Da li Rusija mijenja međunarodnu politiku?

Nakon NATO-ove operacije kojom su srpske bezbjednosne snage, vojska i policija, istjerane s Kosova, koje je potom Kumanovskim sporazumom i rezolucijom Savjeta bezbjednosti gotovo dobilo samostalnost, Beograd se stalno uzdao u Moskvu kao glavnog zaštitnika koji neće dopustiti da se odmetnuta pokrajina međunarodno profilira, preciznije da postane članica UN-a.

Svijet 13.09.2016 | 17:09 Naime, Kosovo je priznalo više od 120 država, među njima su SAD, Velika Britanija, Francuska, Njemačka i gotovo sve susjedne zemlje, ali ono je još uvijek, kad je riječ o međunarodnom položaju, čardak ni na nebu, ni na zemlji.

Nije član UN-a

Nije član UN-a i to ga sprečava u stvarnoj konzumaciji suverenosti. Jedan od opasnijih trenutaka po srpsku diplomatiju bio je pokušaj Kosova da uđe u članstvo UNESCO-a, ali to je, uz veliku pomoć Rusije, zaustavljeno. No, tu podršku Srbija izdašno plaća.

Rusija je dobila vlasništvo nad Naftnom industrijom Srbije (NIS) za, kako kažu i sami Srbi, “siću”, a i sadašnja politika Beograda, “sjedenje na dvije stolice”, posljedica je toga.

Naime, premijeru Aleksandru Vučiću je više nego jasno da svi ekonomski i racionalni razlozi govore kako se treba približiti Evropi i Zapadu, ali mu je jednako tako jasno da on ne smije biti taj tokom čijeg će mandata Srbija i formalno izgubiti Kosovo. Zato i dalje većinu svojih poteza kalibrira prema zahtjevima Moskve: čim previše derivira, odmah se oglasi ruski ambasador i kaže da “nepriznavanje Kosova nije ruski interes”.

Razumni glasovi srpske politike već duže naglašavaju da takva politika nije dobra te da će Rusija u trenutku kad joj to bude najviše odgovaralo “prodati Kosovo” za ostvarenje svojih vitalnih interesa, piše Jutarnji list.

Važan intervju

I taj se scenario, čini se, počeo polako razvijati. Naime, jučerašnji je Blic reagovao na intervju ruskog predsjednika Vladimira Putina Bloombergu.

On ondje kaže sljedeće: “Imamo veliko političko iskustvo koje se sastoji od dubokog uvjerenja da se ništa ne može napraviti protiv volje naroda. Čini se da to neki od naših partnera ne razumiju. Kad spominju Krim, pokušavaju izbjeći navesti da je volja ljudi koji žive na Krimu - 70 posto su Rusi, a ostali govore ruski kao maternji jezik - bila da se pridruže Rusiji. Oni to jednostavno ne vide. Na drugome mjestu, Kosovu, može se koristiti volja naroda, ali ovdje ne. To je politička igra. Dakle, da vas uvjerim, mogu reći da Rusija provodi i planira provoditi apsolutno miroljubivu spoljnu politiku usmjerenu prema saradnji”.

Tu je i Gruzija

Dvije su stvari iz ovog odgovora ozbiljno zabrinule Beograd: prvo, povezivanje Kosova i Krima. Naime, 2008. godine je Moskva djelovala bitno drukčije. Nakon što je Kosovo proglasilo samostalnost, Rusija je poslije kratkog ljetnog rata s Gruzijom priznala njene odmetnute pokrajine Abhaziju i Južnu Osetiju kao samostalne države. I pritom se pozvala na Kosovo kao presedan.

Sada, pak, traže da se političke igre oko Kosova i Krima izjednače, što znači da bi zemlje koje priznaju Kosovo trebale prihvatiti i pripajanje Krima Rusiji. Drugo, u politici saradnje to bi značilo da Moskva možda neće priznati Kosovo, ali više neće sprečavati njegov ulazak u UN.

Poznati beogradski analitičar Dušan Janjić za Blic je objasnio: “Izjava ruskog predsjednika doslovno znači - ako vi nama priznate Krim, imaćete odriješene ruke da s Kosovom radite što želite”.

Janjić dodaje kako je “pitanje vremena kad će Rusija odblokirati pitanje Kosova u Savjetu bezbjednosti i koliko će taj postupak naplatiti od Zapada”.

Okolnosti Putinu u potpunosti idu naruku.

Novim dogovorom sa SAD-om oko Sirije potvrdio se kao nezaobilazni činilac razrješavanja globalnih kriza, problemi s redefinisanjem EU nakon Brexita otvaraju prostor za nadu u moguće ublažavanje, možda i ukidanje sankcija, američki predsjednički izbori mu stalno daju na važnosti u svijetu, poboljšao je odnose s Turskom i Izraelom.

Mali interes

Kod kuće stoji sjajno, njegovoj se stranci iduću nedjelju smiješi čista izborna pobjeda i pravi je trenutak da napravi trgovinu - potiho mi dajte pravo na Krim, a nosite Kosovo (koje ga manje interesuje od nekih drugih tačaka na Balkanu), uz još mogući koji ustupak u pitanju podrške pobunjenicima u Donbasu.

Ima tu i još jedna začkoljica: Priština bi, svjesna da joj Moskva više nije najveća prepreka, mogla destruisati nastavak pregovora s Beogradom i tako zakočiti i srpski put prema EU, što bi podiglo tenzije u regiji. Gdje bi opet uskočio Putin kao faktor dogovora. I smirivanja.

U ovu jednačinu treba ubaciti i ukrajinski faktor koji je sve slabiji. Naime, Putin i tu ima snažan argument jer Kijev nikako da provede svoje dijelove Sporazuma iz Minska. Vlada, pak, nikako da zauzme ozbiljan stav prema organizovanom kriminalu i korupciji, što ozbiljno smeta EU. A Putin to dobro zna. Na kraju krajeva, nije on slučajno izabrao kraj prošle sedmice da većinu tih poruka pošalje preko Bloomberga.

Izvor: Avaz.ba