Za sreću: Kidali su mi dugme, uzimali kapu...

Prijeka su potreba, a sve ih je manje. Zakrivljena crna kapa, čađavo lice, škiljavi pogled sa krova dok kroz dimnjak spušta kuglu asocijacije su na dimnjačara.

Republika Srpska 22.10.2016 | 18:30
Za sreću: Kidali su mi dugme, uzimali kapu...
Susreti sa dimnjačarom su sve rjeđi, jer ih u stvarnosti sve manje ima. U Prnjavoru ih trenutno imaju trojica, a jedan od njih je Nedeljko Milić poznatiji kao dimnjačar Neđo.

Ovim poslom Nedeljko se bavi već 13 godina, tvrdeći da je vrlo interesantan i specifičan. Kako je dimnjačara sve manje, tako je posla sve više, ali interesovanje kod mladih ljudi da se bave ovim poslom gotovo da ne postoji.

"Dimnjačara je sve manje, posla sve više, razlog tome su novi grejni sistemi koji zahtjevaju redovno održavanje dimnjaka i kotlovskih postrojenja. Mladi ljudi nemaju interesovanja za ovo zanimanje. Početkom maja dao sam oglas za prijem u radni odnos jednog dimnjačara, do danas se niko nije javio čak ni da se informiše", kazao je Nedeljko.

Dimnjačara Neđu osim u Prnjavoru, ljudi mogu sresti i u okolnim gradovima u koje ga posao često vodi. Posla kaže ima mnogo, ali se trudi da nijednog mušteriju ne odbije.

"Radim na širem području, najviše posla imam u Prnjavoru, Derventi, nešto manje Laktaši, Srbac, Banjaluka, a ponekad se dešava da odem i do Šipova, Kotor Varoša i Ribnika. Ne odbijam mušterije, gde god da se oni nalaze. Dosta posla nam uzimaju dimnjačari koji rade neprijavljeni i ispod cijene.



Inspekcijske službe slabo rade na suzbijanju rada na crno. U cijeloj BiH ima tek dvadesetak registrovanih dimnjačara, a primjera radi ako bi banjalučka toplana na tren prestala sa radom, Banjaluka bi sama imala potrebu za 20 dimnjačara. Školovanje dimnjačara u BiH ne postoji, školuju se neka zanimanja koja nisu prijeko potrebna. Ovom prilikom bih javno uputio apel da se u Prnjavoru osnuje jedno odjelenje dimnjačara", ispričao je.

Dimnjačari su uvijek bili sinonim za sreću. U narodu je poznat običaj da se prilikom susreta sa dimnjačarom ljudi uhvate za dugme i zamisle želju. Sa ovakim stvarima dimnjačar Neđo se svakodnevno susreće.

"Dešava se svaki dan, po više puta, jer su ljudi mišljenja da dimnjačari donose sreću. Imao sam i takva iskustva da mi traže nekoliko dlaka sa dimnjačarske četke koje drže u kući radi sreće. Na ulici su mi kidali dugme, uzimali kapu kao suvenir. Jednom prilikom sam došao u domaćinstvo da očistim dimnjak. U kući sam zatekao prizor gde sedam osoba sedi i svi se drže za dugme", otkrio je Neđo.

Nema muškog nasljednika

Prnjavorski dimnjačar nema muškog nasljednika, pa u porodici nema ko krenuti njegovim stopama s obzirom da kćerka nema interesovanja za ovaj posao. U budućnosti on ipak planira da radi na razvoju dimnjačarske djelatnosti.

"I dalje planiram da se bavim ovim poslom. Od njega se može zaraditi za život, ali se ne može obogatiti. U zapadnim zemljama ljudi koji se bave ovim poslom daleko bolje žive od svoje zarade, a imaju i određene beneficije. Kod nas bi puno bolje bilo da je veća odgovornost nadležnih institucija za ovu oblast. Kroz koju godinu kad zbog starosti ne mognem više raditi ovaj posao, pokušaću naći mlade ljudi koji bi se bavili ovim, jer svaki grad treba bar dva, tri dimnjačara", kazao je on.

Pune ruke posla

U septembru i oktobru zima polako kuca na vrata, topla soba nam je svima potrebna. Kad je dimnjak čist, onda vatra dobro gori, a kada vatra dobro gori, onda je kuća topla. Zato su septembar i oktobar mjeseci u kojima dimnjačari imaju pune ruke posla.

(Prnjavor.info)

Komentari / 1

Ostavite komentar
Name

***

22.10.2016 17:24

Cist dimnjake, samo stiraj i snase ne biraj...

ODGOVORITE