Dragan Okuka: Srbija je dotakla samo dno!

Nekadašnji selektor mlade reprezentacije SCG Dragan Okuka pričao je o sumornom stanju srpskog reprezentativnog fudbala, zašto nije postao selektor BiH, Dalekom istoku...

Fudbal 02.01.2016 | 12:40

Srbija je 2015. godinu godinu završila 56. mjestu FIFA liste, najgorem u istoriji odnosno otkako postoji kao samostalna država.

"Orlova" poslije Mundijala 2010. godine u Južnoj Africi nije bilo na završnim takmičenjima.

Propustili su dvije godine kasnije šampionat Evrope u Ukrajini i Poljskoj, Svjetsko prvenstvo 2014. godine u Brazilu, a neće ih biti ni sljedećeg ljeta na EURO 2016 u Francuskoj.

U intervjuu za MONDO, Okuka je priznao da ga je više zaboljelo to što će selekcije mnogo lošijeg renomea od Srbije igrati na kontintentalnoj smotri od činjenice da će srpski tim propustiti i treće veliko takmičenje.

"Reprezentacija Srbije neće učestvovati na trećem uzastopnom prvenstvu i ovo je totalni potop! Uprkos proširenju broja učesnika, mi ne idemo, a jedna Albanija, Vels ili Sjeverna Irska nađu svoje mjesto na EP u Francuskoj. To je nevjerovatno! Svaki izgovor koji se pominje u javnosti za neuspjeh je bježanje od stvarnosti i to je najporaznije od svega što se događa u srpskom fudbalu. Mi ne samo da smo dotakli dno, nego je prosto nevjerovatno da sve to i dalje trpimo", počeo je priču nekadašnji fudbaler nevesinjskog i mostarskog Veleža.

Prema njegovom mišljenju, igrači srpskog nacionalnog tima snose najmanju krivicu za neuspjeh u posljednjim kvalifikacijama.

"Srbija, po mojoj procjeni, ima izvandredne igrače, koji igraju u najjačim ligama Evrope. Fudbaleri nisu krivi jer se oni ponašaju na način kako im dozvoli onaj ko ih vodi. Odgovornost je na onim ljudima koji su ih vodili, dakle trenerima, ali i onima ko je te stručnjake postavio, dakle Fudbalskom savezu Srbije".

Okuka je dodao da u svakom timu glavnu odgovornost za neuspjeh mora da snosi trener odnosno čelnik kluba ili nacionalnog tima.

"Ko je postavio selektore? Stručni odbor, Tomislav Karadžić? Na žalost sve počinje od selektora, koji bira najbolje igrače za svoju ideju fudbalske igre. Kažu, nema atmosfere na tribinima kad igra reprezentacija. Pa Radomir Antić je napravio rezultat i bila je sjajna atmosfera. Siguran sam da ukoliko 'orlovi' pobijede na dvije, tri utakmice, 'Marakana' ili stadion Partizana će opet biti puni jer rezultat kreira atmosferu".

Nekadašnji selektor U-21 tima SCG je potom postavio nekoliko pitanja koja postavljaju svi navijači „orlova“.

"Zašto se FSS ne uhvati u koštac s problemima, zašto olako biraju i smjenjuju selektore? Zašto se olako daje šansa nekim neprovjerenim imenima da se uče na reprezentaciji? To su sve pitanja za rukovodstvo Saveza".

Rođeni Hercegovac je apsolutno stao u odbranu igrača, koji su najčešće na udaru javnosti.

"Ja se ne slažem da su igrači krivci jer ih odlično poznajem, dobri su to fudbaleri, ali oni igraju onoliko koliko hoće, a ne koliko moraju i koliko bi trebao da zahtijeva selektor. Mi bježimo, kriv nam je dron, kriva nam je presuda u Lozani, krivo nam je ovo-ono i stalno tražimo alibije za neuspjehe umjesto da se suočimo sa realnošću. Evo sad već pričamo o sjajnoj grupi kvalifikacija za Mundijal i maltene smo već izborili plasman u Rusiju. A tri prvenstva smo propustili i to ne zato što nismo pobijedili Portugal, Englesku ili Španiju već što nismo uspjeli da nadigramo Makedoniju, Sloveniju, Estoniju i sad na kraju Albaniju. To je ono porazno".

Takođe, nikad mu nije bilo jasno zbog čega je „skrajnut“ nakon što je u dva meča "isprašio" Hrvatsku pod vođstvom Slavena Bilića i postao treći u Evropi sa U-21 timom.

