Sportske povrede mogu da se izbjegnu

Kod profesionalaca i rekreativaca, najčešće stradaju mišići, tetive, ligamenti, kosti i zglobovi. Žrtve su čak i deca čiji roditelji ne haju na upozorenja da nemaju snagu i izdržljivost, uprkos talentu

Zdravlje 30.09.2015 | 12:32
Sportske povrede mogu da se izbjegnu

Težnja za što boljim rezultatima u profesionalnom sportu ili savršenim telom u rekreativnom, neretko uzima svoj danak. Lakše i teže sportske povrede postaju neminovnost ako telo iscrpljujemo do krajnjih granica. Žrtve su čak i deca čiji roditelji "ostaju gluvi" na upozorenja lekara da njihovi mališani, uprkos talentu, nemaju snagu ni izdržljivost organizma za profesionalno bavljenje sportom. Tek kada se dese ozbiljnije povrede i roditelji postaju svesni situacije.

Kakvim su sve povredama izloženi rekreativci i profesionalni sportisti objašnjava ortoped mr sci med dr Boris Vukomanović iz Instituta za ortopedsko hirurške bolesti "Banjica", koji je niz godina bio lekar mnogih sportskih selekcija. Sada ih često sreće u ambulanti zbog povreda kolena, kuka i drugih zglobova:

- Sportske povrede najčešće podrazumevaju oštećenje mišića, tetiva, ligamenata, kostiju i zglobova. Kontaktne povrede nastaju u sudaru sa protivničkim igračom kao što je slučaj u košarci, fudbalu ili rukometu. Nekontaktne se javljaju kod individualnih sportova - atletici, tenisu, plivanju, trčanju...

* Koji deo tela najčešće strada?

- Posmatrano po redosledu, najčešće se povređuju kolena, natkolenice, skočni zglob, rame, podkolenica, šake, lice. Međutim, zahvaljujući izuzetno sofisticiranim dijagnostičkim procedurama i aparatima koji se koriste za pregled, moguće je sa potpunom preciznošću ustanoviti stepen oštećenja, način lečenja i uspešne rehabilitacije. Nažalost, nekada rehabilitaciju nije moguće izvesti do kraja zbog želje sportiste, trenera ili drugih članova tima, da se što pre vrati sportskim aktivnostima, zbog čega naknadno dolazi do povreda na istim mestima i otežanog oporavka. Donekle to je i cena komercijalizacije sporta, prisutne svuda u svetu.

* Da li su češće akutne ili hronične povrede?

- Češće su akutne, javljaju se iznenada i obično stradaju ligamenti kolena i meniskus i ligamenti skočnog zgloba. Na udaru je i rame, kao i lakat. Manifestuju se bolom, jer najčešće dolazi do iščašenja, uganuća, istegnuća. Simptomi u vidu crvenila, otoka, hematoma, javljaju se već posle nekoliko minuta, ograničavajući pokret. U takvim okolnostima se procenjuje povreda, da li sportista može da nastavi ili treba da mu se ukaže prva pomoć radi sprečavanja daljih komplikacija, dok se povreda detaljno ne proveri. U većini slučajeva aktivnost se obustavlja, lokalno stavljaju hladne obloge, led, imobiliše povređeni deo i podiže iznad nivoa srca, čime se sprečava nastanak otoka, hematoma i drugih komplikacija.

* Kako nastaju hronične povrede?

- One nastaju postupno, najčešće kao posledica preteranog treniranja i neadekvatnog opterećenja, koje se ponavlja u kontinuitetu. Često se postavlja pitanje gde su granice u sportu koje ne treba preći da bi se telo sačuvalo od obolevanja, kao i sam čovek. Čuje se da je danas profesionalni sport postao nehuman, što je po meni sa lekarskog stanovišta, nedopustivo. Ako ne postoji stručni nadzor za kontrolu opterećenja lokomotornog sistema kod mladih tokom razvoja, može doći do subakutnih i hroničnih problema, koji će se kasnije pretvoriti u trajne i hronične posledice. U tom periodu dolazi do niza nevidljivih mikropovreda, koje se tek posle nekoliko godina manifestuju.

