Partijsku ekonomiju je najteže iskorijeniti

Reformska agenda za BiH podrazumijeva i rekonstrukciju javnih preduzeća uz uklanjanje stranačke kontrole, kao i smanjenje korupcije u javnoj upravi i pri projektima koji se sklapaju sa državom. Slijedi težak posao, a da rješavanje ovog pitanja nije lako ni u razvijenijim zemljama, pokazuju primjeri koje smo našli u jednoj od najuređenijih i najnaprednijih država na svijetu - Njemačkoj.

Republika Srpska 13.08.2015 | 15:00

Njemački "Transparency International" u nedavno objavljenoj studiji pokazao je da u mnogim javnim preduzećima u Njemačkoj postoji stranački uticaj na poslovanje, klijentelizam i stranačko zapošljavanje. U Njemačkoj imaju i izraz za to: Parteibuchwirtschaft - ekonomija stranačke knjižice.

Koliko smo stekli uvid, skoro sve Vladine institucije obuhvaćene su takvom partijskom personalnom politikom. Ona je, pak, prisutna i u ostalim javnim ustanovama, pokrajinskim institucijama i lokalnim zajednicama i manje-više koriste je sve stranke. Ovaj sve više prisutni trend vodi do toga da se politički ili lični interesi ministara stavljaju u funkciju zbrinjavanja partijskih kadrova, navedeno je u jednoj studiji.

Jedan od najpoznatijih projekata u Njemačkoj u kojem se sumnja na vezu između politike i biznisa je izgradnja novog berlinskog aerodroma, čiji su rokovi izgradnje nekoliko puta pomjereni. Troškovi su nekoliko puta rasli, a još se ne zna kada će objekat konačno biti završen. Posljednji u nizu korupcionaških skandala mediji su objavili u februaru. Njemački "Tagesspiegel" pisao je da je jedan od menadžera uzeo novac pri pisanju računa za obavljene poslove.

Tužilac je pokrenuo istragu protiv bivšeg rukovodioca gradilišta Fransisa G. i četiri menadžera koncerna "Imtech" zbog podmićivanja, pri čemu je ta osoba krajem 2012. godine odobrila plaćanje 65 miliona evra za opremanje objekata, bez da je izvršila potreban uvid u dokumentaciju, a za uzvrat joj je obećana milionska suma. Krajem prošlog ljeta šef tehnike Johen Grosman osuđen je uslovno zbog slične korupcije, naveo je list.

Da ovakve ili slične afere nisu rijetkost, pokazuje dokumentarac "Opljačkana država" njemačko-francuske televizijske kuće Arte, u kojem se govori o rasprostranjenoj pojavi korupcije, najčešće kroz javno-privatno partnerstvo u Njemačkoj i Francuskoj.

Jedan od primjera koji se navodi je izgradnja zgrade Hamburške filharmonije, čiji su troškovi porasli na 789 miliona evra. Istaknuto je da su privatni partneri potpisali ugovor za izgradnju i opremanje objekta sa Hamburgom. Rezultat, kako se ističe, je da je država preuzela cijeli projekat uz plaćanje svih troškova i spasavanje građevinskih preduzeća novcem poreskih obveznika.

Verner Rigemer, novinar i kritičar javno-privatnog partnerstva (JPP), u dokumentarcu je rekao da je to tipičan primjer kako se odvijaju slični projekti.

Problem kod tih JPP je da privatni partner pokušava napraviti što povoljniji ugovor u što kraćem vremenu, a naknadno u ugovor ubacivati dodatne troškove koji prvobitno nisu planirani, rekao je on.

To veoma podsjeća na "dodatne anekse na ugovore", odnosno tipično zaključivanje poslova u BiH. Komisija koja je istraživala slučaj, ocijenila je da je do problema došlo zbog loše planiranog projekta i nedostatka koordinacije između različitih firmi koje su gradile objekat.

Zanimljivo je da je do porasta troškova uglavnom došlo u dijelu koji je plaćan javnim sredstvima. Kod JPP uvijek je problem da privatnik pokušava smanjiti troškove, a povećati dobit, a da što više troškova ostavi državi, rekao je Heriber Leutner, jedan od uključenih u projekat.

Sanacija i proširenje autoputa A1 između Hamburga i Bremena je prvi takav projekat na javnoj mreži autoputa rađen kroz JPP, a ugovorom je, između ostalog, predviđeno da se privatni partner obavezuje na održavanje dionice do 2038. godine.

Rezultat je, ističe se, najduže trajanje radova i najopasnije gradilište u istoriji Njemačke, sa povećanim zastojima i poremećajima u saobraćaju, a broj saobraćajnih nesreća se sa uobičajenih 600 povećao na 1.700 godišnje, uz više poginulih i veliku materijalnu štetu tokom četiri godine.

U dokumentarcu je istaknuto da je ugovor, koji ima ukupno 38.000 stranica, tajna i da javnost nema uvid koliko je cijeli posao koštao, niti kakva je raspodjela novca od dobiti koja se namiruje kroz naplaćivanje putarina za teretna vozila. Procjenjuje se da će do 2038. kroz putarinu biti ukupno prikupljeno oko dvije milijarde evra, a da bi troškovi za privatnika maksimalno mogli iznositi oko 650 miliona. Međutim, tačni iznosi, kao ni raspodjela između države i privatnika, nisu otkriveni. Nakon završetka posla, istaknuto je da je saobraćajna signalizacija manjkava te da elektronski saobraćajni znaci za ograničenje brzine nisu bili ni predviđeni.

Anton Hofrajter, iz partije Zelenih u njemačkom parlamentu, koji je zadužen za kontrolu ugovora JPP, žali se da, iako ima pristup JPP ugovorima, ima zabranu da o njima govori čak i kolegama u parlamentu, što ocjenjuje apsurdnim.

Znači, imam uvid, dozvoljeno mi je da shvatim o čemu se radi, ali o tome ne smijem ni sa kim razgovarati. Po mom mišljenju, to nije nikakvo efikasno kontrolisanje vlasti i kako ona raspolaže javnim novcem, istakao je on.

U nastavku je dodao da je "njegovo lično mišljenje" da mnogi od 130 ugovora o JPP, koliko ih trenutno sprovode u Njemačkoj, ima upitnu ekonomsku računicu.

Zoran Pavlović, ekonomista iz Banjaluke, istakao je juče da u svim zemljama postoji određena sprega između partija, javnih preduzeća i biznisa, pa i u Njemačkoj, ali za razliku od BiH, tamo kada se takvi slučaji medijski otkriju, onda odgovorni snose posljedice.

Svuda se stranke na vlasti trude da postave svoje ljude na različite pozicije ili u javna preduzeća, ali oni, za razliku od nas, odgovaraju poslovnim rezultatima. Ako su rezultati loši, menadžment automatski bude smijenjen, rekao je Pavlović.

Naglasio je da vjerovatno i u Njemačkoj postoji veza između politike i biznisa, ali se, kaže, poslovi sklapaju po jasnim pravilima.

Izvor: Nezavisne