Dilema mladih: Da li otići iz zemlje ili ostati

Istraživanja su pokazala da čak 67 odsto mladih u BiH nije zaposleno. Rad na crno je široko rasprostranjen, a plate nedovoljne za normalan život. Dovoljno razloga za želju da pobjegnu sa ovih prostora, koja je prisutna kod većine mladih.

Ostati i boriti se za bolje sutra ili otići – dilema je koju većina mladih lako razriješi. Otići čim se ukaže prilika. Zbog nemogućnosti da učine nešto sa svojim životom, izlaz vide van ovih granica. Dejan Šušljik iz Bijeljine apsolvent je na Pravnom fakultetu. Za život zarađuje radeći kao konobar. Nada da će tacnu i kafić zamijeniti možda advokatskom kancelarijom postoji, ali ta nada, nažalost, nije jaka.

“Nažalost kažem, jer sam mišljenja da ja, kao i većina omladine, Srpsku voli i smatra je svojom državom: To je jedina država koju imamo, koja je stvarana teškom mukom i stradanjima, ali prilike u Srpskoj su takve da se ne cijeni obrazovanje, trud, poštenje i druge moralne vrijednosti. Ovdje je najvažnije da li imate poznanstvo. Ukoliko imate poznanstvo, vi ste uspješan čovjek, jer ste tim poznanstvom riješili svoje probleme”, kaže Dejan Šušljik, apsolvent na Pravnom fakultetu, 24 godine.

Nemanja Simikić je diplomirani pravnik koji odrađuje pripravnički staž u advokatskoj kancelariji. Međutim, to ga nije, kako kaže, lišilo stalnog razmišljanja o stanju u društvu koje se odražava na mlade. Ekonomsko stanje je veoma loše, ali to nije jedini problem, kaže Nemanja. Sadašnje vrijeme ima teret koji se ogleda u gubitku sistema vrijednosti. Kad tome pridodamo da smo u izbornoj godini, to situaciju dodatno usložnjava, poručuje on. Ali, uprkos svemu, kaže treba ostati.

“Ja mislim da svaki čovjek mora imati otadžbinu i da je otadžbina svakog od nas naš korijen. Mislim da je najlakše pokušati boriti se za uspjeh ondje gdje imaš temelj”, priča Simikić.

Svjestan da pripada manjini, ističe da ipak vjeruje da znanje i sposobnosti moraju pobijediti.

“Ali da bi znanje i dobro pobijedili, mi moramo da se borimo za to. Neće oni koji nam prodaju mlako pivo i pečenje ispod šatora to donijeti. Nažalost, neće. Da hoće, ja bih takvom odmah dao vlast. Mi se moramo boriti. “, dodaje Nemanja.

Devetnaestogodišnja Milica Gatarević, koja se bavi volonterskim radom, smatra da postoji ljenost za borbu, te da mladi ljudi najprije moraju mijenjati sebe.

“Ja znam da vlada nepotizam… uporan i boriti se protiv takvih stvari “, kaže Milica.

Rizikujući da zbog ovakvog načina razmišljanja dobiju etiketu “budala”, ipak se izdvajaju iz većinskog mišljenja da mladi u ovoj zemlji nemaju perspektivu.

Slična je sudbina i mnogih drugih, koji su upali u određenu letargiju. Ne pokušavaju se aktivirati, izgubili su volju i izlaz vide jedino van ovih granica.

(BN TV)