Klinton priželjkivao da Milošević popusti?

SAD su tokom pripreme vazdušnih udara na Jugoslaviju zbog Kosova i Metohije bile zabrinute da bi mogle biti uvučene u dugotrajnu vojnu akciju i priželjkivale su da Milošević popusti ili prije napada ili u ranoj fazi.

Srbija 06.04.2016 | 12:55

Ovo je vidljivo iz nedavno deklasifikovanih dokumenata u Predsjedničkoj biblioteci Bila Klintona iz septembra i oktobra 1998. godine, dakle uoči prve prijetnje vazdušnim udarima, a na sastancima su bili prisutni najviši zvaničnici koji su se bavili pitanjima nacionalne bezbjednosti SAD.

Amerikance je brinulo oklijevanje Evropljana, stav Rusije, nedostatak podrške američke javnosti i neodlučnost Kongresa.

"Dobijanje podrške Kongresa za udare će zahtijevati značajan napor. Veći dio američke javnosti pokazuje ograničen interes za Kosovo, a već imamo poteškoće da obezbijedimo podršku javnosti za učešće u SFOR-u (američki kontingent u BiH). Kongres će posebno biti zabrinut ako američke snage budu ugrožene i ako 'kosovska autonomija' bude zahtijevala naš dugoročniji aranžman. Kongres će posebno biti uznemiren ako naši evropski saveznici pokažu manji entuzijazam od nas", piše u dokumentima.

Posebno je zanimljivo priznanje da NATO 1998. uopšte nije imao u planu implementaciju mirovnog sporazuma nakon završetka vazdušnih udara i postizanja dogovora između Srba i Albanaca.

"NATO nije iznio niti detaljan plan, a upitno je hoće li saveznici, uključujući i nas, uopšte biti voljni da pošalju trupe", navedeno je u dokumentu.

Zbog toga je, kako je istaknuto, razmotrena opcija implementacije sporazuma uz formiranje lokalnih policijskih snaga na Kosovu i drugih institucija koje bi se manje bazirale na međunarodnoj, a posebno američkoj prisutnosti. Dokument pokazuje da su SAD bile zabrinute takvim razvojem događaja i između redova očekivale da će Milošević popustiti.

"Možda će sama priprema korištenja kredibilne vojne sile biti dovoljna da prisili Miloševića na popuštanje i na ozbiljne pregovore", navedeno je.

Zanimljiva je indirektno iskazana pristrasnost Klintonove administracije prema kosovskim Albancima.

Iako se na nekoliko mjesta spominje da se uzdržavanje od upotrebe oružja očekuje i od Oslobodilačke vojske Kosova, čini se da je glavnina prijetnji bila uperena prema Srbiji. Primjera radi, dokumenti sugerišu da su pregovori između Tačija i Miloševića, uz posredstvo američkog ambasadora Kristofera Hila, bili samo formalnost.

"Postoji konsenzus da pristup fokusiran isključivo na humanitarne napore i diplomatske pregovore nema razumne izglede za uspjeh. Pregovori između Miloševića i kosovskih Albanaca neće dovesti do prihvatljivog sporazuma sve dok se nasilje nastavlja. Istovremeno, brutalne operacije srpskih bezbjednosnih snaga i povremeni napadi OVK i dalje otežavaju doturanje pomoći. Potencijal za činjenje zločina ostaje visok", istaknuto je.

U dokumentima iz marta 1999. godine, vidljiva je veća spremnost za udare, ali se i dalje naslućuje oklijevanje Evropljana. Primjera radi, kada su SAD planirale eskaliranje vazdušnih udara na strateške mete širom Jugoslavije, istaknuto je da su saveznici izričito tražili da moraju dati saglasnost.

Jedna od opcija nakon prve faze je uključivala napade na komandne centre, značajne infrastrukturne objekte i resurse koji bi mogli biti iskorišteni za projekciju moći Jugoslavije, uz napomenu da za ovu fazu ne postoji automatsko odobrenje, već da Saveznici moraju dati saglasnost.

Opcija "B" bi, kako je istaknuto, dovela i do značajnijih civilnih žrtava, pa je od vojnih planera zatražena informacija kako smanjiti civilne žrtve.

SAD obavijestile Đukanovića o napadima

SAD su unaprijed obavijestile Milu Đukanovića, predsjednika Crne Gore, da će mete u toj tada jugoslovenskoj republici, biti meta udara.

"Napadi u prvoj fazi na integrisane sisteme PVO će neminovno dovesti i do napada u Crnoj Gori. Predsjednik Đukanović informisan je da će do toga vjerovatno doći", navedeno je u dokumentu iz Klintonove predsjedničke biblioteke od 20. marta 1999. godine.

Pitanje je upućeno Madlin Olbrajt, američkoj državnoj sekretarki, šta se, eventualno, može uraditi da se smanji politički pritisak na Đukanovića.

Izvor: Nezavisne novine