Vidimo li dalje od suza vakcinisanog djeteta?

Ljudi ne vide kako im u porodici, komšiluku ili širem okruženju djeca umiru od bolesti za koje postoje vakcine, ali čuju plač i vide crvenilo na ruci vakcinisanog djeteta.

Sve veći broj roditelja, neki zbog uznemirujućih slučajeva koje se s vremena na vrijeme pojavljuju u medijima, neki zbog lažnog pomodarstva, se odlučuje se da svoju djecu ne vakciniše.

U Bosni i Hercegovini opada broj vakcinisane djece, a iz zdravstvenih ustanova upozoravaju na potrebu imunizacije. Istovremeno, trebaju se ispitati svi slučajevi kod kojih postoji sumnja da je došlo do komplikacija izazvanih vakcinisanjem.

Stručnjaci napominju da do takvih komplikacija može doći ukoliko je dijete alergično na određeni sastojak vakcine, ako ima problem u imunološkom sistemu ili genetske predispozicije.

Svako dijete koje treba da se vakciniše, prema ustanovljenom kalendaru vakcinacija, mora dobiti saglasnost pedijatra o tome da li je dijete pogodno za vakcinisanje u tom trenutku. Za dijete koje ima neko akutno oboljenje (infekciju) koje prati povišena tjelesna temperatura, vakcinisanje se odlaže na vrijeme koje definiše pedijatar.

O tome koje su posljedice nekvakcinisanja djece, i zbog čega dolazi do rasta broja nevakcinisane djece, saznali smo u Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske.

Oni apeluju na roditelje da problematiku vakcinisanja djece shvate ozbiljne i da se ne upuštaju u razne avanture kada je riječ o (ne)vakcinisanju djece.

Prema Izvještaju o izvršenoj imunizaciji u Republici Srpskoj za 2014. godini Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, portalu BUKA dostavljeni su podaci o obuhvatu vakcinisane djece, pa se tako navodi da je za BSG postotak 98,55 %, za DiTePer 77,47 %, za OPV 79,34 %, za MRP 88,15 %, HVB 87,71 %, Hib 74,79 %, DiTe81,92 % DiTe pro adultis 88,96 % Ana Te 92,52 %

Za većinu vakcina definisani minimalni obuhvat koji obezbjeđuje adekvatan kolektivni imunitet koji sprečava širenje zaraznih bolesti u populaciji, je 95%.

U Institutu nam kažu da su se na području Republike Srpske već javljale epidemije kao posljedica nevakcinisanja.

„Klasičan primjer ovakvih epidemija su epidemija rubeole 2009. i 2010. godine (ukupno 1150 oboljelih), epidemija parotitisa ili zaušnjaka u periodu jun 2011. – april 2013. godine (oko 8400 oboljelih osoba), te morbila (malih boginja) u 2014/2015. godini (oko 4000 oboljelih).“ rekla je Milka Mrđa, portparolka Instituta.

Bolesnik od malih boginja, u osjetljivoj sredini, u prosjeku, zarazi 12-18 osoba, pa je za sprečavanje epidemija malih boginja potrebno da kolektivni imunitet bude bar 94-95%.

Nevakcinisana djeca imaju 35 puta veću vjerovatnoću da obole od malih boginja u odnosu na njihove vakcinisane vršnjake. Kada se javi epidemija među nevakcinisanom populacijom, raste rizik od obolijevanja i jednog broja vakcinisanih građana.

„Posljedice izbjegavanja vakcinacije su dvojake“, kažu nam u Institutu, „na pojedinačnom planu, nevakcinisana osoba je pod rizikom obolijevanja čak i u potpuno vakcinisanom okruženju ukoliko u takvu sredinu dospije izvor zaraze ili ukoliko ona sama putuje u zemlje gdje ima nevakcinisanih“

Na grupnom planu, pojašnjavaju, ako ima dosta nevakcinisanih (stručno se kaže: ako je nizak kolektivni imunitet, tj. procenat zaštićenih), javljaju se epidemije.

„One, prevashodno, pogađaju nevakcinisane, ali se desi da infekciji podlegne i poneko vakcinisan, bilo zato što je od vakcinacije proteklo puno vremena, pa je zaštitni efekat vakcine oslabio, bilo što je takva osoba imala nesreću da se baš kod nje poslije vakcinacije ne razvije dovoljan nivo antitijela (nisu sve vakcine 100% efikasne)“ ističu u Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske.

Kaže se da je vakcinacija postala žrtva svog izvanrednog uspjeha, jer ljudi ne vide kako im u porodici, komšiluku ili širem okruženju djeca umiru od bolesti za koje postoje vakcine, ali čuju plač i vide crvenilo na ruci vakcinisanog djeteta. Izmijenjena je predstava o rizicima, jer se stiče utisak da se djeca bezrazložno izlažu neugodnostima. Ne shvata se da bismo se, bez vakcinacije, vratili u doba kada su harale bolesti kojih danas nema ili ih skoro nema.

„Kako bismo povećali svijest o značaju vakcinacije, neophodna je stalna edukacija u cilju unapređenja znanja svih aktera koji učestvuju u sistemu imunizacije: donosioci odluka, zdravstveni profesionalci, roditelji, djeca, mediji, odnosno čitava društvena zajednica, među kojima mora postojati stalna komunikacija. Stanovništvo mora imati tačne i pouzdane informacije o značaju i dobrobiti imunizacije“ istaknuto je za BUKU u Institutu.

Za kraj, oni napominju, da su vakcine koje se nabavljaju u Republici Srpskoj izuzetno kvalitetne, nabavljaju se od poznatih svetskih proizvođača i uz atest koji dolazi uz vakcinu, dodatno se testiraju u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva BiH.

Izvor: Buka