* Na koji način se manifestuju?

- Javlja se teniski ili golferski lakat, ali i druge hronične povrede. Kod odbojkaša i rukometaša najčešće se oštećuje tetiva u predelu ramena. Kod rukometaša, kao i košarkaša dolazi i do upale ahilove tetive skočnog zgloba, ali i do njene rupture, odnosno parcijalnog prekida. Uglavnom stradaju meka i potporna tkiva, a ređe kosti. Kod fudbalera, košarkaša, odbojkaša, zbog velikog stepena opterećenja i zamora koštanog materijala, dolazi do preloma. Najčešće su to kosti stopala i potkolenice.

* Šta bi trebalo u preventivnom smislu učiniti da bi se izbegle povrede?

- Stručnjaci treba da izvrše ozbiljnu procenu predispozicija kandidata, koji želi da se bavi sportom bilo rekreativno ili profesionalno. Pre upuštanja u veće fizičke napore treba ojačati muskulaturu i koštano zglobni sistem. To se postiže određenim vežbama pokreta, radi postizanja elastičnosti. Za postizanje elastičnosti tela dobar izbor je i plivanje, jer je voda sredina koja sprečava preopterećenje organizma. U vodi eventualno može doći jedino do nastanka kratkotrajnog spazma, odnosno grča mišića. Ipak, sportske povrede mogu da se izbegnu ili svedu na minimum, ukoliko treneri, kondicioni treneri, sportski lekari i ostali članovi stručnog tima, naprave objektivnu analizu između želje sportista za uspehom i njihovih psihofizičkih mogućnosti da to i ostvare. Za nastanak povreda od izuzetne važnosti je i mentalna snaga. Povrede se dešavaju uglavnom kada padne nivo koncentracije, što znači da fizička i psihička spremnost moraju biti u svaršenom skladu. Zato je prisustvo sportskog psihologa takođe vrlo značajno. Ovo važi ne samo za profesionalne sportiste već i za rekreativce.

VAŽNA JE PRIPREMA

Svako bavljenje sportom pa i rekreativno zahteva dobru pripremu da bi se izbegla mogućnost povreda. Ovo se posebno odnosi na ekstremne sportove, kao što je recimo skijanje. Osoba može subjektivno da misli da je fizički spremna za izlaganje specifičnim fizičkim naporima, ali da to ne odgovara realnom stanju. Ovo se naročito odnosi na osobe kojima je najintenzivnija aktivnost pešačenje ili hodanje.

Skijanje zahteva fizičku i mentalnu snagu. Loša pripremljenost mišićnog tkiva u sportu koji traži specifično držanje tela i pokrete kukova, kolena, skočnog zgloba, u određenim situacijama može da dovede do slučajnog pada praćenog iščašenjem ramena i lakta, kao i prelomima kostiju nadlaktice i podlaktice, upozorava dr Vukomanović.

VEŽBE ZA OPORAVAK

Posle svakog napornog treninga ili takmičenja veoma su važne relaksacione vežbe za vraćanje mišića u fiziološko stanje. Vežbe istezanja su od presudne važnosti, jer su mišići zgrčeni, pa ako se ne oporave na valjan način može doći pri prvom sledećem naporu do njihovog pucanja.

Masaža je takođe deo programa relaksacionih vežbi, kojima se ublažava osećaj bola, a izaziva osećaj prijatnosti, a takođe pomaže bolja regeneracija mišićlja. Limfnom drenažom podstiče se bolja prokrvljenost tkiva i otklanjanje edema, a limfa aktivira da bolje protiče krooz limfni sistem.

B 92

Komentari / 0

Ostavite komentar