Analiza - video: Tužan dan za Superligu Srbije...!

Na ovakvog majstora dugo ćemo čekati! To ovde odavno nije bilo: da stadion ustane kad jedan igrač primi loptu. I nažalost, verovatno neće u dogledno vreme - Aleksandar Katai otišao je iz Crvene zvezde...

Fudbal 01.09.2016 | 23:00
Analiza - video: Tužan dan za Superligu Srbije...!
To majstorstvo koje lako nosi u sebi, baš kako laganim kasom ostavlja rivale za sobom, njegova je najveća prednost i njegov najveći usud. Nije u pitanju glorifikacija kvalitetaAleksandra Kataija, ali da je rođen tamo u kasnim pedesetim sigurni smo da bi mu u biografiji pisalo da je sa Vladimirom Petrovićem Pižonom činio paklen tandem Zvezdine velike generacije, koja je dogurala do finala Kupa UEFA... Da je rođen deceniju kasnije verovatno bi u njemu Branko Ambasador Stanković ili Velibor Vasović videli neizostavni deo projekta velike Crvene zvezde.

Kako ga nazvasmo jednom prilikom, „lenja srbobranska bitanga“ sa Zvezdinom kultnom desetkom predstavljala je mnogo više od jednog od najboljih igrača u Superligi. Za dve godine u Ljutice Bogdana, vrlo verovatno, novi fudbaler Selte bio je čovek koji je galantnim driblnzima, urođenim majstorstvom, proizvodio fudbalski orgazam. On je taj koji je snagom poteza pokazao da može da spoji nespojive epohe. Talenat izraženiji nego kod Dejana Stankovića, driblinzi u ravni s Pericom Ognjenovićem, promena brzine u stilu Miloša Šestića, Katai je bio predodređen da osiromašenoj Superligi daruje dozu atraktivnosti, a da potom brže-bolje krene u bogatiji legionarski život. Dok je direktne rivale driblinzima koji se ne uče ni u La Masiji, niti u holandskim školama fudbala, bacao u očaj, Katai je bio večita inspiracija sasvim običnih razgovora:


„Zamisli da na ovaj talenat ima nemačku glavu“, glasila su pojedina razmišljanja...

„Da to ima onda nikada ne bi bio ovakav igrač“, usledio bi brzopotezni odgovor.

Napisali smo, između redova, na početku teksta da Aleksandar Katai predstavlja idealnu protivtežu savremenog fudbala, često zasnovanog na zamornom brojanju pasova, merenju poseda lopte... Naučni radovi u najpopularnijem sportu prolaze, ali talenat kao parametar uspešnosti opstaje. Ali isto tako Katai i Crvena zvezda su se spojili u idealnom  trenutku.

Kažu upućeni da ne postoji veći izazov za nadarenog igrača nego kada vidi da mnogo netalentovaniji od njega uspevaju da se probiju na veliku scenu, kada o njima pričaju kao o čudima nebeskim... Verovatno ta oseka istinskih majstora, onih koje je gradila majka priroda, naterala je Kataija da od talenta za lokalnu upotrebu, o čijim kvalitetima će se pričati u zamagljenim pabovima na obodima grada, postane igrač sa velikom tržišnom vrednošću. Da sa lanca pusti magiju kakva dugo nije viđena u Superligi i Crvenoj zvezdi. Uostalom, još tamo negde od marta prošle godine pojedini navijači crveno-belih, stacionirani na istočnoj tribini, dolazili su na stadion samo da bi videli jedan potez Aleksandra Kataija... Posle toga mogli su mirne duše da izađu sa Rajka Mitića. Jer su videli sadržaj vredan Primere. Baš te Primere gde sada ide Katai.

Taj umetnički utisak, tako prisutan u Kataijevoj igri, tražiće se lupom na terenima Superlige posle njegovog odlaska, baš kao i pre nego što se vratio iz Olimpijakosa u Srbiju (naravno, Katai je bio majstor i u Vojvodini, ali je punu zrelost dostigao u Zvezdi). Taj krater esencijalne fudbalske lepote moraće neko da popuni... Vrlo teška, da ne kažemo nemoguća misija.



