Komentar - LE: Partizan kao nikad dosad!

Crno-beli u savršenoj poziciji čekaju duel sa Zaglebjem, ali na početku kvalifikacija za Ligu Evrope moraju da savladaju protivnika više!

Fudbal 14.07.2016 | 17:30
Komentar - LE: Partizan kao nikad dosad!
Bude li – biće normalno. Ne bude li – biće katastrofa.

Kao boje koje se na jednom kraju dresa stapaju u belu, a na drugom u crnu, tako Partizan počinje sezonu u kojoj ništa neće i ne sme biti sivo. Osrednje. Nedorečeno. Može da bude tamno za slučaj da se repriziraju greške, naročito u prvenstvu, iz prethodne ili blistavo pod uslovom da se bitniji, od dva srpska, trofeja vrati u Humsku, a da se u Evropi ponovi lanjsko dostignuće.

Za ovo drugo stvoreni su svi preduslovi zbog kojih niko na crno-beloj strani Topčiderskog brda, bilo da se zove Saša Ilić, Ivan Tomić, Ivica Iliev ili Miloš Vazura, nema pravo da kaže:

„Ne mogu“.

Partizan može. Partizan mora. Jer, Partizan je pred večerašnji duel sa Zalebjem (20.15, RTS 1) u poziciji u kojoj nije bio nikad u savremenoj istoriji kvalifikacija. Bilo za Ligu šampiona ili Ligu Evrope. Ona se može opisati rečju – savršena.

Savršena, zato što je Ivan Tomić kao trener dobio ono što je tokom mandata sportskog direktora samo jednom uspeo da obezbedi šefu sturke (Slaviši Jokanoviću leta 2009, ali tad su došli jedino Mladen Krstajić i Branislav Jovanović, a iz Teleoptika prekomandovanSiniša Stevanović). Skockan tim pre početka kvalifikacija.

Savršena, zato što su izuzimajući Leonarda i Bojana Ostojića svi igrači na koje računa (pa i oni koji nisu u prvom planu) prošli pripreme.

Savršena, zato što niko nije otišao, osim fudbalera koje je sam Tomić precrtao (Marko Jovanović, Živko Živković, Nemanja Petrović).

Savršena, zato što su svih devet novajlija precizna želja baš Tomića i Ilieva. I to sa vrha liste prioriteta, odakle nije realizovan jedino dolazak štopera Dušana Cvetinovića.

Savršena, zato što će je od druge runde do eventualnog plej-ofa za plasman u Ligu Evrope Partizan u povlašćenoj strani žreba, što znači da u sledećoj rundi ne može da dobije, recimo, Sent Etjen, Krasnodar, Vest Hem, Hertu, Panatinaikos, a u onoj tamo PAOK, Monako, Genk, Lil...

Savršena i zato što su svi igrači zdravi i nisu preneli suspendujuće kartone iz prošlog ciklusa.

Zato nijedan eventualni izgovor ne važi.

A baš tu - između „moram“ i „ne mogu“, između „napašću“ i „da li, ipak, da igram sa dva zadnja vezna?“ – krije se odgovor na pitanje kako će Partizan izgledati u ovim kvalifikacijama. Tih šest utakmica koje bi mu donele značajan sportski i nikako zanemarljiv finansijski pomak istovrmeno stvaraju pritisak sa kojim se, kao trener, nikad nije susreoIvan Tomić. A ni većina njegovih igrača iz projektovanog startnog tima.

Očekuje se da počnu: Šaranov - Vulićević, Gogua, Milenković, Bogosavac - Everton, Brašanac - Janković, Radović, Mihajlović - Đurđić.

Pritisak rezultata.

Ta crta, što kao školskom kredom, odvaja odlikaše od prosečnih đaka biće crno-belima veći protivnik od bilo kog do kraja kvalifikacionog puta. To je ono brujanje u glavi koje nisu mogli da osete otkako ih je preuzeo Tomić, jer nijedan od 19 susreta na kojima je bio šef, ne može po važnosti, samim tim i horskim vapajem sa tribina: „moraš!“, da se meri sa tenzijom što počinje večeras.

Taman da je izgubio 0:12 neku utakmicu u prvenstvu niko u klubu Tomiću „a“ ne bi rekao proletos, jer je preuzeo fudbalski razvaljen i psihički uništen tim. Zato mu je bilo potrebno veliko spremanje, zbog čega je donekle i razumljivo što su mu se dešavali porazi, ali sad kad je završio proces selektiranja ekipe prema svojim zamislima teško da će mu neko oprostiti ne ponovi li uspehe do kojih su u prethodne dve sezone dolazili Marko Nikolić i Zoran Milinković. Iz znatno nepovoljnih pozicija.

Drugi problem sa kojim se Tomić suočava je činjenica da prve velike, pritom evropske, utakmice večeras igraju Sedrik Gogua, Nikola Milenković, Miroslav Bogosavac (i to na kakvim pozicijama), Nemanja Mihajlović (kakva li je tek njemu pritisak nametnut, imajući u vidu prethodno proleće?), Everton i Marko Janković, te da se sa sličnom vrstom odgovornosti nikad u karijerama nisu susreli ni Bojan Šaranov, ni Nikola Đurđić. Uz dužno poštovanje njihovih karijera, Partizan je zahtevniji od svih klubova u kojima su igrali.

Sve to pred publikom koja će biti zadovoljna samo ako se pobedi. Pojedinci čak ni tad. Jer, kao što neko reče, Partizan nije Partizan ako ne dobije 3:0.

Može. Mora. Hoće li?

Komentari / 0

Ostavite komentar