Priče zavičajne: Pero Mačak iz Erdevika

Postoje tri Srema - vinski, šumski, svinjarski. Vinski Srem je Fruška gora i sela na njenim obroncima, šumski Srem je oko rijeke Bosut u šidskom kraju i svinjarski duž rijeke Save. Preciznih razgraničenja ova tri Srema nema, jer se međusobno prepliću, dopunjuju i nastavljaju.

Srbija 28.10.2016 | 17:26 Postoje tri Srema - vinski, šumski, svinjarski. Vinski Srem je Fruška gora i sela na njenim obroncima, šumski Srem je oko rijeke Bosut u šidskom kraju i svinjarski duž rijeke Save. Preciznih razgraničenja ova tri Srema nema, jer se međusobno prepliću, dopunjuju i nastavljaju.

Vina ima i u svim sremskim atarima, svinja takođe, ali i šuma, osim u mjestima na prlazu Zemunu i Beogradu.

Srem na obroncima Fruške gore u opštini Šid i vinski je, i svinjarski i šumski. Čuveno sremsko vinogorje počinje u okolini Erdevika, a onda se nastavlja na istok sve do Stare Pazove, a na zapad do Iloka u Hrvatskoj.

- Naše vino može se držati u maramici. Tako je gusto. I pitko je. Samo treba ga znati piti. Ispočetka razgaljuje dušu, opušta i krijepi tijelo, ali poslije jedne litre noge počinju da trnu a u slijepoočnicama da bubnja kao u kaci. Naše erdevičko vino pije se polako. Srk po srk, pa se založi mastan zalogaj. Onda malo devlji gutljaj, pa poveći komad mesa. Onda može se piti do mile volje. nema da ti trnu noge i zubi a u glavi da ti svira orkestar - kazuje najpoznatiji sremski gurman i gastronom Pero Mačak iz Erdevika. Prezime mu niko ne zna, osim poštara, a ga ni on ne pominje.

Veli, dovoljno je reći Mačak i svako će znati o kome je riječ. Dobričina je i kuva najbolje gulaše, paprikaše i čorbe. Ponekada kada se okupe lovci i ljubitelji dobre kapljice i slasna zalogaja ne spava dva ili tri dana.

- Idem šorom i neko me doziva imenom. Ne obazirem se, Onaj opet zove me imenom. Ćutim. Kada poviče Mačak, okrenem se. Mačak vam je najplemenitija životinja. Takvu umiljatu nigdje nećete sresti osim mene u Erdeviku, kaže u šali Pero Mačak, pa nasu čašu crvenog vina.

Sremci rijetko piju špricere. Vele, neće da kvare vino. kada im se naspe čaša, dugo je zagledaju, okreću i mirišu, pa opet tako dva tri puta. Onda uzmu prvi gutljaj, a oni to zovu srk, tek da nakvase sluzokožu. Mućkaju ga, pa progutaju. Opet omirišu vino, a drugi gutljaj je deblji. Opet ga dugo mućkaju u ustima, pa progutaju. Onda uzmu komadić slanine, koja se već prije pijenja stavi na dug štap i čvari se iznad vatre, onda divane, pa srknu vinu, uzmu zalogaj masne hrane - pa, onda piju do večeri, do jutra, do sutra uveče, do... Dok im ne dosadi. Sremce jedino dosada može odvojiti od jela i pića.

Za druženje sa ovim vrijednim ljudima, a ta se njihova osobina jedino može uočiti kada se duže bude sa njima: Na prvi pogled uvijek djeluju usporeno, ali su im njive uvijek obrađene, vinogradi za primjer, sve pod konac, mašine podmazane, a isto tako i lovačke puške.

Pripremljeni za druženje sa Sremcima a u Sremu osvićemo u Erdeviku i u njegovom lovištu "Vorovo". Sremci su bili vrjedniji. Već su naložili vatre i nanizali slaninu, šunku, kobasice i pršute na duge štapove. U pravom špaliru boca je bjelo vino, u drugom crno vino, pa je onda ide red boca sa roze vinom, a na kraju crvenog.

Čekao nas je veliki posao, ali se ne kreće dok se ne ispije "prvi" ešalon vina i pojedu ražnjići sa dvadesetak prutova.

Tek tada počinje prebrojavanje divljači u lovištu „Vorovo“. Sremci idu nogu pred nogu, pa zastanu. Osmotre, pa nogu pred nogu. Iz ranaca gutnu malo vina. tek tada vidimo da se uopšte nismo pripremili za druženje sa njima - ponijeli smo samo vode. A u šumi piti samo vodu je velika kazna, jer poslije obilnog jela i pića voda samo rasplamsava žeđ isto kao benzin vatru.

- Reče vama vaš Mačak da samo gledate šta Sremci rade, pa ćete dobro proći. U šumu se ne ide bez vina. I nigje se bez njega ne ide. A vi ponijeli vodu! Šteta. Gledajte samo šta mi Erdevičani činimo - kaže naš Pero.

Proveli smo dan u "Vorovu". Vidjeli smo na stotine srna, jelena lopatara, gorskih jelena, muflona, lisica, zečeva, kuna zlatica, orlova bjelorepana, jastrebova...

Ipak, uvjerili smo se da je Erdevičanin Pero Mačak najplemenitija životinja u vinsko-šumskom Sremu. Da smo mu rekli da je najduševniji čovjek naljutio bi se - on je Mačak i samo Mačak i to najplemenitiji.

I još jedno - u Srem se ide tek poslije duge i temeljite pripreme za druženje sa Sremcima.
Drugačije ne biva.

Ako ne nabasate na plemenitog Peru Mačka iz Erdevika – zasigurno ste propali.

BN televizija (Tihomir Nestorović)