Priče zavičajne: Razvid Stojana Aničića

Ljeto na Drini nedaleko od glasovitog Pavlovića mosta. Modre se vrbaci, Drina od nedavnih kiša nadošla od obale do obale – od brijega do brijega - uzvisila se, uzvrištala i zamutila se. Nema kupača. Niti ribolovaca. Čekaju da se voda izbistri, pa da se onda prikuče svojoj rijeci.

Republika Srpska 12.08.2016 | 17:59 A rijeka se raširila po staračama i otokama, zaplavila gazove i napunila udoline. Zobišla i ade koji je baš mnogo pored atara mačvanskog sela Badovinci. Na obali vršidba. Kobjani upali u oblak prašine - Mačvani spremaju 'leb i s 'lebom. Jedini koji je prišao rijeci jeste slikar Stojan Aničić. Sjedi na panju odsječene vrbe, posmatra rijeku, zagleda joj virove i brzake, maticu i širinu, osluškuje glasove, samo njemu znane, koji izlaze iz rijeke.

Drina mu je u duši i životu. Odrastao je pored nje i nema skoro je da nema dana a da nije na njenoj obali. Strastven je ribolovac, a rijeka mu uzvraća neodoljivim šarmom, lepezom boja i pejzaža. Zbog toga se i čini da se rijeka poodavno prelila i na njegova platna.

Do sjedi na obali Stojan Aničić, poznatiji po nadimku Oki, slikar i priznati likovni pedagog, sve vrijeme skicira obrise drveća, korito rijeke, vrbake, topole, mačvanske kolibe, furune, vrhove udaljenih planina Cera na desnoj i Majevice na lijevoj obali Drine.

Visoko iznad njega, rijeke i ravnice, u zoni razvida, iliti - vida i nevida, kako on veli to je ono što sve nadsijava čini se da traži bar trun biserne svjetlosti darovan od nebesa za sve one koji vole rijeku i ravnice.

Slikar posmatra rijeku. Ćuti. Zagleda se u nju poluotvorenim čima. Tako valjda čine slikari kada tragaju za onim što će prenijeti na svoja platna i papire. Čini se da se u tom času uspostavlja neki posebni, čulni spoj umjetnika i rijeke. Da jedno drugom nešto kazuju. Da možda otktivaju i svoje tajne.

Inače, u Stojanovim Badovincima odvajkada, valjda od kada je potpaljeno prvo ognjište njihovih predaka, ljudi mole rijeku da im ne ruši ade i obale i da im čuvaju tajne. I samo to od nje traže. I samo im je to dovoljno.

I Oki Aničić od Drine Zelenike samo to ište – da nasisana teče pored njegovog sela, da ne roni obale i ne premiješta ade s jedne na drugu stranu i da – čuva tajne. A tajni na rijeci je mnogo. Od čovanskih, ljubavnih, hajdučkih, vodeničarskih, paorskih, djevojačkih i momačkih do onih šo i sam život znače.

Koritom rijeke teče i vrijeme, pa taj neprekidan i vrtoglav napliv vode i neumitnog hoda vremena ide pravo na slikara. Znajući za obvaj fenomen Stojan bira kuda će da povede taj sliv, čudesan i samo ljudima sa ove rijeke poznat spoj vremena i vode.

Izgleda da je to njegov zavjetni sliv vida i nevida, a posmatrajući ga kako se odvija, kako se događa na rijeci traži najpodesniji način da to spojeno u vremenu i prostoru, u odabranom trenutku povede na svoja platna.

Ovo neobično snoviđenje Stojana Aničića, u čijoj je familiji i ranije bilo darovitih umjetnika: slikara, drvorezača, kovača i drugih, primijetili su i drugi ljudi, uglavnom oni slični njemu - umjetnici.

Stojan Aničić to objašnjava time što vodu koja se sreće na rijeci, onu mitsku ili stvarnu, i samu rijeku Drinu, koja se najčešće opaža iz gornjeg rakursa, na Stojanovim slikama sve je to u bezvremenom trenu, zaustavljeno i zaključano. Uhvaćeno baš u samom spoju vode i vremena. U magnovenju. Pandan tome što se događa na Zeleniki je nebo, pa se zato i ne zna da li se to nebo ogleda u rijeci ili je i sama rijeka postala nebo.

A kada se nagleda rijeke, neba i vrbaka, Stojan sa blokom za sliciranje i digitalnim fotoaparatom šparta šumarcima, proplancima, njivama, bostaništima, kolibištima i cijelom širinom badovinačkog atara.

Bilješi. Dvostruko. Svojim sigurnim potezima olovkom i objektivom kamere. Opštenje sa rijekom – sa nebom i vodom, sa vremenom i vodom – upostavljanje samo njemu prepoznatljivog spoja sa prirodom i šetnja kroz lugove Badovinačke samo su uvetira za njegov rad u ateljeu.

Oko podne Oki Aničić se vraća u svoje Badovince, u prostrano mačvansko selo koje dijele četiri široke ulice, slične ogromnom krstu i pružaju se ka Šapcu, Prnjavoru, Bijeljini i Crnoj Bari. Stojanova kuća je pored one koja vodi ka glasovitim Crnobarskom Salašu,
Glogovcu, Crnoj Bari, Dublju i Ravnju.

Njegov atelje je sobi okrenutoj šoru. Te sobe su u mačvanskim kućama najznačajnije prostorije, jer su u njima slavi i krštava, vjenčava i rađaju se potomci. Stojan je tu sobu, kojoj, kako kažu njegove komšije, prozori svijetle do pred zoru, pretovrio u atelje - u mjesto gdje se impresije, sniviđenja, tokovi, zapisi i sve što umjetnikovo oko vidi, napliva na njegova platna.

Stojan slika na štafelaju starom više od stotinu godina. Ta neobična naprava bila je nekada stativ za staromodne fotoaparate. On ga je preuredio i na njemu ne nastalo, pedeset, stotinu, dvjesta, pesto slika.

Radio je i sliku velikih razmjera o egzodusu Srba 1995. godine preko Pavlovića mosta. Kuljali su nevoljnici sa zavežljajima preko rijeke, a on ih je najprije pomagao, pričao s njima i skicirao. Činio je to i danju i noću, a onda se vratio u svoj atelje i satirući svoju umjetničku dušu na platno prenosio sav bol, jad, stradanja, suze, pogibije njegovih sunarodnika.

Jedino taj prizor nije gledao kroz poluotvorene oči. I da je htio pred tom stradanijom oči se ne mogu zatvoriti. Tada svaki umjetnik, pa i slikar mora da to gleda krupno otvorenim očima. Da pamti i svjedoči o neviđenim nevoljama.

Kada se nevoljnici našli utočište u Srbiji i kada je te rijeka ljudi i svih njihovih nevolja iščezla Oki Aničić je završio sliku i u centru sela pokazao je svojim Badvinčanima.

Tada je njegovim komšijama bilo jasno zašto se u njegovoj sobi okrenutoj šoru nije gasilo svijetlo od večeri do svitanja.

Stojan je i sjajan crtač, izvanredan pejzažista - on je majstor. Stojan slikama i crtežima nadgrađuje i nadziđuje. Njegove slike su odzide od ljubavi i promišljanja. One su sa porukom, jer Stojan Aničić rukopiše.

A to nije mala stvar. To je dar od neba darovan.

Ako ništa bar i ovom pričom može se naučiti da se visoko gore, u plavetnilu neba, među zvijezdama, u samim nebesima – da se iznad traži zona razvida iliti vida i nevida.

BN televizija (Tihomir Nestorović)