Sve veće dažbine i nameti poreza

Oblast poreza na nepokretnosti pokazuje koliko je Bosna i Hercegovina složena država i koliko je neujednačena njena zakonska regulativa. U Republici Srpskoj, već šest godina je na snazi Zakon kojim se oporezuje vlastiti stambeni prostor i drugi objekti poput zemljišta. U Federaciji BiH se porezi uređuju kantonalnim zakonima, ali ne postoji porez na kuće i stanove.

Bosna i Hercegovina 13.03.2016 | 10:04

U Federaciji Bosne i Hercegovine je prije nekoliko godina najavljen Zakon koji će regulisati porez na imovinu, odnosno stambenog prostora, ali to nije nikada zaživjelo, pa se za sada plaća samo porez na izdavanje stanova, poslovnih prostora i uživanje u prednostima koje nude kuće za odmor.

Jedna od poreskih oblasti u Bosni i Hercegovini koja nije ujednačena u državi je je pitanje poreza na nepokretnosti.

U Federaciji BiH građani ne plaćaju porez za vlastiti stambeni prostor, odnosno za stanove i kuće, dok se oporezuju vikendice - kuće za odmor.

Oporezivanje imovine nije regulisano na entitetskom nivou, nego je uređeno zakonima u svakom od deset kantona, što je usko povezano sa tzv. autonomijom prihoda.

"Prema kantonalnim zakonima oporezuje se imovina, vikendice, poslovne prostorije, stanovi koji se izdaju pod zakup, garaže, motorna vozila, letjelice i plovni objekti. Porez na imovinu se plaća na godišnjem nivou po kvadratu. Tako da zavisno od kantona cijene se kreću od 0,75 do 4,0 maraka po kvadratu. Dok je kod vozila mjerna jedinica zapremina i oporezivanje zavisno od kantona se kreće od 20 do 50 maraka (10 do 25 eura)", kaže Medina Dudo iz Sektora za poresku politiku i javne prihode Ministarstva finansija Federacije BiH.

Kantoni su samostalni kod određivanja visine poreza tako da postoji i različita praksa raspodjele ovih prihoda. Neki kantoni dijele prihod sa opštinama dok u drugim sav prihod ide opštinama.

S druge strane, federalnim Zakonom o porezu na dohodak realizuje se prihod realizovan od imovinskih prava, kao što je renta, zakup i slično.

"Na tako realizovan prihod plaća se porez od deset posto na godišnjem nivou", pojašnjava Dudo.

U Republici Srpskoj, Zakon o porezu na nepokretnosti počeo se primjenjivati 2010. godine.

Predmet oporezivanja su sve vrste zemljišta (građevinsko, poljoprivredno, šumsko, industrijsko i ostalo), kao i sve vrste građevinskih objekata (stan, kuća, poslovni, industrijski i ostali objekti), a kao osnovica se uzima tržišna vrijednost.

Porez na nepokretnosti se plaća po stopi do 0,20 posto, a prihodi od ovog poreza pripadaju opštinama i gradovima na čijoj teritoriji se nalazi nepokretnost.

Od poreza na nepokretnosti i imovinu u 2015 godini Poreska uprava RS naplatila je 23,1 miliona maraka (11,55 miliona evra) ili jedan posto više nego u prethodnoj godini.

Ovaj porez plaćaju samo građani jer su od plaćanja poreza na nepokretnosti oslobođeni objekti u vlasništvu države, entiteta i Brčko distrikta, opština, diplomatskih i konzularnih predstavništava, vjerskih zajednica, kulturni i istorijski spomenici, kao i nepokretnosti koje se koriste u humanitarne svrhe.

Građani smatraju da je ovo još jedan od poreza od kojeg oni ne vide nikakve koristi.

Zakonom je predviđeno da vlasnici stanova imaju pravo na umanjenje poreske osnovice, za vrijednost do 50 m2 za obveznika i po 10 m2 za svakog člana njegovog domaćinstva. Ako kao poreski obveznik imate četvoročlanu porodicu i stan od 80 metara kvadratnih – ne plaćate ovaj porez.

Ekonomistica Svetlana Cenić smatra da i ova oblast pokazujuje koliko je Bosna i Hercegovina neuređena zemlja. Mišljenja je da bi porezi na nepokretnosti imali smisla i efekta ukoliko bi došlo do uvezivanja institucija koje prikupljaju poreze sa drugim institucijama u zemlji.

