U hljeb se kunemo, a najviše ga bacamo

Na putu od njive do trpeze kod nas propadne i do 30 odsto hrane. Naša vekna u poređenju sa svetom jeftina, pa završi i na đubretu.

Srbija 27.09.2015 | 19:50
U hljeb se kunemo, a najviše ga bacamo

Staro pravilo da se u Srbiji od svih namirnica hleb najivše poštuje, moraće, kako upozoravaju stručnjaci, da pretrpi reviziju. Srbi, prema podacima do kojih je došla dr Jasna Mastilović, sa novosadskog Instituta za prehrambene tehnologije, najviše bacaju upravo hleb, dok se ostale namirnice koje se kupuju u domaćinstvima, poslednjih godina, pre svega zbog besparice, daleko bolje čuvaju i ne dešava se da zbog isteka roka trajanja završe u kanti za đubre.

Srbija se, kako objašnjava Mastilovićeva, u slučaju bacanja hrane nalazi negde u svetskom proseku. Nismo ni među nerazvijenim zemljama, gde se najveći deo bačene hrane, čak i više od 50 odsto, upropasti zbog neadekvatnog prevoza i skladištenja, a ni među najrazvijenijim zemljama, gde najveći deo hrane bacaju domaćinstva.

- Podaci istraživanja problema bacanja, odnosno, propadanja hrane u svetskim okvirima ukazuju na to da bi, kada bi se sva hrana koju proizvedemo sačuvala i pravilno rasporedila, problem gladi bio rešen - ističe Mastilovićeva. - Ovom problemu u Srbiji se, još uvek, nije pristupalo sistematski, ali, istraživanja našeg instituta ukazuju da se u Srbija, pre svega zbog besparice baca sve manje hrane iz domaćinstva.

Najčešće se, kako objašnjava Mastilovićeva, baca hleb, koji je još uvek relativno jeftin, a postoji i navika da se jede isključivo svež, odnosno, da se ne čuva duže od jednog dana.

- Skuplje vrste hleba, naravno, niko ne baca - ukazuje Mastilovićeva. - Pokušavali smo, kod nadležnih, da pokrenemo projekat, kako bi se bačeni hleb sa deponija prerađivao jer se može koristiti na više načina, od stočne hrane, pa do sirovine za bioetanol.

Pokazalo se, međutim, kako ukazuje Mastilovićeva, da ovaj projekat nema budućnosti, jer na deponije hleb jednostavno, ne stiže.

- Najsiromašniji sloj građana ni ne dozvoli da hleb stigne do deponija - objašnjava Mastilovićeva. - Oni ga, naime, pokupe iz kontejnera, i nađu način da ga iskoriste.

Količina hrane, koja propadne u procesu proizvodnje i prerade, dodaje Mastilovićeva, varira u zavisnosti od vrste. Žitarice se, kako objašnjava naša sagovornica, najlakše čuvaju, i kod njih ima najmanje gubitaka.

I tu, međutim, imamo pitanje kvaliteta i skladištenja - ukazuje Mastilovićeva. - Svi dobro pamtimo pojavu aflatoksina u kukuruzu, i probleme koje je to izazvalo. Kod osetljivije hrane, to pitanje adekvatnog prevoza i skladištenja je još izraženije, tako da gubici mogu da budu jako ozbiljni.

Naravno, tu se lista gubitaka ne završava, jer je tu i prerada, pa zatim i skladištenje gotovih proizvoda, pa transport do prodavnice. Tek na kraju, dolaze potrošači, skloni tome, da kada imaju dovoljno novca, kupe i više nego što im je potrebno.



ŠTA PREDLAŽE EVROPA

EVROPSKI parlament, podstaknut činjenicom da se godišnje u zemljama ove organizacije baci oko 22 miliona tona hrane koja može da se jede, a čak 80 odsto tih namirnica bi moglo da se sačuva, nedavno je pozvao zemlje EU da što pre donesu zakone koji bi omogućili supermarketima da neprodatu hranu daju u humanitarne svrhe, umesto da je bace.

Inicijativa, koja se prelila na Evropsku uniju pokrenuta je u Francuskoj, gde je izglasan zakon prema kom trgovački lanci ne smeju više da bacaju i uništavaju neprodate prehrambene proizvode. Neprodatu hranu, koja je i dalje jestiva, prema novom zakonu, moraju da poklone dobrotvornim organizacijama, a onaj deo koji nije za ishranu da se prerađuje u hranu za životinje ili u poljoprivredno đubrivo.

Izvor: Večernje novosti

Komentari / 1

Ostavite komentar
Name

Mihailo M.

28.09.2015 03:55

Nisu zivotinje spale tako nisko da jedu otpatke iza covjeka!

ODGOVORITE