Netalentovani muzičari "servirani" kao uzor

U godini kada se obilježava 260 godina od rođenja jednog od najvećih svjetskih kompozitora Volfganga Amadeusa Mocarta i kada se stručna javnost, ali i poštovaoci muzike širom svijeta sa posebnom emocijom prisjećaju grandioznog djela koje je ostalo iza ovog maga kompozicije, nemoguće je ne zapitati se koliko danas ima autentičnosti u muzičkom izrazu mladih kompozitora.

Republika Srpska 01.02.2016 | 09:25

O problemu u autentičnosti u muzici na koji su uticali razni faktori savremenog življenja i zbog čega je to Mocart bio poseban, razgovarali smo sa muzičkim pedagogom iz Banjaluke Arsenom Čarkićem.

"Neizbježan je uticaj modernih tehnologija koje su nam omogućile da u svakom trenutku zavirimo u svaki kraj planete, da ne izlazeći iz sopstvenog doma dođemo do ogromnog broja informacija, čujemo, vidimo, pročitamo neizmjernu količinu informacija. Međutim, u kakvom to vremenu živimo? U vremenu privida. Jedno je mogućnost saznanja i spoznanja, a usvajanje tih znanja i spoznaja nešto sasvim drugo", kaže Čarkić.

Prema njegovim riječima, mladost ima sposobnost da svijet oko sebe doživljava kao čudo, "da sva čudesa ovoga svijeta doživi sa oduševljenjem, radoznalo, bez ikakvog kompleksa i predrasude".

Međutim, ističe on, današnje društvo više nije "globalni grad", već "globalno selo", u onom malograđanskom smislu.

"Mediji našu mladost doslovno truju gomilom potpuno nebitnih informacija, ličnostima bez ikakvog talenta, predstavljajući ih kao nešto bitno i vrijedno pažnje. Uloga heroja kao uzora još od vremena antike, koja je pomagala da se ličnost formira na tom suštinskom principu "nedostižno kojem svi težimo", društva u kojem poenta nije imaginarni cilj, već kretanje naviše, lično i opšte uzrastanje u nauci, moralu, umjetnosti, danas je postala slika u negativu", opominje Čarkić.

Jedan od suštinskih problema je što su mladim ljudima kroz pojedine medije "servirani" nepismeni, netalentovani i neobrazovani, kao uzor.

"Jedini ideal je lični materijalni uspjeh, sujeta i samoživost, dok se istovremeno bilo kakva autentičnost omalovažava i ignoriše", ističe Čarkić.

U vrijeme kada je rođen jedan od najvećih kompozitora u istoriji Volfgang Amadeus Mocart, većina muzičkih formi i harmonija klasične muzike bile su već uspostavljene.

"Pa šta je to 'novo' donio mladi Volfgang Amadeus? U smislu harmonije, muzičkih formi itd? Ništa spektakularno. A zašto je onda toliko slavljen i podizan na pijedestal? Upravo zbog svoje ličnosti, ličnog rukopisa u već poznatim formama i u već poznatom harmonskom jeziku - lakoće stvaranja, neopterećenosti da bude na silu 'originalan', da na silu 'izmišlja' nove forme i muzičke jezike. Mocart je Mocart, jednostavno rečeno - jer je bio Mocart - svoj, neopterećen, poseban, slobodan od svega", navodi Čarkić.

I kakvu poruku to šalje mladim muzičarima danas, ističe Čarkić, koji se žale "da je sve rečeno", da sve što napišu ili stvore "liči na nešto što već postoji"?

"Upravo tu da su i Šekspir i Gete i Dostojevski i mnogi drugi za njima koristili već poznat jezik, riječi i fraze koje smo do tada već čuli mnogo puta, a opet nas do temelja protresali svojim djelima", kaže Čarkić.

Prema njegovim riječima, uloga umjetnika nije isključivo da bude zabavljač dokonih masa, da se dodvorava, da pravi kompromise, naprotiv.

"Ono što umjetnik čini, i zbog čega je čovječanstvo zahvalno ovim velikanima, jeste beskrajni bezdan tajne ljudske ličnosti u koji su zavirili i Bah i Gete, i Dostojevski i Betoven", rekao je Čarkić.

Mocart, ističe ovaj umjetnik, nije Mocart "zato što se nekakva božanska sila dotakla ramena na rođenju".

- On je genije zato što je u svome životu prepunom tragedija, iskušenja, tračeva, malograđanštine - ostao Mocart, ostao Kandid, čist i svoj, a ta nebeska osobina se pretočila u njegovu muziku - bestjelesnu i nebesku - zaključuje Arsen Čarkić.

Sa Čarkićem se u većini tvrdnji slažu i mladi muzičari koji pokušavaju da budu jedinstveni stvarajući sopstvene kompozicije. Ističu da je jedan od problema izlazak iz komforne zone "provjereno dobrih muzičara" koje, naravno, opet nameću mediji.

"Većina mladih ljudi koja pokušava da se bavi komponovanjem muzike ima upravo taj problem izlaska iz okvira "provjerenog", odnosno istraživanja novih muzičkih izraza i kompozitora, što u krajnjem slučaju ograničava njihovu kreativnost i na kraju autentičnost", istakao je jedan muzičar iz Banjaluke koji nije želio da mu objavimo ime.

On naglašava da je potrebno proširiti muzičke vidike, iskoristiti te nove moderne tehnologije za istraživanje kvalitetnih muzičara bez straha i predrasuda, te stvarati sopstvene kvalitetne uzore, a ne one koje vam nameću mediji.

Koncert u čast Mocarta

Na velikoj sceni Kolarčeve zadužbine proteklog vikenda održan je koncert povodom 260 godina od rođenja Volfganga Amadeusa Mocarta. Godišnjica tog velikog kompozitora je događaj čije obilježavanje svake godine zauzima posebno mjesto u cijelom svijetu. Publici se predstavila priznata pijanistkinja Nataša Veljković, koja živi i radi u Beču kao profesor i solo umjetnik.

U drugom dijelu koncerta izveden je oratorijum "Mesija" Georga Fridriha Hendla, koji je u Beogradu izveden nakon dugo vremena. Uz Novi simfonijski orkestar "Makris" nastupili su solisti Nove beogradske opere - sopran Radoslava Vorgić (Njemačka), tenor Roberto Jakini Virdili (Italija), bas-bariton Sreten Manojlović (Austrija).

(Glas Srpske)