Ko je krivac za pomjeranje kazaljki?

Pomijeranjem kazaljke za jedan sat unaprijed posljednje nedjelje u martu u BiH je počelo ljetno računanje vremena koje će ljudima omogućiti veće korištenje dnevnog svjetla, smanjiti troškove za električnu energiju, ali i gubitak "sata sna". Kod nekih ljudi mogao izazvati i poremaćaje vezane uz spavanje kao i neke druge zdravstvene tegobe.

Osim BiH, u kojoj je ljetno računanje vremena uvedeno 1983. godine, sat unaprijed u Evropi su pomakli stanovnici svih zemalja, osim Islanda, te više od 70 država u svijetu.

Osim Evrope, SAD-a i Kanade, kazaljke naprijed pomiču se i u većini zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, u Meksiku, Kubi, Grenlandu...

Ljetno računanje vremena nikad nije koristio velik dio zemalja tropskog pojasa jer u tim zemljama ljeto traje cijelu godinu pa dnevnog svjetla ima dovoljno tokom cijele godine, a ono ne koristi i veći broj zemalja u Africi i Južnoj Americi.

Neke od ekonomski najjačih zemalja kao što su Kina i Japan koristile su ljetno računanje vremena, ali su od njegovog korištenja odustale.

Kazaljke sat unaprijed nisu pomjerili ni stanovnici Rusije koji od 2014. imaju "trajno ljetno računanje vremena", a na teritoriji te velike zemlje je te godine i sa devet na 11 povećan broj vremenskih zona.

Nekadašnji Sovjetski Savez uveo je 1981. godine ljetno računanje vremena, a 2011. tadašnji predsjednik Dmitrij Medvedev smanjio je broj vremenskih zona na devet i odlučio da će ljetno računanje vremena vrijediti cijelu godinu.

Svoju odluku tada je objasnio time da pomicanje kazaljki dvaput godišnje ljudima remeti bioritam i uznemiruje krave. No, to se pokazalo nepopularnom mjerom za brojne Ruse koji su negodovali što se zimi moraju buditi sat vremena ranije, a stanovnici na sjeveru zemlje zimi su se žalili na život u mraku jer što su živjeli i radili bliže arktičkom krugu te su imali manji broj sati dnevnog svjetla.

Uvođenje ljetnog računanja vremena prvi put spomenuo je američki naučnik i političar Benjamin Franklin 1784. godine u pismu urednicima “Pariških novina”. Ali, pismo je bilo dosta šaljivo, pa nije poznato je li Franklin zaista Francuzima predlagao njegovo uvođenje.

Ovaj je sistem ozbiljno predložio i Englez Vilijam Vilet u članku "Gubitak dnevnog svjetla", objavljenom 1907. godine, ali uprkos snažnom lobiranju nije uspio uvjeriti britansku vladu da ga prihvati.

Začetnikom podjele računanja vremena na ljetno i zimsko smatra se Džordž Vernon Hudson koji se bavio skupljanjem i proučavanjem insekata, pa su zato njegova istraživanja zavisila i o dužini sunčeve svjetlosti tokom dana.

Hudson je 1895. došao na ideju da bi se vrijeme moglo pomaknuti dva sata unaprijed kako bi se tokom ljetnog vremena iskoristilo više danevnog svjetla u popodnevnim satima.

Ideju su prvi praktično ostvarili Nijemci tokom Prvog svjetskog rata (1916. godine), a zatim su tu promjenu prihvatili Britanci i SAD.

Jedan od osnovnih zadataka uvođenja ljetnog računanja vremena bilo je smanjiti troškove električne energije na način da se tokom dana koristi dnevno svjetlo što je više moguće.

U sjevernoj hemisferi ljetno vrijeme obično započinje zadnje nedjelje u martu ili prve nedjelje u aprilu, a završava zadnje nedjelje u oktobru.

Ali, ima i izuzetaka. Tako od od 2007. godine SAD i Kanada počinju ljetno računanje vremena s drugom nedjeljom u martu, a završavaju s prvom nedjeljom u novembru.

Gubitak jednog sata sna može uzrokovati probleme.

Stručnjaci napominju kako za ljude koji se drže svojih strogih rasporeda spavanja - što stručnjaci i preporučuju za optimalan odmor, gubitak sat vremena sna može uzrokovati probleme, barem prvih nekoliko dana.

Navodi se i da je, kada je riječ o "ljetnom vremenu“, jedna američka studija pokazala je da pomjeranje kazaljke jedan sat naprijed i gubitak jednog sata sna rizik od srčanog udara idućeg ponedjeljka u odnosu na ostale ponedjeljke u godini povećava do 25 posto.

S druge strane, rizik od srčanog udara smanjuje se za 21 odsto prvog utorka nakon što se sat vrati na standardno vrijeme i ljudi spavaju sat vremena dalje.

Da bismo "resetiovali" svoj unutrašnji sat i što brže se prilagodili vremenskim promjenama stručnjaci ističu važnost izlaganja svjetlu tokom budnih sati što je više moguće.

Na primjer, ako se noću ide u kupatilo, bilo bi poželjno da se tada ne pali jako svjetlo. Takođe, korištenje elektroničkih uređaja neposredno prije spavanja ima snažan učinak na san i budnost te može imati ključnu ulogu u stalnom nedostatku sna jer emituju plavu svjetlost koja može prekinuti prirodne ritmove. Stoga se preporučuje izbjegavati gledanje u mobitel, tablet, računar ili televizor barem sat vremena prije spavanja.

Izvor: NN/ Novilist