"Trebali bi biti uvezani sa imovinskim odjeljenjima i geodetskom upravom pa kad neko prijavi prihod, poreska uprava ima podatke o imovini na teritoriji države. Kada se uporede ovi podaci, može se postaviti pitanje 'odakle pare za to?', jer je nelogično da neko ima vilu od milion evra, a prijavio samo platu ili skroman honorar", konstatuje Cenić.

Registracija automobila – dodatni udar na džepove

S druge strane, neke obaveze koje građani imaju, kao što je registracija vozila, regulisane su zakonima na državnom nivou, pa se primjenjuju, sa nekim malim razlikama, u oba bosanskohercegovačka entiteta.

Registracija vozila regulisana je Zakonom o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH. Registrovati se mogu motorna i priključna vozila za koja se na tehničkom pregledu utvrdi da su ispravna.

Potvrda o registraciji izdaje se s rokom važenja od jedne godine. Pri registraciji je obavezno i plaćanje osiguranje od odgovornosti za motorna vozila.

Vlasnik automobila starog deset godina i snage 84 kilovata s motorom od 2.000 centimetara kubnih, da bi registrovao svoje vozilo, godišnje mora izdvojiti oko 265 evra.

Sa prosječnim platama od 400 evra registracija predstavlja dodatni udar na džepove građana BiH, pa i ne čudi da se sve više mogu vidjeti reklame kojima se nudi registrovanje vozila na godinu dana.

"U našoj državi sve je preskupo pa i registracija, pogotovo ako pogledate u odnosu na svijet. Posljednja registracija, pošto nisam ima auto tri godine nisam imao nikakav popust na osiguranje, koštala me oko 550 maraka (275 evra)", kaže jedan građanin.

Ali, sve ovo nije doprinijelo većoj bezbijednosti saobraćaja, što pokazuje i povećanje ukupnog broja saobraćajnih nesreća, kao i broja poginulih u posljednje dvije godine.

Sekretar Asocijacije autoškola Bosne i Hercegovine, Vitomir Tošić, mišljenja je da je veliki dio plaćanja u okviru registracije vozila nepotreban. Naglašava da građani i ne znaju gdje taj novac završava.

"Građani kada dođu na šalter, kaže im se 'morate platiti za ovo, dužni ste za ovo'. Građani su nemoćani, i kad polažu vozačke ispite i registruju vozilo i kad osiguravaju – uvijek su nemoćni. Njima se plasira istina a ta istina je najčešće u nekoliko uplatnica", smatra Tošić.

Da sumnjivih radnji i u ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini ima potvrdila je i Svetlana Cenić. Kaže da je 2003. godine, u vrijeme kada je bila ministar finansija u Vladi RS, pokrenula istragu jer dio sredstava od registracije vozila namijenjen opštinama, nije doznačavan.

"Nije bilo uplaćeno nekoliko stotine hiljada maraka. Tražila sam da MUP ovo ispita. Kada smo mi otišli sa vlasti 2005. godine to je jednostavno stavljeno ad akta, i više niko to nikada nije ni pomenuo", objašnjava Cenić.

Od registracije vozila osim države koristi imaju, osiguravajuća društva u BiH, oni koji se bave tehničkim pregledima.

Dvije trećine vozila starije od deset godina

Prema podacima entitetskih Agencija za osiguranje za 2015. godinu, finansijsko učešće od osiguranja vozila čini skoro 50 posto od svih vrsta osiguranja.

Mogućnost da bi se samo posjedovanjem tablica na automobilu potvrdilo i postojanje osiguranja još uvijek je daleko za vozače iz BiH.

Direktorica Biroa zelene karte u Bosni i Hercegovini, Samira Zvjezdić, kaže da dalji koraci zavise od toga da li će se u Bosni i Hercegovini smanjiti broj neosiguranih vozila. Prema nekim procjenama sada je taj broj od 10 do 15 posto.

"Prije desetak dana smo imali posjetu iz Brisela i razgovor na tu temu. Predsjednik Savjeta Biroa nas je obavijestio da taj broj mora biti 1,5 do 2 posto, ukoliko želimo da pričamo o MGA sporazumu i ukidanju kontrole zelene karte", ističe Zvjezdić.

Biro zelene karte u Bosni i Hercegovini je u Sistemu zelene karte, kao punopravna članica Savjeta biroa od 05. 06. 1997.godine. Pravo na izdavanje zelene karte Bosne i Hercegovine stečeno je od 1.7.1998. godine.

Prema zvaničnim podacima iz 2015. godine, prosječna starost automobila koji se voze na cestama u BiH je 17 godina, dok je više od dvije trećine vozila starije od deset 

RSE