripovjedaka Radoje ima toliko da jedva mogu stati u poveći kamion. Neka je blagosloven.

ODGOVORITE