Šljivančanin: Otišao bih u Vukovar

Bivši oficir JNA Veselin Šljivančanin rekao je da bi otišao u Vukovar bez obzira što se nalazi na hrvatskoj Interpolovoj potjernici, te dodao da hašku presudu, kojom je osuđen na deset godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja mučenja hrvatskih zarobljenika, ne osjeća kao pravednu.

Republika Srpska 23.11.2012 | 04:11 Bivši oficir JNA Veselin Šljivančanin rekao je da bi otišao u Vukovar bez obzira što se nalazi na hrvatskoj Interpolovoj potjernici, te dodao da hašku presudu, kojom je osuđen na deset godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja mučenja hrvatskih zarobljenika, ne osjeća kao pravednu.On je rekao da se ne kaje i da je kao vojnik legalne vojske u svojoj zemlji, SFRJ, išao u Vukovar da deblokira svoju kasarnu koja je bila napadnuta, da pronađe i oslobodi zarobljene vojnike i razoruža paravojne formacije. "Moji vojnici i ja smo, to odgovorno tvrdim, radili čestito i časno svoj posao, uradili smo ga do kraja i zašto bih se ja sada kajao", rekao je Šljivančanin. On je rekao za RTS da je sa hrvatskim generalima Antom Gotovinom i Mladenom Markačem dobro sarađivao dok su bili u Hagu i da im je čestitao oslobađajuću presudu zato štu su pobijedili Haški sud, a ne da od njih napravi heroje, te dodao da su i oni njemu čestitali kada je izlazio iz pritvora. Šljivančanin je rekao da Hrvatska, navodno, ima neku novu optužnicu protiv njega, u kojoj kažu da su vojnici pod njegovom komandom ubili 10.000 hrvatskih vojnika. On je naveo da je u Hagu osuđen zbog jednog zaštićenog svjedoka, Srbina, koji je ispričanu priču potkrijepio time da je negdje vidio da je Šljivančanin bio nervozan, pa je tako zaključio da je znao da "neki teritorijalci muče hrvatske zarobljenike". "Sud je njemu poverovao iako sam ja u to vreme bio sa Sajrusom Vensom o čemu postoji i snimak. Američki ambasador mi je govorio da sam ja imao nameru da ubijem Vensa. Pa, zamislite da su i to usvojili", rekao je Šljivančanin. Ukoliko bi presuda Ramušu Haradinaju bila oslobađajuća, Šljivančanin kaže da ne vjeruje da će mu čestitati jer sa njim nije imao takve odnose kao sa Gotovinom i Markačem. On kaže da je sa hrvatskim generalima razgovarao vrlo često o ratnim dešavanjima, posebno sa Markačem, Prlićem i Čermakom, a da Gotovina nije želio o tome da priča. Na Markačeve riječi da je srpski narod sam napustio Krajinu i da je njihovo rukovodstvo donijelo takvu odluku, Šljivančanin je, kako kaže, upitao zašto je hrvatska vojska palila kuće kad su ostale same, ubijala starce, žene i djecu. Prema njegovim riječima, Markač je imao izričiti stav da se borio za Hrvatsku državu i da jednostavno, "Srbi nisu zaslužili da ostanu u njoj".