Analiza: 1/2-finale LŠ, Bajern - Atletiko Madrid...

Flešbek iz 1974: Sedam sekundi, dosadni fotograf, skinute rukavice i najvažniji gol u istoriji Bajerna! Žreb ih je spojio 42 godine kasnije. U polufinalu Lige šampiona Atletiko ima priliku da se osveti. I za taj poraz i za uvredljive izjave Rumenigea od pre nekoliko nedelja.

Fudbal 26.04.2016 | 23:30
Analiza: 1/2-finale LŠ, Bajern - Atletiko Madrid...

Bajernovih 385.000.000 evra godišnje u poređenju sa 194.000.000 koliko Atletiko zaradi tokom 12 meseci. Reklo bi se da Madriđani u polufinale Lige šampiona ulaze rasterećni bilo kakvog rezultatskog pritiska. Ali svako ko je makar jednom gledao kako grizu terijeri Dijega Simeonea zna da Atletiko udara u meso i kad se na treningu podeli u dve ekipe. Ovaj put će, međutim, imati dodatan motiv, iako tako nešto i nije potrebno kad se bori za najveći pehar u svetu klupskog fudbala.

Međutim, predigra ovog dvoboja nije sasvim obična, mada se mlađi ljubitelji fudbala neće ni setiti kada su se Atletiko i Bajern prethodni put ukrstili. Neće, jer se nisu ni rodili. Bila je 1974. godina, uz ime Bajerna tada niste mogli da pročitate epitete rezervisane samo za najveće. One poput bavarskog giganta o kome danas slušamo.

Bajern te 1974. godine nije bio gigant. Imao je četiri titule prvaka Nemačke, hitao ka petoj. I igrao prvo finale tadašnjeg Kupa evropskih šampiona. Atletiko je bio sedmostruki prvak Španije, takođe u svom prvom ratu za evropski pehar pošto je prethodno u četvrtfinalu eliminisao i Crvenu zvezdu. Bilo je to jedino finale u istoriji sadašnje Lige šampiona koje je reprizirano. U tom revanšu moćni Bajern predvođenn Francom Bekenbauerom, Ulijem Henesom i Gerdom Milerom na briselskom Hejselu odneo je ubedljivu pobedu od 4:0.

Varate se ako mislite da je bilo tako lako. Samo dva dana ranije na istom mestu prvi put su se sudarili. Bez golova u produžetku, pa Luis Aragones u 114. minutu za vođstvo Atletika. Bajern je do izjednačenja stigao sedam sekundi pre kraja drugog produžetka. Penali se tada nisu izvodili, pa je meč ponovljen, iako su na Pirinejima već slavili trijumf.

I ne samo na Pirinejima, urbana legenda kaže da je golman Atletika Miguel Rejna, otac sadašnjeg golmana Napolija Pepea, već skinuo rukavice kako bi ih fotografu madridske Marke poklonio kao uspomenu. Teško je četiri decenije kasnije proveriti autentičnost tog mita, ali na fotografijama sa utakmice jasno se vidi kako Miguel Rejna u 120. minutu utakmice na šut Hans-Gerga Švarcenbeka kreće bez rukavica na rukama.

"Ono što je uradio je neoprostivo. Sedam sekundi je ostalo?! Švarcenbek je bio smotan defanzivac. Šutirao je jer je morao. A šta je Rejna radio? Davao rukavice fotografu Marke kako bi ovaj imao uspomenu. Naravno da je bio gol. Posle utakmice nigde nismo mogli da ga nađemo. Krio se u svlačionici za sudije", navodno je tada govorio trener Atletika Huan Karlos Lorenco, mada i ovaj citat treba uzeti sa rezervom.

Bilo kako, Atletiko je ostao kratkih rukava, a Bajern osvojio prvi evropski trofej i otpočeo trogodišnji period u kojem je terorisao Stari kontinent. Taj Švarcenbekov gol stoga često nazivaju najvažnijim u istoriji Bajerna. Ta lopta promenila je istoriju kluba iz Minhena. Atletiko se, pak, dugo mučio i sve do dolaska Dijega Simeonea teško da ga je iko ubrajao u evropske velesile.

Vladajuća fudbalska aristokratija i dalje ga ne vidi međ najvećima. Predsednik Bajerna Karl-Hajnc Rumenige pre samo nekoliko nedelja podigao je prašinu rekavši da je prava šteta što je njegov klub morao da već u osmini finala Lige šampiona morao da eliminiše slavni Juventus, dok su se u drugim parovima sastajali timovi poput Volfzburga i Genta, odnosno PSV-a i baš Atletika. U Madridu su mu to zapamtili.

"Rumenige želi polufinale onih koji misle da upravljaju fudbalskim svetom. Ali fudbal nije vlasništvu osam najvećih klubova Evrope. Fudbal je svačiji", odgovorio je predsednik Jorgandžija Miguel Anhel Hil Marin.

Posle Atletikove eliminacije prošlogodišnjeg šampiona Barselone možda će Rumenige revidirati ocenu da su se među osam progurali i neki slabiji timovi od Juventusa. Osim ako nije mislio baš na Volfzburg, pa možda i Mančester Siti. Nikako to nije mogao biti Atletiko, koji je pokazao da neće drhtati ni pred kim. Uostalom, Bajern se u Minhenu mučio da postigne gol i protiv Benfike. Pomnožite taj blok lisabonskih Orlova deset puta i opet nećete ni prići zidu koji stoji ispred Jana Oblaka.

Pisali smo i pred okršaj sa Barselonom. Ako neko može da zaustavi, da prebije najubitačniji napad na planeti onda je to baš Atletiko. Banda je to školovana sa svakim laktom uvaljenim u protivnička rebra, sa svakim kartonom kojim je sankcionisana ideja da se fudbal igra na život i smrt. Nema sumnje, Bajern je svejedno favorit, ali ne treba smetnuti s uma da je poslednja dva učešća u Ligi šampiona završavao baš porazima od španskih klubova. Meru mu je prvo uzeo Real, potom Barselona.

Pred zatvorenim očima navijača Atletika vrti se scena sa Hamfrijem Bogartom i Dulijem Vilsonom iz kultnog filma Kazablanka. Samo sa nešto izmenjenim tekstom. "Sviraj to ponovo, Čolo". Tako i nastaju mitovi.

Komentari / 0

Ostavite komentar