Feljton: Znate li da je danas Vidovdan, Srbi?

Francuska ljubav prema Srbima, piše Džulijan Bordžer, dobiće novu vizuru kada u ljeto 1997. sve operacije o ratnim zločinima preuzme general Filip Rondo.

Ovaj špijun veteran vodiće akcije iz svog ofisa u hotelu "Brijen", gdje je Šarl de Gol imao prvu kancelariju u oslobođenom Parizu 1944. Sa "blanko čekom" koji mu je potpisao Žak Širak, Rondo će napraviti mrežu u čijem se središtu nalazio Mladić, imaće podatke o mnogim osumnjičenim, ali francuski vojnici sve do 1999. neće sprovesti nijedno hapšenje. 

Njihov prvi "keč" biće Zoran Vuković, komandir vojne policije koji je optužen da je silovao petnaestogodišnju djevojčicu. Uhapšen je u Foči, na ulici, 23. decembra 1999. Mjesec dana kasnije uhapsili su Mitra Vasiljevića, člana "Belih orlova". To nije zadovoljilo Amerikance, i tek će ih naredno hapšenje ubijediti da su Francuzi zaista okrenuli leđa Srbima. Bilo je to hapšenje Momčila Krajišnika u aprilu 2000. godine.

Koštunica nije znao

Poslije dugih pregovora, bivši predsjednik Slobodan Milošević našao se 28. juna 2001. u kombiju, praćen samo jednim "mercedesom". Oko 19 časova stigli su na Banjicu, gdje su ga čekala tri helikoptera, ali i Kevin Kurtis, istražilac tribunala. Bio je tu i ministar unutrašnjih poslova Dušan Mihajlović, koji je želio da zna koliko će vremena biti potrebno da se Milošević pošalje van zemlje. Kurtis je rekao - 20 minuta. Mihajloviću je to bilo previše.

"Mora da mu se pročita optužnica, ovo mora da bude pravo hapšenje", rekao je Kurtis, a neko se sjetio da predsjednik Vojislav Koštunica uopšte ne zna šta se događa.

Kurtis je izašao da sačeka Miloševića. Haški optuženik je izašao i s podsmijehom poručio:

"Svaka vam čast. Možete da platite ove ljude", rekao je, pokazujući na zatvorske čuvare.

Upravo će tu, dok je zalazilo sunce, Kurtis pročitati Miloševiću optužnicu i njegova prava. Bivši predsjednik igrao je neku svoju igru. Prekidao je prevodioca, tražeći mu cigaretu, raspitujući se gdje je naučio tako dobro engleski. Onda je na putu do helikoptera ponovo zastao."Znate li da je danas Vidovdan, Srbi", zapitao je. Potom se prebacio na engleski. "Sviđa li ti se ovaj posao", pitao je Kurtisa. "Šta radiš, ovako, u slobodno vrijeme, kad ne hapsiš poštene ljude poput mene", dodao je Milošević.

Vlasnik helikoptera

Gledao je Beograd posljednji put dok je helikopter prelijetao preko Save i potom ponovo tražio cigaretu. Kurtis je rekao da pušenje nije dozvoljeno, ali Milošević je pokazao pepeljaru u helikopteru.

"Ja sam ionako vlasnik ove letjelice", rekao je.

Milošević se raspitivao kuda idu, a kad je čuo da ga put prvo vodi u Bosnu, u Tuzlu, ponovio je "Bosna", gotovo s prezirom, kao da nije dostojna destinacija za njegovo putovanje.

U Tuzli, u kampu "Eagle", sačekao ga je poručnik Endi Milani, komandant odreda "Delta force". Jedan vojnik ga je snimao, a onda je Milošević počeo s njim da razgovara o tome kako je najbolje snimati, koji je najbolji kadar i kako se koristi zum. Najzad je stigao avion BAE 146 Kraljevskog letećeg odreda, isti onaj avion kojim je tijelo princeze Dajane dopremljeno u Britaniju nakon pogibije u Parizu 1997. Slijetanje na aerodrom u Ajndhovenu blizu holandsko-belgijske granice nije propraćeno fotografisanjem. Bio je tu samo jedan foto-reporter, iz Haga, ali zaboravio je da stavi film u stari aparat. Istorija tako neće zapamtiti tu fotografiju.

Nepoznati podaci

Džulijan Bordžer, spoljnopolitički urednik "Gardijana" i dobitnik Pulicerove nagrade, nedavno je objavio knjigu "Kasapinov trag" (The Butcher's Trail) o potrazi za Ratkom Mladićem, Radovanom Karadžićem, Antom Gotovinom, Naserom Orićem i drugim optuženim za ratne zločine sa prostora bivše Jugoslavije. Bordžer, inače izvještač sa jugoratišta devedesetih, iznosi do sada nepoznate podatke o radu britanskih i američkih špijuna u Beogradu, Zagrebu, Banjaluci, Sarajevu, Zagrebu... Press prenosi najzanimljivije dijelove knjige "Kasapinov trag".

Izvor: Press