Dug i težak put do usvajanja djeteta

Komplikovana procedura glavni razlog što se u Republici Srpskoj pozitivno riješi samo 15 odsto zahtjeva za usvajanje djece. U 2015. godini ostvareno 30, a u 2014. samo tri usvojenja...

Republika Srpska 15.05.2016 | 20:50

Procenat usvojene djece u Republici Srpskoj je poražavajući i iznosi svega 15 odsto od broja podnijetih zahteva, a njih je samo prošle godine bilo 643. Glavni razlog je, bar iz ugla zainteresovanih porodica, izuzetno komplikovana i zahtjevna procedura, pišu "Večernje novosti".

Prema podacima Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, u 2015. godini ostvareno je ukupno 30 usvojenja od čega šest potpunih, 18 nepotpunih i šest sa "međunarodnim elementom".

"Postupak sprovodi organ starateljstva prema mjestu prebivališta djeteta. Za deset godina najviše usvojenja je zasnovano pred Centrom za socijalni rad Banjaluka, a slijede Prijedor, Gradiška, Bijeljina, Zvornik, Srebrenica, Laktaši", objasnila je za "Novosti" portparol Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske Jelena Vujić.

Inače, U Republici Srpskoj odrasta 550 djece bez roditeljskog staranja. Postoje razlike između potpuno i nepotpuno usvojenog djeteta.

"Usvojenje mora biti u interesu usvojenika. Potpuno se može usvojiti dijete uzrasta do pet godina, koje nema žive roditelje, ili su mu roditelji nepoznati, odnosno koji su dijete napustili, a više od jedne godine ne zna im se mjesto boravka, ili čiji su roditelji pred nadležnim organom starateljstva pristali da njihovo dijete bude usvojeno. Nepotpuno usvojeno može biti dijete starije od pet godina", navode u resornom ministarstvu.

Bračni par koji želi da usvoji dijete prolazi detaljnu socijalnu i psihološku obradu sa ciljem utvrđivanja opšte i posebne podobnosti za usvojenje djeteta.

Banjalučanka T. Dž. sina je usvojila prije 14 godina, zahtjev za starateljstvo u Centar za socijalni rad predala je godinu i po ranije i takođe, kao i svi ostali usvojitelji, zajedno sa suprugom morala je da prođe rigorozne mjere do konačnog potpisa.

"Između ostalog, bili su nam potrebni dokumenti o nekažnjavanju, potvrde o stalnom zaposlenju, potvrde o prebivalištu, finansijskom statusu, razgovori sa psiholozima, pedijatrima, psihijatrima, istorija kretanja, uslovi porodičnog okruženja... Više ne mogu ni da se sjetim svega, koliko je toga bilo", priča ona.

"Takođe, kada smo konačno došli na red, i kada su izabrali dječaka kojeg su nam namijenili, morali smo da sačekamo dodatnih 40 dana po njegovom rođenju da potpišemo ugovor da je on potpuno naš, s obzirom da je tada još bio u babinama, a majka koja ga se odriče smatra se u tom periodu neuračunljivom. Danas smo najponosniji roditelji na svijetu, jer je naš N. izrastao u predivnog momka, sportistu, odlikaša, čiju ćemo malu maturu proslaviti u junu!"