Krediti u devizama su nezakoniti!

Narodna skupština Republike Srpske nije prihvatila SDS-ov Prijedlog zakona o konverziji kredita sa valutnom klauzulom u švajcarskim francima, ali ostaje na snazi dogovor rukovodstva Republike Srpske sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj i Hypo banke o konverziji kredita u švajcarcim za koji korisnici kredita smatraju da je još jedna u nizu prevara osmišljena samo da Hypo ne plati penale i da se amnestira uloga Agencije za bankarstvo Republike Srpske, kao suprevizora u radu banaka.

Bosna i Hercegovina 17.03.2016 | 14:45

U Udruženju ’Švajcarski franak’ najavljuju nove proteste, razočarani što je odbačen pomenuti Prijedlog zakona, a magazin Faktor, u saradnji sa međunarodnim konsultatskim kućama, donosi osnovu za tužbu koju može koristiti svih 9.802 korisnika ovih kredita u BiH (6.100 je iz FBiH, a 3.702 iz RS).

Agencije za bankarstvo su previdjele i nisu sankcionisale banku u samoj osnovi, a to je Ugovor o kreditu odnosno dosljedno tumačenje Zakona o deviznom poslovanju i o obligacionim odnosima.

Odlukom kreditnog odbora Banke i odredbama čl. 2 Ugovora odobrava se kredit u CHF, dok se iznos u KM navodi kao protivvrijednost kreditnih sredstava na dan odobravanja kredita. Što znači da njegova vrijednost u KM u bilo kom drugom momentu može biti drugačija.

Rata kredita određuje se, takođe, u ’švajcarcu’ dok kredit nije odobren u KM uz valutnu klauzulu, već je u skladu sa Zakonom o deviznom poslovanju u pitanju devizni kredit. Zakon kaže da Hypo Alpe-Adria banka i osoba kojoj je dodijeljen kredit imaju svojstvo rezidenta. U konkretnom slučaju, radi se o deviznom kreditu.

Plaćanje u Republici Srpskoj se vrši u KM, a izuzetno se može vršiti u devizama ako se, između ostalog, radi o deviznom kreditu. Zakon kaže i da Banka ne može rezidentu odobriti kredit u devizama, osim kada je riječ o rezidentu, pravnom licu ili preduzetniku, koji se koristi za plaćanje uvoza roba i usluga iz inostranstva. Što u većini odobrenih kredita nije slučaj.

Koristeći Zakon o obligacionim odnosima obaveze iz Ugovora o kreditu nije dopuštena jer se kosi sa odredbama Zakona o deviznom poslovanju, odnosno predstavlja razlog zbog kojeg su Ugovori o kreditu apsolutno ništavni.

Što dalje znači da se poništenjem ugovora svaka ugovorna strana obavezuje da vrati drugoj ono što je temeljem poništenog ugovora primila. A u konkretnom slučaju Hypo banka mora da vrati preplaćeni novac korisnicima kredita u ’švajcarcu’.

Imajući u vidu Odluku kreditnog odbora Banke, odnosno odredbe Ugovora o kreditu, nesporno je da kredit odobren Korisniku ima sve elemente deviznog kredita koji je posebno uređen odredbama Zakona o deviznom poslovanju.

Odlukom kreditnog odbora Banke i odredbama čl. 2 Ugovora o kreditu, Korisniku je odobren kredit u CHF, pri čemu se precizno utvrđuje iznos novčane obaveze Korisnika i način njenog izvršenja.

Novčana obaveza je obaveza koja glasi na predaju određenog iznosa novca, u ovom slučaju iznosa određenog u CHF. Dakle, novčana obaveza u konkretnom slučaju određena je u valuti CHF, što potvrđuje i činjenica da je rata kredita određena takođe u valuti CHF (čl. 3 st. 3 Ugovora), kao i otplatni plan kredita.

Činjenica da su kreditna sredstva Korisniku isplaćena u KM, i da isti kredit vraća u njima, ne ukida ovom kreditu svojstvo deviznog kredita, jer se prema zakonu (čl. 308 st. 1 Zakona o obligacionim odnosima) ugovorne strane prije započinjanja izvršenja obaveze mogu sporazumjeti da povjerilac (povjerilac obaveze na predaju kreditnih sredstava tj. Korisnik, odnosno povjerilac obaveze na vraćanje kredita tj. Banka) može primiti i nešto drugo umjesto dugovane radnje (iznos novca u KM), umjesto dugovane radnje (iznos novca u CHF).

Dakle, nužno je razlikovati obavezu, odnosno predmet obaveze (kako je ugovoren i definisan Odlukom Banke) od njenog ispunjenja. U Ugovoru o kreditu, u dijelu u kojem se govori o novčanoj obavezi, utvrđuje se da novčana obaveza ima protivvrijednost u određenom iznosu KM, ali na dan odobravanja kredita, što znači da njegova vrijednost u KM u bilo kom drugom momentu može biti drugačija. Dakle, za obim obaveze relevantan je CHF, a ne KM, što se pokazalo kroz povećanje anuiteta Korisnika.

Imajući u vidu navedeno, kao i relevantne odredbe Zakonom o deviznom poslovanju – dalje: ZDP (čl. 2 t. 14), u konkretnom slučaju radi se o deviznom kreditu, a ne o kreditu koji je odobren u KM uz valutnu klauzulu.

Budući da Korisnik i Banka u skladu sa čl. 2 t. 1 alineje 1) i 4) ZDP imaju svojstvo rezidenta, ima mjesta primjeni zakonskog propisa kojim se predviđa da Banka ne može rezidentu odobriti kredit u devizama, osim kada je riječ o rezidentu (pravnom licu ili preduzetniku) koji isti koristi za plaćanje uvoza roba i usluga iz inostranstva (čl. 19 st. 2 ZDP).

Kako Korisnik nije rezident koji devizni kredit koristi za plaćanje uvoza roba i usluga iz inostranstva, sasvim je jasno da je Banka postupila suprotno citiranoj odredbi ZDP. Iz ovog proizlazi zaključak da predmet obaveze iz Ugovora o kreditu nije dopušten, što predstavlja razlog zbog kojeg je apsolutno ništavan!

Izvor: Faktor