Studentima je bolje da nisu ni skidali trake

Takozvani „Javni servis Republike Srpske“ je razriješio još jednu veliku misteriju. Manja grupica mladića i djevojaka koja je par sati dnevno ćutala nekoliko dana u više gradova Republike Srpske željela je svojim performansom da pošalje poruku građanima da u nedelju izađu na referendum, ili neobaveznu anketu kako je nazva slomljeni predsjednik Srpske.

Republika Srpska 24.09.2016 | 18:37 Performans je pred kamerama tzv „RTRS-a“ organizovala Unije studenata Republike Srpske, i tako pokazala da su naši studenti i mladi društveno veoma angažovani, posebno kada treba biti u službi vladajućeg režima.

Studentski nijemi performans je samo blijeda kopija već viđenog, jer je mlada glumica iz Prijedora Jelena Topić, a poslije nje i mnogi drugi, na sličan način prije nekoliko godina iskazivali nezadovoljstvo opštem stanju u društvu. Tužno je da tolika masa studenata nije bila nimalo kreativna, a još je tužnije što se dobar dio studenata pretvorio u bezličnu amorfnu masu koju kontroliše režim.

Ako im je lijepljenje trake preko usta vrhunac društvene angažovanosti i borbe za bolju i prevedniju Srpsku, onda je bolje da je nikada nisu ni skinuli i da su nastavili glasno da ćute.

Mladi su oduvijek bili buntovnici i pokretačka snaga koja je unosila zdravu energiju u društvo i iznosili promjene. Sam Čerčil je često govorio da je svaki čovjek u mladosti buntovnik, a vremenom se mijenja i pod stare dane postaje tvrdi konzervativac. U našem nakaradnom sistemu sve se sistematski razara i uništava, pa su se nažalost i mladi uklopili u nakaradni sistem i umjesto pokretačke snage za promjenama postali stubovi na kojima počiva režim. Bojeći se promjena i bunta, satrapi su planski stavili pod kontrolu studentske vođe, dali im sitne privilegije i povlastice, i tako anestezirali veliku i značajnu grupaciju. To potvrđuje i čiinjenica da se neke bivše ili sadašnje „vođe“ studenata sada nalaze na čelu lista vladajućih stranaka za predstojeće lokalne izbore.

Tužno je gledati studente kako na mig „odozgo“ pokreću neke trivijalne akcije smjene rektora, dekana ili direktora Studentskog doma kada je to u interesu vlastodržaca, ili kada se javno snishodljivo zahvaljuju Vladi, predsjedniku, direktorima i moćnicima za dobar standard, uslove rada, studiranja.

Još je tužnije gledati stranačke predizborne skupove mladih aktivista kako sa bocom piva u ruci poziraju fotografima srećni što im je lokalni partijski šef nakon godina rada za Partiju obezbjedio besplatno piće i mezu.. Mnogi od njih se odmah nakon pijanke transformišu, i kroz "alter ego" pretvaraju se u botove koji izlijevaju najgore fekalije po društvenim mrežama.

Više od polovine mladih je nezapasleno, većina gleda samo kako će trajno pobjeći sa ovih prostora, i umjesto da budu najžešći kritičari, buntovnici i nosioci promjena, studenti i mladi glasno ćute i gledaju kako da se uklopše u naaradni sistem.

Trebamo samo zapitati šta bi o svojim nijemim nasljednicima i njihovim trakama rekao moj zemljak Vlado Mijanović, poznatiji kao Vlada Revolucija, jedan od vođa velikih studentskih protesta u Beogradu u ljeto 1968. godine.

Vlada Revolucija i mnoštvo studenata su dugo vremena robijali i bili proganjani od strane režima, ali je hiljade studenata i mladih imalo snage i hrabrosti da ustane protiv sistema, koji je bio daleko pravedniji i bolji od današnjeg, iako su tadašnja UDBA i režim bili neuporedivo snažniji od današnjeg represivnog aparata.

Neki su nažalost izgubili i glave ali su zaustavili „privrednu reformu“ i natjerali moćnog Tita da ustukne i pokrene promjene koje su dovele do velikog procvata 70-ih u bivšoj Jugoslaviji.

Nažalost umjesto buntovnika, većina mladih se danas pretvorili u slijepe podanike i poslušnike, i možda je to i jedan od glavnih uzroka što se nalazimo u ovako teškoj situaciji i posrnulom društvu.

Piše: Nebojša Vukanović