Zaboravljene izbjeglice ostale i bez struje

Porodice koje žive u nepriznatom kolektivnom centru u Banjaluci, već mjesecima vode borbu da im se u baraci ponovo uključi struja.

Republika Srpska 13.09.2016 | 12:12
Zaboravljene izbjeglice ostale i bez struje
Tri porodice iz Sanskog Mosta koje su zajedno sa 80-ak drugih krajem 1995. godine našle spas u oronulim barakama građevinskog preduzeća «20. oktobar» u Trapistima i dalje sastavljaju «kraj s krajem» dok nadležne institucije od njih okreću glavu.

Tokom poplava 2014. godine i njihove skromne barake pretrpele su veliku štetu i ostali su gotovo bez ičega, a situacija poslije dvije godine je gotovo nepromijenjena.

Istina, baraka u kojoj žive je sanirana poslije poplava donacijom jedne poljske humanitarne organizacije, ali porodice Savanović, Trninić i Čamber i dalje tekuću vodu imaju samo u zajedničkom kupatilu. Oni koji ih posjete na prvi pogled pomislili bi da sudoper u kuhinji ima funkciju, međutim, vode nema, a od prije nekoliko mjeseci ni struje.

Preduzeće "Elektrokrajina" isključilo je struju u baraci zbog nagomilanog duga, nakon čega su oni nekoliko puta pokušavali da riješe ovaj problem, ali bez uspjeha.



"Obraćali smo se dva puta 'Elektrokrajini' i tražili da nam postavi tri kontrolna sata kako bi svako od nas plaćao struju što potroši međutim oni su to odbili".

Ukupan dug u barakama preduzeća "20. oktobar" bio je više od 300.000 KM, navodi ona i dodaje da je većina otpisana, ali ne i kompletan dug.

"Kažu nam uplatite 10.000 KM struje i uključićemo. A šta i da platimo, kada će opet ostati jedan sat? Mi smo tražili da svaka porodica ima svoje brojilo što su nam ljudi iz 'Elektrokrajine' i obećali poslije poplava prije dvije godine. Dolazili su ovdje, pregledali objekat i obećali da će razdvojiti instalacije i postaviti tri brojila. Od tog obećanja sada nema ništa", priča Milena Trninić.

Ove tri porodice sada se bez električne energije snalaze kako znaju i umiju.

"Imaš kupatilo, ali nemaš tople vode, pa grijemo u šerpi da možemo da se okupamo. Sjediš pod svijećom uveče ili uključiš sijalicu na akumulator. Moraš da napraviš ili kupiš nešto što ćeš odmah pojesti jer nemaš nranu gdje da ostaviš, odmah se pokvari".



Najveći problem, je kako kažu, u tome što niko ne želi da prizna njihov status.

"Traže nam da dostavimo rješenje da smo vlasnici objekta ili rješenje o korištenju, a kada odemo u Gradsku upravu kažu da ne možemo to da dobijemo, isto je i u Ministarstvu. Oni nas vraćaju na Elektrokrajinu, a oni na Gradsku upravu. Tražili smo u julu i da nas primi gradonačelnik Gavranović, najavili smo se, rekli su da će nas pozvati, ali niko nas nije zvao", kaže Trininićeva.

Njena komšinica Mileva Savanović ističe da svi okreću glavu od njihovih problema.

"Kako je Grad dozvolio da se poslije poplava izvode radovi i sanira baraka, ako nije nadležan? Kako možemo da izvadimo ličnu kartu na ovu adresu, a kada nam treba potvrda da živimo ovdje ne možemo da ju dobijemo?" pita ona.

Od obećanja Vlade RS da će biti stambeno zbrinuti, što je u razgovoru za naš portal prije dvije godine potvrdio i pomoćnik ministra za izbjeglice i raseljena lica RS Drago Vuleta, još nema ništa.

Vuleta je tada najavio da će tokom 2015. početi izgradnja stanova za izbjeglice, među kojima će sigurno biti i tri porodice iz Trapista.

“Za njih znamo i oni su u prioritetu, podnijeli su zahtjev za stambeno zbrinjavanje kroz regionalni stambeni program. Gradnja 48 stanova u Kuljanima bi krenula najvjerovatnije iduće godine. Kroz taj program rješavaće se pitanje tih porodica u Trapistima jer tu je po prvi put mogućnost integracije u RS, a oni žele ostati u sadašnjem mjestu boravka, oni su u tom programu i nadamo se da će to biti riješeno", rekao nam je tada Vuleta.

Nažalost, sve je ostalo na planovima i obećanjima nadležnih.

“Nekoliko puta. G. Vuleta je na TV-u rekao da će se to graditi i da smo mi u prioritetu, međutim, ništa se nije desilo. Treba da se gradi 48 stanova u Kuljanima, a koliko smo čuli, ima 660 prijavljenih porodica. Svaki put kada pitamo šta je s tim kažu nam ‘vi ste u prioritetu’. A mi i dalje čekamo”, kaže nam Savanovićeva na kraju razgovora.

(mondo.ba)

Komentari / 6

Ostavite komentar
Name

Karadoz

13.09.2016 12:21

Rat u BiH je zavrsen 1995 godine danas je 2016 koje izbjeglice?

ODGOVORITE
Name

re Karadoz

13.09.2016 21:09

Rogati vole, ako je neko izašao sa golim rukama i morao da kupuje sve od igle do plasticnog tanjura, ako je neko spao u taj neugledni status, kako je uopšte mogao sa POŠTENIM radom radeći za platu u R.S napraviti nešto? Možda po principu "SNALAZENJA", kao sto se i ti snalaziš. Sa takvim statusom se tesko ko i zapošljava jer to i ide klanovima, rodbini, mjestanima. Nisu li dovoljno dali za R.S?

Name

Sandra

13.09.2016 12:56

Mogli su I oni nešto uraditi za života.

ODGOVORITE
Name

Dorotej

13.09.2016 20:52

Ako su politicari takve patriote kao sto tvrde, zašto misu jos 1995 isparcelisali poljanu kakvu, brdo,te dali onima koji su žrtve suludog rata i politike po dulum ili dva zemlje, proveli osnovnu infrastrukturu i ljudi bi se snalazili, gradili? Zašto su toliki volovi sedeli u foteljama bez imalo pokretačke snage, istinskog motiva. Toliko zaposleni više od dve decenije još dodatno guli kožu ovom narodu. Barem zemlje ima i biće pretekla ih.

ODGOVORITE
Name

joj

13.09.2016 21:12

Ovo je mila majka u kakvom cumezu izbjeglice žive.

ODGOVORITE
Name

goga

13.09.2016 23:10

Meni su rekli da stanovi u Kuljanima će biti u vlasništvu grada. Šta je sa pravicnom nadoknadom kako je po dogovoru potpisato između dva etniteta, fa bi se izbjegle sufske tužbe. Znači preko naših leđa dogovor.

ODGOVORITE