Pamtiće se da je u prošloj šampionskoj sezoni postigao 21 gol, da je imao dvocifren broj asistencija, ali upravo je on jedan od retkih igrača koje ljudi ne gledaju kroz brojke. Čak naprotiv, teško da će i najzagriženiji navijači crveno-belih ispaliti iz prve taj broj golova u prošloj sezoni, ali će se zato odmah prisetiti nekog driblinga. Navijači Crvene zvezde sigurno se sećaju onog mangupskog poteza iz oktobra prošle godine kada je podigao loptu u Subotici i pogodio prečku. Taj potez je bio personifikacija njegove nepredvidivosti... Dokaz da je sposoban da krajičkom oka poruši sve trenerske sisteme. Ili onaj detalj kada u Razgradu u prijemu sam sebi daje for za kontru i efektan - gol.

Prepoznali su tu karakteristiku u Atalanti, Darmštatu, Sasuolu, Selti ali će Aleksandar Kataiimati šansu da nadogradi sebe u dresu Alavesa... Biće onih koji će sada kititi perjem za Kataijev bum u poslednje dve godine kada je dokazao da je zajedno sa Dušanom Tadićem ubedljivo najkreativniji srpski igrač (ostali su za dva koplja ispod)... A istina je sledeća... Tamo negde leta 2014. godine Nenad Lalatović je danonoćno na uvceZvezdanu Terziću šaptao dve reči - Aleksandar Katai. Posledica njegovog rada u novosadskom Proleteru, baš u trenucima kada je talentovano dete iz Srbobrana dobijalo prve minute u seniorskom timu Vojvodine:


„Znao sam Kataija još iz Novog Sada. Gledao sam ga u periodu kada je počinjao u Vojvodini. Znao sam da je on jedan od retkih srpskih igrača koji ima lek za sve vrste protivničkog bunkera. Uvek je spreman da u svoju korist reši situaciju jedan na dva ili jedan na tri. A to Crvenoj zvezdi uvek treba“, poručio je Nenad Lalatović.

Ipak, Katai je prvih šest meseci bio u stanju hibernacije. Nevesela grčka epizoda u Olimpijakosu pretvorila je ofanzivnog vezistu u običnu ravnu liniju, tipičnog predstavnika vojvođanske ravnice koji ravnodušno gleda na svet oko sebe... Pokušavao je Lalatović da ga trgne,  ali nije vredelo... Nešto je nedostajalo. Možda učitelj koji će ga tretirati kao sina jedinca, koji neće ni pet para davati za njegove anomalije u igri i ne baš sportske navike... Aktuelni stručni štab je prepoznao da ima retko viđeni dinamit i da jeKatai dar na koji mogu da se oslone.
 Dali su mu da igra, i on je ne igrao, nego plesao.

„On ovu sezonu igra vanserijski. Njegov talenat nije sporan. Pa da dođe na trening Reala pored svih onih zveri ne bi zaostajao kada je tehnika u pitanju“, govorio je ne tako davno Zvezdan Terzić.



Tokom ovih kvalifikacija Katai je pokazao da je spreman za nivo više. Nije se ograničio samo na to da mu se dive navijači Crvene zvezde. Najbolji igrač Sasuola Domeniko Berardi posle beogradskog revanša potrčao je ka Kataiju kako bi mu uzeo dres. Verovatno se pitao kako ovaj fudbaler još nije u nekoj od najjačih liga Evrope.

Sada je i taj „pazl“ u karijeri Aleksandra Kataija složen. Srpska liga biće siromašnija u nastavku ove sezone. Ne verujete? Dobro, postoji li još neki igrač na našem podneblju koji kad primi loptu tera 40.000 ljudi da ustanu sa svojih mesta očekujući magiju? To se kod Kataija podrazumevalo...

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar