Mrzimo Belgiju kao što ona mrzi nas

U siromašnim delovima Brisela sitni kriminal i prezir prema belačkom belgijskom društvu koje smatraju diskriminatornim prema Arapima, stvara teroriste, piše BBC.

Svijet 25.03.2016 | 14:00
Mrzimo Belgiju kao što ona mrzi nas

Briselska četvrt Molenbek je mesto puno protivrečnosti. Samo nekoliko minuta od srca EU, taj gusto naseljeni gradski kvart koji vrvi mladima, od kojih je 40 odsto nezaposleno došao je u žižu javnosti nakon napada u Parizu kada se otkrilo da su vođa terorističke grupe Abdelhamid Abaud i tri ostala napadača odrasli u Molenbeku.

Među njima je i Salah Abdeslam, koji je nakon četvoromesečne potrage uhapšen ni manje ni više nego u svom kvartu, a svi se pitaju kako je ostao nezapažen tako dugo u nevelikoj gradskoj četvrti i kako su ti urbani mladići iz Molenbeka završili kao džihadisti.

"Evropska Raka"

Većini ljudi u Molenbeku je, piše novinar BBC-ja, muka od novinara i ogorčeni su što ga mediji često nazivaju "džihadističkom prestonicom Evrope" i "evropskom Rakom".

"Ali jedna rečenica koju novinari u razgovoru s tamošnjim stanovnicima često čuju je da terorizam nema nikakve veze sa islamom. I zaista, mnogi od njih koji su se pridružili Islamskoj državi nemaju izrazito versku pozadinu", navodi novinar BBC Kermani.

Iz razgovora sa komšijama, poznanicima i prijateljima saznaje da su Salah Abdeslam i njegov brat Brahim, koji se razneo u pariskim napadima, nekada vodili kafić u Molenbeku u kojem se prodavao alkohol, a naposletku je bio zatvoren zbog prodaje droge. Jedan od prijatelja braće prepričava da je Brahim redovno "gledao video-snimke Islamske države s 'džointom' u jednoj i pivom u drugoj ruci i povremeno baljezgao neke radikalne stvari ali niko ga nije shvatao ozbiljno".

Tek nekoliko meseci pre napada 13. novembra u Parizu, sa 130 mrtvih, dvojica braće su se provodili s devojkama u noćnim klubovima. Mrežu koju su izgradili - kako na temelju lojalnosti, razočaranja, sitnog kriminala, tako i radikalne ideologije - pokazala se ključnom za Salahov beg nakon krvavog pira u Parizu. Ta mreža nije samo u Molenbeku, već se proteže delom Brisela znanom kao "croissant pauvre" - siromašni deo grada u obliku polumeseca koji obuhvata i četvrti Šerbek, gde je Salah imao 'sigurnu kuću', i Leken.

"U Molenbeku, to je sigurno, mnogi gaje taj osećaj nezadovoljstva", zaključuje novinar i dodaje da je u razgovorima s mladim muslimanima saznao da oni terorističke napade poput onih u Parizu i sada u Briselu vide kao odgovor na vazdušne udare zapadnih zemalja na Islamsku državu.

"Trebalo bi otputovati u Raku i tamo postaviti to pitanje. Ovde nema demokratije, ne možeš da izraziš niti jedan stav koje odudara od prevladavajućeg mišljenja", kazao je taj musliman koji ne skriva bes i neprijateljstvo prema belgijskoj vladi i belim Belgijancima za koje tvrdi da mrze sve koji su arapskog porekla.

Mladi muslimani se žale i da je teško dobiti posao ako imate adresu u Molenbeku, a smeta im što je devojkama zabranjen hidžab na mnogim radnim mestima. Za indoktrinaciju mladih muslimana rođenih i odraslih u Belgiji mnogo ih je koji upiru prst krivice u šeika Basama Ajačija, jednog od vodećih radikalnih propovednika u Molenbeku. Sirijac star 70 godina stigao je u Brisel devedesetih godina i, prema tvrdnjama, posejao seme radikalnog islama koji se posebno pokazao neodoljiv za mlade delinkvente.

Ali Ajači, koji se u međuvremenu pridružio umerenim islamistima u Siriji, jeste nedvosmisleno osudio napade u Parizu i prikazuje se kao goreći protivnik Bašara el-Asada i ID. Islamska država je pokušala da ga ubije podmetanjem bombe u automobilu. Koštalo ga je ruke, ali je preživeo.

Za mlade u Molenbeku koji se pridružuju ID, Ajači je novinaru BBC-a preko Skajpa kazao da "kaljaju ime islama i sirijsku revoluciju". Njihovu radikalizaciju pripisuje, s jedne strane, nereagovanju sveta na Asadov režim i, s druge strane, marginalizovanosti muslimana u Belgiji.

"Da, neki od njih su delinkventi, prodaju hašiš i rade druge stvari. Naposletku završe u zatvoru i odjednom otkriju da je povratak religiji nešto čudesno. I tako su se, nakon što su sami sebi kazali da će zaboraviti na gluposti koje su radili u životu, pokajali i okrenuli religiji, ali s velikom mržnjom prema zapadnjačkom društvu", objasnio je Ajači.

Ali ima onih koji to objašnjenje o pokajanju i okretanju religiji potpuno odbacuju i tvrde: "To ne može biti razlog, svi imamo nekih problema s policijom pa ne završimo tako", rekao je BBC-ju jedan mladić koji nije mogao ponuditi razlog njihove radikalizacije, osim da su se Islamskoj državi pridružili zbog novca, prenosi Hina.

Neki tu transformaciju zločestih momaka iz kriminalnog miljea u džihadističke borce objašnjavaju i potrebom za "mačo glamurom", ali je takođe činjenica da su se mnogi upoznali s džihadističkim idejama ne baš sasvim slučajno, već su bili regrutovani.

"Jedan od najuspešnijih u regrutovanju arapske mladeži bio je Kalid Zerkani koji se trenutno nalazi u belgijskom zatvoru. Prema sudskim spisima, on ne samo da je indoktrinirao buduće džihadiste već im je omogućio kontakte sa švercerima ljudi u Turskoj koji su ih prebacivali na područja u Siriji, poklanjajući im ukradene stvari, zbog čega je zaradio nadimak Deda Mraz", stoji u tekstu novinara BBC-ja.

Jedan od mladića koji se našao pod njegovim uticajem bio je Joni Majne, koji je zajedno s Abdelhamidom Abaudom putovao u Siriju. Njegova majka za radikalizaciju sina optužuje Zerkanija.

"Uništio je život mog sina, koji je imao samo 23 godine, Uništio je i moj život i neću mu to zaboraviti", kazala je. Prema njenim rečima, kod sina je uočila veliku promenu nakon što je upoznao Zerkanija.

"Nekada je nosio samo firmirane stvari, a onda je sve to ostavio, nije više koristio ni parfeme, već se oblačio u one haljinetine kao Saudijci", dodala je.

Joni je 2013. otišao u Siriju i kada se vratio majka ga je prijavila policiji jer više nije mogla živeti u napetom iščekivanju da opet otputuje. Prepričava kako je telefon zvonio po celu noći i da su ga maltretirali da se vrati u Siriju i da od policije nije bilo koristi.

Ništa nisu učinili, prenosi novinar njenu priču, koja završava novim odlaskom njenog sina u Siriju početkom 2014. godine, gde je poginuo nekoliko meseci kasnije.

Iako su možda zagovarali fundamentalističku interpretaciju islama, dodaje novinar, njihov prvobitni poriv je bio borba protiv Asada i zaustavljanje njegovoga zločinačkog režima, ali većina je ipak gravitirala prema ID, a ne prema umerenoj opoziciji.

Predsednik sportske dvorane i teretane BBA u Molenbeku Mohamed Malem, koji pokušava mladima da ulije samopoštovanje, tvrdi da se treća ili četvrta generacija imigranata bori sa svojim identitetom.

"Kada odu u Maroko, kažu da su Belgijanci. Ovde se izjašnjavaju kao Marokanci. Nigde se ne osećaju kao da su kod kuće i tako stalno pokušavaju da odgonetnu ko su oni u stvari", kazao je Malem.

Jedan od trenera je uveren da je glavni uzrok radikalizacije "osećaj, bilo da to jeste tako ili nije, da nemaju budućnost".

"Radikalizacija ne počinje s verskim idealom. Momci za koje znam da su otišli u Siriju nemaju nikakvu ideologiju, nemaju nikakve velike ideje, odlaze jer žele s nečim raskrstiti. Naprosto im je dosta ovog društva", dao je svoje viđenje instruktor zaposlen u BBA.

Nikolas Moro, kog je francuska policija uhapsila 2015. godine, nakon što je 2014. proveo u Siriji kao džihadistički borac, odao je mnoge vredne informacije. I on je, poput većine regruta ID, bio sitni kriminalac koji se u zatvoru preobratio na islam. Prema njegovom iskazu, deo ID za spoljne operacije poznat kao AMNI (sigurnost) obučene borce šalje nazad u Evropu kako bi u svojim zemljama sejali smrt i uništenje.

"Svako za izvršenje napada dobije 50.000 evra", kazao je Moro francuskoj bezbednosnoj službi DGSI.

Upravo on je otkrio da je 'kunya' - ratno ime osobe zadužene za AMNI Abu Omar iz Brisela čije je pravo ime Abdelhamid Abaud, planer pokolja u Parizu.

Alen Vinats, bivši čelnik belgijskog MI5 upozorava da će se "Zapad u nadolazećim godinama morati naviknuti da živi s pretnjom terorizma". Napadi u Briselu dokaz su da je mreža ID još snažna i niko ne zna kada i gde će udariti sledeći put.

"To je mora koja će obaveštajne agencije držati budne i tokom noći", zaključuje BBC.

Izvor: B92

Komentari / 1

Ostavite komentar
Name

Kolonijalna istorija

25.03.2016 23:39

Belgija ima bogatu kolonijalnu proslost. Cak su prije Holandjana bili u Surinamu gdje je robovlasnistvo ukinuto 1863. Pitanje je zasto Arapi pretvaraju bivse kolonije u ratna polja. U Belgiji je gradjanski rat. Terorizam je sporadican, anarhija obimnija dok svakodnvni izvjestaji o sukobima su rat. Arapi se nisu prilagodili da budu gradjani drugog reda sto smo mi stranci u EU. Tu nema mjesta da ljudi lazu kako im je dobro, kako ih vole i tako dalje. Svi znamo da moramo biti ovdje jer u tu begovsku Bosnu s 95% fukare mozemo samo ako imamo da damo. Belgija mora poceti davati poticaje da se Arapi mogu vracati gdje su sretniji. Mora im se ponuditi mogucnost izbora. Ako se nesto ne uradi, EU je uskoro u plamenu.

ODGOVORITE