RTRS i "takozvani" SzP:Ima li kraja ludilu?

Nedavno sam se drugi put u životu pojavio na RTRS, ne računajući programe koji su iz oblasti kulture. Još od 2009. godine.

Republika Srpska 28.06.2016 | 15:23 I u oblasti kulture postoji politički ključ. Koga se voli i pomaže, a koga ne. Ali, RTRS je jedina koja se kulturom mora baviti i na kojoj joj je rezervisan prostor novcem svih građana. A kulture ima koliko ima. Pa i mene zapadne koja mrvica. Nekad.

Što je to tako, teško je reći.

Navodno sam ranije bio dvanaesto ime na nekakvoj crnoj listi osoba kojima je dugogodišnji direktor, Dragan Davidović, institucionalno branio pojavljivanje. Istina ili ne, zaista sam prvi (i posljednji) put promolio nos u uživu političku emisiju kada je Davidović smijenjen. I to kod Sarajlije Gvozdena Šarca, valjda neupućenog u ove sitnolokalističke banjalučke liste. Nakon brzopotezne smjene Rajka Radovanovića opet me niko nije zvao. A ni Šarčeve emisije više nema.

Zamijenili su ga Veselin Gatalo i Mato Đaković.

I vi, kao i ja, možete se zapitati: Možda sam nedovoljno dobar za kriterijume javnog državnog emitera? Dozvoljavam i tu mogućnost.

Ništa tu ne bi bilo čudno, pa ni meni lično, da me negdje od 2005. godine u društvenopolitičke emisije udarnih termina ne zovu gotovo sve televizije iz Srpske. Stoga mi, opet lično, smeta što sam u posljednjih par godina više puta ugošćen na FTV1 i FTV2 (BHT), nego na javnom servisu države koju sam tamo tako gorljivo branio. Pogotovo to da je država i da treba da bude nezavisna. Čisto sumnjam da će me opet zvati u Efbih, ali to mi ni ne smeta pretjerano. Dođe nekako očekivano.

Ono što mi smeta, jeste što ovakvom uređivačkom politikom čak i sam sebi, valjda, trebam ispasti neki neprijatelj Republike Srpske?

Oči stadoše, gaće spadoše

Zato me je poziv da dam izjavu za Pečat, povodom laži islamističih ratnohuškača iz Efbiha i njihovih domaćih slugu, još i više iznenadio. Do određene mjere i obradovao. Ako ništa, bar nije došlo do zemljotresa, poplave, požara, ili pada vještačkog satelita na zgradu RTRS. Računam da niko nije ni bez posla ostao. Niti će.

Ono što se jeste desilo, moja je nevjerica. Sve sam mogao vjerovati, ali da se i to može dešavati, nikako.

Ne to što su me zvali u Pečat, jer sam ja tu priču i pokrenuo.

Ovih dana sam obratio pažnju na informativni program RTRS. Bez obzira što televizije već odavno slabije gledam nego prosječan građanin Srpske, ustanovio sam da je gotovo redovna pojava da se koalicija partija okupljenih pod vođstvom SDS naziva "takozvani Savez za promjene".

Ranije sam to primjetio u dnevniku, ali u najvama spiker obično kaže "tzv. Savez za promjene ponovo obmanjuje javnost"... rekao je taj i taj funkcioner SNSD, DNS, SP, analitičar...

Konkretan dokaz

No, znate kao to biva sa principom rekla-kazala. Meni su to isto mnogi rekli da su vidjeli. Odnosno čuli. I bez obzira što im možda vjerujem, nije to to. Zato, pod punom pravnom i moralnom odgovornošću javnosti tvrdim sljedeće:

U Dnevniku RTRS od 05.06.2016. u 22:30, spikerka Biljana Knežević čita vijesti i izgovara: "tzv. Savez za promjene najavio proteste...".

Znači ja svjedočim da se to zbilo. Hororni scenario u kojem javni RTV servis plaćan novcem svih građana Srpske, u redakcijskoj najavi, bez citiranja upravnog govora političkog subjekta kojem su pristrasni, lično kao institucija nazove jedan politički savez takozvanim. Zovite me na sud slobodno, ponoviću to pod zakletvom.

Nastavio sam u zaprepaštenju pratiti isti program, i kada je najavljena vijest došla na red, ispostavilo se da to nikako nije slučajno. Opet se kazuje iz usta same Radio-televizije Republike Srpske: TAKOZVANI Savez za promjene!!! I za najopreznijeg nema dvojbe da je to učinjeno namjerno. Da nije riječ o grešci.

Koga je briga?

Zašto tek sad to pišem? Pitaće se svi čitaoci u posjedu kičme. Ili barem malo(g) mozga.

Čekao sam da vidim da li će oni koji su time direktno oštećeni reagovati. Pri tom ne očekujući vajkanje o nepoštivanju zakona po privatnim televizijama za sopstvenim pojasom, već o tužbama pred sudom ove države slobodnih ljudi po imenu Srpska.

Kad ono ništa.

Onda sam se obratio i nekim predstavnicima za štampu stranaka članica SZP, i u privatnim razgovorima su mi potvrdili da znaju za to. I ja sam im dao konkretan dokaz.

I opet ništa.

E, pa da vam kažem odgovor na podnaslov - u tom slučaju je mene briga.

Zvani i nezvani - ako ne reagujete - bićete takozvani.

Zaboli me briga što će poltronokratija u vrhu RTRS preko ove izjave doći do opravdanja, da ja kao osnivač Frontala jesam politički neprijatelj (tzv.) koalicije SNSD-DNS-SP. I da zato ne trebam gostovati u njihovom programu. U SzP najbolje znaju koliko sam ja član neke od njihovih stranaka.

Pišem ovo iz drugog razloga. Ako se na ovo javno ne oglasim, a oglašavam se u životu svome povremeno, onda više nijesam dostojan da me bilo ko zove u program. Pa ni Frontal. Ako se ne oglasim, ispašće da smo svi u ovoj državi na nečijoj strani.

Niko na strani razuma.

Televizija koju finansira država je po samoj svojoj prirodi pristrasna ka državi. Svugdje u svijetu. Ali ka državi! Ne ka stranci ili koaliciji koja trenutno vodi državu. U kapitalističkom društvu, koje ima zakone o slobodi izražavanja, potpuno je normalno da imamo privatne televizije koje zastupaju političke opcije svojih finansijera. Upravo zato MORA postojati državna televizija sa minimumom profesionalizma, da bi građani mogli da dobiju barem malo objektivnu sliku, u odnosu na privatluk.

Ima li dna?

Oni koji se strahom od gubitka posla ili nemogućnošću da ga nađu, vade na to da se srozavaju na najniže grane novinarskog poziva, nemaju nikakvo opravdanje. Ako ovako ne možete, nađite neki drugi posao. Nemojte se ponižavati.

Svim ljudima od časti, a posebno strukovnim udruženjima i onima koji se bore za slobodu riječi i misli, upućujem poziv da se i oni oglase. Što prije, jer se ovo tiče same srži onoga što nas čini slobodnim ljudima.

Najnovijim gospodarima crnih lista poručujem, da ako me ikada budu zovnuli da gostujem na nacionalnoj tv-kući, da ću se kao dugogodišnji borac za Srpsku sa ponosom odazvati. Ali da ću insistirati da me potpišu kao - takozvani Dani(j)el Simić.

Jedino tako ćemo biti dosljedne uređivačke politike.

I vi, i ja.

Autor: Danijel Simić

Izvor: Frontal.rs