Bursać o Banjaluci i gradonačelniku...

Kako stvari sada stoje, negdje u oktobru, grad Banjaluka će dobiti prvog nesrpskog grdonačelnika nakon rata. Fin čovjek, prava gradska raja, govori nekoliko jezika, zna spariti boje, koristi pribor za jelo sa obje ruke, rođeni BanjOlučanin i, što je najvažnije, nije Srbin.

Republika Srpska 15.06.2016 | 09:25 De, de, mir, mir sa tobom, Dijasporo. Nije to što vi mislite. Prvi pik na draftu u najvećem gradu Republike Srpske i zvanično je Igor Radojičić. 

Znam da je svako čitanje napisa o ovom mladom i ambicioznom buntovnom pedesetogodišnjaku čisti napad katatonije i samoubistveno dosadno mrcvarenje.

Njegovo ime obliveno je letargijom, apatijom i dosadom, zapečeno neinventivnošću i ovlaš posuto bezmudošću.

Ali. 

Ali, zbog neozbiljne opozicije, koja sama sebi udara šamare i zabija autogolove, koja još nije načisto da li je Dragan Čavić protivkandidat ili će Mladen Ivanić u najnovijoj ljubavi sa Dodikom izmađijati nešto, velim, u takvoj konstelaciji snaga, Igor je najozbiljniji kandidat za gradonačelnika Banjaluke.

Čini se kako je Milorad Dodik zajedno sa tajkunskim strujama u SNSD-u nevoljko ipak kandidovao Radojičića za predizbornu gradonačelničku trku. Vođen pragmatičnim geslom " Ko ništa ne radi, ne može ništa ni pogriješiti", Dodik je ipak pustio svog mlađanog pedesetogodišnjeg omladinca u banjalučku političku arenu.

Sa druge strane, u proteklih par godina, baš taj Radojičić bio je toliko unižavan, degradiran i šikaniran od strane moćnika SNSD-ovih, predvođenih Dodikom, a nije pokazao ni unce samostalnosti, ponosa i samosvijesti. I to ga, baš to - odsustvo političkih muda, apsurdno, kvalifikuje u očima oca SNSD-a za prvog u Banjaluci. Jer, da je Igor nakon opštih izbora imao muda, kao što nema, pa otkvitao SNSD, koji ga je za "nagradu" i najviše izbornih glasova spustio sa mjesta Predsjednika Skupštine par metara niže u klupice ispod, dobio bi aplauz i poštovanje od svjetine, ali i srednji prst od SNSD-a.

Eh, da je babi ona stvar...

Ovako, Igor, partijski vojnik, inženjer elektrotehnike, koji se dugo bavio fizikusom otpora skupštinskog čekića o drvenu podlogu, koji je hodao i tihovao, koji je bio tajno oružje lokalnih tzv. političkih analitičara i teoretičara zavjere, postaje Crnogorac u Banjaluci, kontrapunkt Stingovom Englezu u Njujorku. Postaje izgubljeni čovjek koji će se pitati za zdravlje 200 hiljada svojih sugrađana, a bez da ljudi zapravo znaju šta taj čovjek uopšte radi, čime se bavi.

Tajni život Igora R.

Šta zaista radi Igor Radojičić? Možete li zamisliti? Uljudno pozdravlja komšije, kad ustane ujutro da malo prošeta po naselju. Dobro. Ponekad pokaže kako osim ruskog zna i engleski i talijanski. Dobro. Ide na sjednice ponekog upravnog odobora, skupštinska zasijedanja, ide na gradski odbor stranke...Dobro. Ide sa ženom i djecom na more, zimovanje, u prirodu. Viđen je u šoping molu u kupovini sedmične fasunge. Dobro. Trudi se da živi zdravo. Dobro.

Pa, jebo te, nije ovo reklama osiguravajuće kuće za zlatno životno doba! Nije ovo poster Jehovinih svjedoka! Nije ovo kampanja, biramo penzionera godine, nego borba za prvog među Banjalučanima, koji će pokušati spasiti grad većih fekalija, a koje bukvalno i figurativno poput cunamija gutaju čaršiju.

