Obavezno sa Srpskom slaviti važne praznike

Srećan sam što sam u spomen sobi u kasarni u Nišu mogao da vidim da neko vodi računa o Srbima koji su poginuli u NATO agresiji, što su njihova imena tu, što nisu zaboravljena, iako sve to radimo stidljivo, i dalje se svoje senke plašimo, kaže premijer Aleksandar Vučić.

Srbija 23.10.2016 | 10:50 U razgovoru za Tanjug o tome zašto se ustručavamo da iskažemo nacionalno osjećanje i samopoštovanje, onako kako to čine neki drugi narodi, i da li je to zato što se osjećamo poraženim, srpski premijer primjećuje da tu imamo jedan veliki problem:

Zato, kaže, uvijek i insistira da zajedno sa Republikom Srpskom, uvijek i u svakom trenutku obilježavamo važne istorijske datume.

"Jer, neko nas je kao motkom utukao u glavu da ne smemo da govorimo ni ko smo, ni šta smo, jer, kad god bismo to izgovorili bili bismo omalovažavani i ismejani".

Taj pritisak, prema njegovim riječima, postoji već 25 godina i nevažno je da li smo izgubili za pregovaračkim stolom ili smo izgubili rat. Rezultat je, tvrdi, isti: "A, to je da smo poraženi".

"I zato, kao poražena zemlja, trudom, radom i ogromnom energijom moramo da ''se vratimo'', da idemo hitrim i umerenim koracima napred", kaže predsjednik srpske vlade, uvjeren da, "ako budemo bili svjesni toga, malo ko može da nas zaustavi, te da Srbija ima budućnost i to dobru budućnost".

A na pitanje kako gleda na to što i njemu lično i dalje prebacuju, posebno u stranim medijima, njegovu političku prošlost, odnosno promenu političkog koncepta sa kojim je ušao u politiku i onog sa kojim sada ostvaruje rezultate, Vučić podsjeća:

"Rezultati koje imamo, a koji su za jednu političku partiju najbolji, apsolutno najbolji od uspostavljanja višestranačkog sistema, nisu zasnovani ni na populističkoj, ni na nacionalističkoj, niti na socijalnoj demagogiji, nego na teškom radu i ozbiljnom poslu".

Dodaje da je najbolje i najjeftinije učiti na tuđim greškama, mada nekad nije loše naučiti nešto i na svojim.

"Pogrešite, šta ćete. A, ti što su bezgrešni, čitaju vam bukvice, znaju tačno da je Vučić 17. marta 1994. godine rekao to i i to, a 18. januara 1995. to i to...A oni su bili čistunci i mnogo pametni i sve su znali. Isto kao što znaju sve i danas. Samo da urade ne umeju ništa. I da naprave ne umeju ništa, a od njihovog moralnog čistunstva, doveli su nam i Kuršumlijsku i Vranjsku banju u ovu situaciju i doveli su nas na rast od minus 3,6 BDP-a, a taj Vučić koji ne može da se meri s njima i ne može nikom da drži moralne pridike doveo nas je do plus 2,7", zaključio je premijer Srbije.

Šta mu je cilj, koji je to rezultat poslije kojeg bi se osjećao kao pobjednik i mogao onda da kaže "to je to, sad mogu drugi", o tome kaže:

"Mislim da je to apsolutno važno pitanje...Da biste imali ozbiljne planove, morate da imate stvarne i velike snove. A, ja imam san o ekonomski uspešnoj, uređenoj, bogatijoj, neće biti bogata, ali bogatijoj Srbiji."

"To znači uređenije institucije, lepši gradovi, lepše bolnice, uređenije škole", dodaje.

Ponosan je, kaže, na to što gotovo da nema fabrike koja sada radi, a da nema neke njegove zasluge u tome, zbog čega vjeruje da će kasnije, jednog dana "neko pametan da kaže - ej, ajde to da sačuvamo i da imamo neku novu energiju"...

"Eto, tada će Srbija da bude potpuno normalna zemlja", uveren je. A na pitanje koga najviše "sluša", osim sebe, čije savjete cijeni, Vučić odgovara da inače ne voli pretjerano improvizacije:

"Nisam poput Savićevića, on je bio velemajstor, ja sam više tip Jugovića, dakle da bude apsolutna disciplina".

Dodaje, međutim, da cijeni sve ljude, i one u njegovom timu u vladi, gdje, kaže, najveći broj ljudi i nisu članovi stranke koju vodi i koju voli, ali ih sluša. Ali, sluša i neke druge...

"Ljude za koje vidim da žele da pomognu i mnoge ekonomiste, pravnike, pa slušate savete od Ðuričina do Vladete Kostića, širok je dijapazon ljudi koje slušate i koje želite da čujete, da saznate šta su hteli da kažu i da razumete njihove poruke. A, kako ja da ne slušam jednog Šredera ili Guzenbauera ili Helmuta Kola".

A kada se završi radni dan, kad ode kući, šta ga i dalje brine...?

Kaže da ne strahuje ni od čega, ali da se sekira što je svjestan da je i tog dana izgubio mnogo vremena na dio nevažnih sastanaka koji padaju u "must do it", u obavezni dio, a da se nije dovoljno posvetio strateškim pitanjima i problemima.

"To sam naučio od mojih prijatelja, i od Šredera, i od Guzenbauera, o tome mi je govorio čak i Toni Bler za svoj drugi mandat, da je tek u kasnijem periodu razumeo da te manje i sitnije stvari mora da prepusti drugima, a da se bavi samo velikim, strateškim stvarima...".

"Ja još to ne mogu sasvim, iako sam deo toga počeo da menjam. Ne mogu još to da ukalupim na taj način, ali nadam se da ću uspeti", zaključio je predsjednik srpske vlade.