"Činjenica je da sam ostvario uspjeh sa mladom selekcijom, ali za razliku od prirodnog puta ka A timu, nisam dobio priliku kao mnogi drugi selektori, mnogo manje uspješni od mene. Od Milana Živadinovića, Slobodana Santrača, Milovana Đorića, Miroslava Đukića, Radovana Ćurčića kasnije...Svi su poslije mlade dobili A selekciju. Selektirao sam odličnu generaciju, na EP u Portugalu smo bili treći, a imenovan je Havijer Klemente, koji je od mog tima uzeo 12 igrača. Prirodno je bilo da dobijem šansu, kao što je dobio Bilić na klupi A selekcije Hrvatske. Da sam ja izgubio u Beogradu ili Zagrebu ne bih se ni trebao vraćati na posao".

Uvjeren je da je tada bio "zakinut".

"Da li će se nekad opet ukazati šansa, ne znam, ali tada u to sam siguran, morao sam da dobijem priliku i to isključivo na osnovu rezultata. Ali, to su naša srpska posla. Sigurno je da bih volio da jednog dana postanem selektor svoje zemlje jer je to posebna čast za svakog trenera".

Okuka je u svojoj karijeri bilježio samo uspjehe, a jedan od najvećih za njega je priznanje za trenera godine u namnogoljudnijoj zemlji svijeta i to u konkurenciji Marčela Lipija, Moreire Pašeka ili Žana Tigane.

"Imao sam velikih uspjeha u karijeri, s Bečejem sam igrao u Intertoto kupu i Kupu UEFA, sa Čukaričkim sam takođe dvije godine igrao u Evropi, sa Obilićem sam osvojio titulu, sa Legijom iz Varšave sam osvojio 'duplu krunu' u Poljskoj i to poslije posta od sedam godina, vodio sam mladu selekciju i s njom bio treći u Evropi, ali opet u Kini sam možda doživio i najblistavije trenutke u karijeri. Došao sam u klub Đangsu iz stare kineske prestonice Nanđi koji je imao jedan bod poslije sedam mečeva i na kraju sezone osvojimo četvrto mjesto. U drugoj sezoni postali smo viceprvaci i osvojili Superkup, i to u finalu dobijemo Lipijev tim, koji je imao budžet od 200 miliona dolara, a ja ekipu od 10 miliona. U takvoj konkurenciji da jedan srpski trener dobije priznanje je stvarno čast i nadam se da će neko od naših stručnjaka to da ponovi u budućnosti".

Zbog svega što je ostvario u Kini, postao je i prvi stručnjak u istoriji koji će voditi tri različita kineska kluba.

"Kinezi ne zaboravljaju prošlost iako se od nje ne živi već je u ovom poslu uvijek važna samo ona sljedeća utakmica".

Okuka je na kraju priznao da je imao ponude da ostane u Srbiji, ali...

"Tražila su me tri, četiri veoma poznata kluba, kojima ne želim da pominjem imena, ali to me nije interesovalo. U Srbiji je toliko devalvirana uloga trenera, više se pitaju neki periferni ljudi, od navijača do drugih nefudbalskih osoba, nego trener. Ja od 2006. godine potpuno sam gradim karijeru u inostranstvu i bez ikakvih lobija koračam po Evropi - od Poljske, Kipra, Bugarske, Grčke, pa do Kine na Dalekom istoku. Manje-više je slično u cijeloj bivšoj Jugoslaviji jer ne možete da radite bez određenih lobija. Ja nisam od takvih ljudi. Čini se da nisam baš za džabe završio pravni fakultet u 23. godini", uz smijeh je zaključio Okuka.

Politika htjela Mešu, a ne njega
S obzirom da je rođen u BiH, poslije smjene selektora Safeta Sušića, "figurirao" je i za mjesto kormilara "zmajeva", ali se rukovodstvo FS BiH odlučilo za Mehmeda Baždarevića. Prema njegovom mišljenju to je urađeno zbog politike.
"Bio sam na razgovorima sa ljudima u FS BiH, koji su bili izuzetno korektni, ali sam od prvog momenta shvatio da se politika umiješala, kao uostalom svuda na Balkanu. To što sam bio trener Obilića u šampionskoj sezoni dok je predsjednik kluba bio Željko Ražnatović Arkan iskorišteno je kao alibi, da ne dobijem priliku. Arkan me je otjerao kad mi je bilo najgore pred utakmicu sa Bajernom, bio je tada veoma moćan čovjek i od njega 'nisi mogao da odeš kad hoćeš niti da dođeš kad hoćeš'. Ali to je bio samo izgovor. Jednostavno, još nije sazrilo vrijeme da Srbin sjedne na klupu 'zmajeva'. To je poenta cijele priče. Nadam se da će politika nestati iz fudbala i da će možda za tri ili pet godina, neki srpski trener postati selektor BiH".
Bez obzira što nije dobio posao, smatra da je FS BiH izborom Mehmeda Baždarevića napravio odlično rješenje.
"Meša je dobar trener, odličan čovjek i BiH sigurno nije pogriješila njegovim imenovanjem. Svoju trenersku klasu je već pokazao plasmanom u baraž, ali na žalost nije uspio protiv Irske".