A, Igor je od čitavog posla lupetao čekićem po Skupštini i aminovao simultanku SNSD-a mu, koji je tajkunska prava i pravila uvelo u zakonske okvire, pa je tako nestalo "Picinog parka", privatizovana je "Boska", Rusi privatizovali Naftnu industriju, izmijenjen je Zakon o eksproprijaciji, donesen je Zakon o stvarnim pravima, kojim je ozakonjeno otimanje državne svojine u korist privilegovanih pojedinaca... 

Čekaj, čekaj! 

Svako normalan, ako ga još ima, pita se, da li je ovaj čovjek glup ili se samo tako brije? Da li je znao za štetu koju SNSD svojim tajkunskim zakonima čini narodu, ili je poput Homera Simpsona samo vitlao i lupetao čekićem? 

I jedan i drugi scenario jednako su pogubni, baš po stanovništvo grada na Vrbasu i jednako su poželjni za rukovodstvo najveće partije u Republici Srpskoj.

Ako grad dobije gradonačelnika Igora, koji vrlo dobro zna šta građevinska, energetska, ugostiteljska, farmaceutska, medicinska i ostale mafije planiraju u naredne četiri godine, šta više, ako je upućen u njihovo delanje, onda građani dobijaju novi fekalni Amazon kriminala u kojem će se na ovaj ili onaj način utopiti.

Sa druge strane, ako je riječ o Igoru koji pojma nema o realnom životu, a kamo li o kriminalnim tokovima novca i finansijskih interesa u Banjaluci, onda su Banjalučani ne samo govna ručali, nego i žešće najebali. Onda će imati, zapravo, fingiranu vlast sa Radojičićem koji se pita deset puta manje od britanske kraljice za stanje u Šleziji i imaće realnu tajkunsku vlast u sjeni, koja će (kao i dosad), mračiti i vedriti po gradu. Više mračiti.

No, sva muka čovjeka koji ne radi ništa, i koji nije radio ništa, koji je "dobri dečko" i slijepi poslušnik nije u gore pobrojanim epitetima. Jer, to su njegove osobine, njegov život i njegove javno/privatne stvari. 

Nezgodacija je u tome što on, Igor, u nekom najrealnijem scenariju TREBA da zastupa građane, da radi na poboljšanju, kako se to kolokvijalno voli reći, kvaliteta života u Banjaluci i da pokuša riješiti barem poneki od trilijardu problema koji su zadesili grad na Vrbasu i živalj mu. Od nakaradne i ruinirane kanalizacione, vodovodne i putne mreže, do divlje gradnje, (nelegalizacije objekata, katastrofalnog saobraćaja, namibijskog životnog standarda većine plebsa, nezaposlenosti, robovlasništva zaposlenih, gladnih penzionera, orgijanja tajkuna, političkih i crkvenih moćnika...

Sva je muka što će ovako poderan i rascijepljen Radojičić, kao ničije dijete, jednim okom blejati u Dodika i partiju mu, a drugim u samog sebe. A iz Igorove  nutrine zija samo praznina ništavila. Nedostatak harizme, ambicije, muda, poduzetničkog duha, socijalne inteligencije i višak lažne, malograđanske uljudnosti. Ta Radojičićeva razrokost može i konačno presuditi Banjaluci. Preciznije, i zvanično je staviti na mapu kasaba, prigradskih samodovoljnih naselja, čaršijica...jednom riječju, biće udaren malograđanski muhur na "ljepoticu na Vrbasu", grad koji ni sjena sjene grada negdašnjeg nije.

I takav je najozbiljniji

A, muka još veća je što opozicija, po običaju, kako se približavaju izbori, kako počinje predizborna kampanja, postaje sve disonantnija, raštimovanija, što se ne zna ko koga ljubi i ko sa kim "politički" noćeva. Da l' je Mladen Ivanić u ovom ciklusu odmijenio Nenada Stevandića u ulozi konja? Trojanskog? I da l' će Dragan Čavić biti zbog svega toga (opet) gubitnik, saznaćemo za 4 mjeseca. Ni mnogo, ni malo.

Žalosno, ali istinito, najozbiljniji kandidat za gradonačelnika Banjaluke je Crnogorac kome su dvije najveće avanture, dva najvažnija politička junaštva i dva najbitnija trenutka samostalnog djelovanja puštanje brade i dvomjesečno tihovanje.

Piše: Dragan Bursać
Izvor: Buka