Dodikove opasne beogradske igre

Milorad Dodik je kroz usta svog savjetnika Nenada Kecmanovića poslao iz Beograda jasnu poruku da je spreman dodatno naelektrisati situaciju i zategnuti odnose u BiH ukoliko bi pravosuđe počelo da funkcioniše i radi svoj posao.

Republika Srpska 27.10.2016 | 15:22 Kecmanović je na okruglom stolu tokom Sajma knjiga ocijenio kao opasnu provokaciju poziv Dodiku na saslušanje zbog referenduma, i predviđa da bi to mogao biti okidač koji će da „odmrzne“ odluku Narodne skupštine Republike Srpske vezanu za referendum o Sudu i Tužilaštvu BiH.

Kecmanović nam prenosi i Dodikovo opasno razmišljanje da je sada dobar trenutak za raspakivanje Dejtona, da ne treba da se bojimo jer bi to dovelo do raspakivanja Federacije i BiH a ne Republike Srpske.

Poznato je da Kecmanović u svojim tekstovima i javnim nastupima dugi niz godina prenosi Dodikova razmišljanja i najavljuje njegove poteze, pa ne treba imati nimalo sumnje da je Dodik poslao uBeograd svoje pretorijance, Kecmanovića, Ćeranića i Galijaševića, da prenesu njegovu poruku da je spreman žrtvovati i rizikovati sve kako bi spasio svoju glavu.

Smjena iskontrolisanog Gorana Salihovića, koji je stopirao i sabotirao sve istrage, očito ga je zabrinula pa sada želi javno da kaže i upozori da je spreman izazvati velike probleme i turbulencije ukoliko bi zarobljene institucije počele raditi svoj posao i utvrditi gdje su nestale milijarde.

Zapad je podržao Dodika pred lokalne izbore, njihovi ambasadori su mu došli na noge u Banjaluku i podstakli predizborno spinovanje sa referendumom, odobrili mu 50 miliona preko MMF-a pa Dodik smatra da uz prećutnu podršku zapada, Rusije i Vučića na krilima izbornog rezultata može otići i korak dalje.

Zapadu odgovara ovakvo stanje u Republici Srpskoj, jer se iz temelja razaraju i uništavaju sve njene institucije i temelji, i što je Dodik duže na vlasti to su veće šanse da će doći do njenog potpunog urušavanja.

Priča o raspakivanju Dejtona je najopasnija Dodikova igra koja bi mogla imati pogubne posledice za Republiku Srpsku i njene građane, jer je sporazum nastao na velikoj žrtvi najjači garant njenog opstanka, stabilnosti i sigurnosti. Siromašni, duboko podijeljeni i iscrpljeni entitet razoren sistemskom pljačkom, negativnom selekcijom i korupcijom, koji živi na aparatima domaćih i stranih kreditora, u kome su sve institucije zarobljene i podređene interesima jednog čovjeka, teško može izvući neku korist od raspakivanja strateškog dokumenta koji štiti njegove široke nadležnosti.

Osim eventualne deklarativne podrške Rusije i Srbije, Republika Srpske ne može očekivati bilo kakvu stranu podršku, i suludo je očekivati da bi trenutno mogli dobiti nešto više od onog što imamo, ali možemo rizikovati i izgubiti mnogo. Raspakivanje Dejtona jedino može odgovarati Hrvatima u BiH, koji bi uz tradicionalnu podršku matice i snažne Njemačke možda mogli ujediniti kantone u Federaciji u kojima su većina.

Zanimljivo je da Dodikovi planovi koincidiraju sa sličnom inicijativom Kolinde Grabar Kitarović i prvim istupima novog hrvatskog premijera Plenkovića.

Dodik je očitio spreman na velike ustupke i opasne igre kako bi spasio svoju glavu, pa bi njegovo suludo razmišljanje i najave trebale zabrinuti svakog iskrenog patriotu. Iako se uporno busa u prsa lažnim patriotizmom, Dodik je u mnogo navrata pokazao da je Republika Srpska za njega samo zlatna koka koju namjerava čerupati dok god na njoj ima zlatnog perja, a očito da je spreman prije bijega za svojim novcima u Rusiju iscrpljenoj koki staviti glavu na panj i presjeći dejtonske arterije koje je čuvaju.

Srbi imaju kratko pamćenje, pa ih treba podsjetiti o kakvima se patriotima radi. Nenad Kecmanović je bio Alijin „ljiljan“, i srpski član Alijinog ratnog Predsjedništva BiH na početku građanskog rata sve do avgusta 1992. godine, a nakon odlaska iz Sarajeva odbio je poziv ratnog rukovodstva Republike Srpske da ostane i pomogne stvaranje institucija već je pobjegao u Beograd.

Dževad Galijašević je ratni komandant i oficir Armije BiH koji je sa mudžahedinima napadao Republiku Srpsku oko Maglaja, Moševca, Tešnja i Ozrena, a sam Milorad Dodik je kao poslanik prve Ustavotvorne skupštine 31.03.1994. jedan od osnivača Federacije BiH.

Kao i tokom Otadžbinskog rata, Kecmanoviću i drugim Dodikovim sinekurama lako je iz Beograda mlatiti i trgovati interesima Republike Srpske, ali sve njihove skupe igre na kraju se mogu razbiti jedino o glavu Srba sa ove strane Drine koje režim još nije protjerao sa svojih ognjišta. Dodik je dobrim dijelom uspio u namjeri da siromaštvom, zastrašivanjem, ucjenama, negativnom selekcijom i kontrolisanim medijima anestezira i baci u apatiju iscrpljenu naciju, ali ipak trebamo pronaći energiju da se ustanemo i spriječimo otuđenu bahatu oligarhiju da opasnim igrama Republici Srpskoj zada kobni udarac.

P.S. Da vuk dlaku mijenja al ćud nikad Dodik je pokazao kada je prvo preko đubreta iz Narodnih novina i RTRS-a najprizemnije ispljuvao i izvrijeđao Vukotu Govedaricu, a potom mu naredni dan uputio čestitku i pozvao ga da čeka 15 dana u redu za sastanak. Providne igre razjedinitelja koji licemjerno uporno priča o jedinstvu su toliko postale otrcane da je svaki komentar suvišan.

Nebojše Vukanović