Tihomir Gligorić: Snijeg u proljeće

Na današnjem nastavku glavnog pretresa, koji se (u procesu koji je protiv mene montiralo nenadležno Specijalno tužilaštvo po nalogu Milorada Dodika) vodi pred Posebnim odjeljenjem za organizovani kriminal i najteže oblike privrednog kriminala Okružnog suda u Banja Luci, odbrana je počela sa saslušavanjem svojih svjedoka.

Iako je bilo pozvano 8 svjedoka, saslušana su samo dva koja su se pojavila pred Sudom i to Nedeljko Čubrilović, bivši ministar saobraćaja i veza Republike Srpske a sadašnji predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske i Slobodan Radulj, bivši republički pravobranilac. Ostali svjedoci su se opravdali kako su znali i umjeli, neki malo bolje,neki malo lošije, sve u svemu obavezu da svjedoče neće moći beskrajno da odlažu.

Ipak, činjenica da su tri perjanice RUGIP-a i uzdanice specijalca Mitrovića - Ćana Babić, Danijela Domazet i Aleksandar Deurić – morali istovremeno i neodložno da otputuju u Istočno Sarajevo radi „konsultacija“ (ako su, neka su), meni govori da bi oni radije da razvuku ovaj proces, ali i da se pribojavaju mojih direktnih pitanja i potpitanja. Ovo drugo pogotovo kad se prisjetim kako se Specijalac zdušno zalagao za to da se upravo oni ne izvode ponovo pred Sud (nije se brinuo toliko ni za Čubrilovića, ni za Selmana, ni za samog Dodika).

Nego, vratimo se ovima koji su svjedočili.

Nedeljko Čubrilović se gotovo ničeg iz perioda 2008.-2009. g. ne sjeća. Ni da je Vlada kao prioritet svih prioriteta proglasila poslove oko izgradnje autoputeva u RS, ni da je lično bio član Savjeta za implementaciju koncesionog ugovora za izgradnju puta Banja Luka – Doboj, ni da je tim Savjetom predsjedavao Dodik, ni koliko često se sastajalo to tijelo, čiji je osnovni zadatak bio da okupi sve institucije koje učestvuju u ovom kapitalnom projektu i u hodu rješava probleme koji se pojavljuju u njihovom operativnom radu. Ni dokumentacija, u kojoj sve piše crno na bijelo, koja mu je predočena, nije uspjela da mu osvježi pamćenje. Na kraju mi je dobacio da možemo razgovarati telefonom o svemu, kao da mene ili Sud zanimaju takvi telefonski razgovori.

Sreća, pa Slobodan Radulj, učesnik u svim tim aktivnostima oko kapitalnih projekata (od kojih je samo jedan autoput Banja Luka-Doboj) i član tog istog Savjeta ima daleko bolje pamćenje. A nema više nikakvu ni funkciju, pa je čovjek mogao mirno, bez bilo kakvih primisli, da se sjeti baš svega. I šta je radio Savjet i da je njim predsjedavao Dodik lično i da je sastanke sazivao skoro na sedmičnoj bazi i da se raspravljalo upravo o operativnim problemima institucija koje su u projektima učestvovale i da su se odmah tražila i rješenja.

On je, na primjer, tako riješio problem sa prevozom svojih ljudi (službena vozila koja su mu bila potrebna pozajmili mu MUP i RUGIP), a sjetio se i da sam i ja, kao direktor RUGIP-a, iznosio svoje probleme (angažovanje ljudi prekovremeno, njihov smještaj, itd.).

RUGIP i Pravobranilaštvo, kao institucije koje su bile operativno zadužene za obavljanje svih poslova oko eksproprijacije, redovno su izvještavale Savjet, ali i Vladu Republike Srpske, o svojim aktivnostima. Dobrom organizacijom i planskim, profesionalnim i racionalnim, domaćinskim odnosom ove dvije institucije, umjesto 72 miliona KM koja su bila predviđena za isplatu naknade za eksproprisane nekretnine, potrošeno je 55 KM, a čitav posao je odrađen za 5-6 mjeseci što je pohvalila i Vlada Republike Srpske (za prethodnu dionicu autoputa Banja Luka-Gradiška ti poslovi su rađeni više od 5 godina i koštali su neuporedivo više).

Na kraju ovog ročišta, postalo je jasno da se polako raskrinkava i nestaje, kao snijeg u proljeće, neodrživa i trula teza daljinski navođenog tužioca da sam svjesno i sa umišljajem, samostalno i sa željom da nanesem štetu RUGIP-u, izvršio navodno krivnično djelo nesavjesnog rada u službi. Ne vjeruje u to više ni on sam, samo što sada nema nazad. Montirano se mora razmontirati, a monteri poslati tamo gdje im je i mjesto (nadam se ne među okružne tužioce, jer ne zadovoljavaju ni osnovne preduslove za to).

Nastavak suđenja je zakazan za 12. maj 2016.g.

Blog Tihomira Gligorića