Šta poslije Milorada Dodika?

Nekada mi se čini da smo toliko fokusirani na samog Dodika i sve što se oko njega dešava, od referenduma do svadbe "nezaposlenog" sina, pa nam promiče suštinsko pitanje, šta poslije Milorada Dodika?

Da vrijeme neprikosnovene vladavine Milorada Dodika polako ističe postaje sve jasnije. Priče o nizu kriminalnih afera više nisu tabu i polako se otvaraju, jedna za drugom. Odnosi unutar vladajuće klike SNSD-a već su dobro narušeni.

Dodikov odnos sa Srbijom, tačnije Vučićem, je prilično distanciran. Vučiću se mora priznati da je maestralno odigrao "svoju predstavu". Od "žrtve" incidenta u Srebrenici, pretvorio se u "mirotvorca" prilikom susreta sa članovima Predsjedništava BiH u Beogradu, puštajući na sve strane "bijele golubove".

Pokazalo se da gubitak člana Predsjedništava iz redova SNSD-a nije tako nevažan kako se to možda činilo nakon izbora. Dodik praktično više nema nikakav uticaj na državni nivo. Da Vučić ima uticaj na Dodika pokazao je kada mu je "očitao lekciju" o širem kontekstu referenduma o kome bi trebao da razmisli.

Otkazivanje milionskog ugovora M:tel-a Srbije sa firmom Grand trade, čiji vlasnik Mile Radišić, bjegunac od trogodišnje zatvorske kazne, živi u Beogradu, bio je mnogo jači udarac nego što se možda na prvi pogled činilo. Srbija Radišiča ne hapsi jer za istim nije raspisana međunarodna potjernica, ali Radišić ionako njima nije važan, važni su milioni kojih neće biti.

Da li će biti penzija, teško je reći ali dugova je sasvim sigurno toliko da više nije pitanje da li će, već kada će finansijski Republika Srpska da se uruši.

Sve su ovo uglavnom poznate stvari.

Iza sebe će ostaviti katastrofalnu ekonomsku situaciju, bezbroj afera, potpuno poremećen sistem društvenih vrijednosti. Ko će to biti spreman na temeljite reforme, uraditi kompletnu inventuru stanja u RS, otpustiti prekobrojne zaposlene glasače SNSD-a od kojih neki nemaju ni fizički radno mjesto, znači čak ni neku stolicu na kojoj bi sjedjeli.

Ko će biti spreman uspostaviti nezavisno pravosuđe koje bi istražilo bezbrojne afere, napraviti stvarnu reviziju privatizacije i svima nam jasno i glasno saopštiti da novaca nema ali da ima toliko dugova da će ih i naši unuci vraćati.

Od ove opozicije za Promjene teško da možemo očekivati bilo kakve promjene osim promjena fotelja. Sve su to političari kojima je, rekla bih, već "istekao rok trajanja" i sve su to političke partije zasnovane po istom sistemu liderstva i Copy – Paste programa. Na žalost, tako su ukalupili i većinu svojih mladih kadrova.

Ni poziciju, ni opoziciju ne čine političke partije već su to interesne organizacije zasnovane na principu ponude i potražnje. Svi oni zapravo trguju sa biračima, za glasove nude pozicije, od onih na "visokom nivou", do poslova na kasi u nekom od hipermarketa po sistemu "ima umene tamo neko ko može....".

Prostor za stvarno političko djelovanje u interesu cijele zajednice je zapravo potpuno otvoren i neiskorišten. Ne postoji problem koji nema rješenje, postoje samo ljudi koji ne znaju ili ne žele da problem riješe.

Sasvim sigurno ima onih koji znaju ali je pitanje da li žele. Mnogima se politika s pravom ogadila, mnogi se nikada nisu politički angažovali jer nisu vidjeli nigdje prostor za sebe, svoje znanje, sposobnosti i ideje.

Taj prazan politički prostor treba iskoristiti i ponuditi sasvim drugačiji način političkog djelovanja. Ne treba ga izmišljati, on već postoji i funkcioniše samo se treba okrenuti oko sebe i pogledati dalje od ove naše učmale svakodnevnice. Znam da će mnogi pomisliti, ma daj, kakav Island, on je mali, njihova svijest je mnogo viša od naše, lako je njima.

Ali realno, i nije ta svijest toliko iznad naše inače im se ne bi desio takav krah. Svijest nije nešto što je jednom zuviiek dato, ona se stalno i iznova gradi, a mnogo veći od njih baš i nismo.

Ne želim reći da trebamo kopirati Island jer mi to ne možemo iz nekih drugih razloga, prije svega načina na koji je organizovana država i entiteti ali moramo tražiti svoj put, koristiti iskustva drugih u onoj mjeri u kojoj je to moguće.

Često puta sam to čula i pročitala da ne možemo dalje dok ne raščistimo sa prošlošću. Mislim da je to klopka u koju su nas navukli i da je stvar potpuno obrnuta. Mi nikada nećemo raščistiti prošlost ukoliko ne krenemo dalje i izgradimo sistem u kome će se institucije baviti svojim poslom.

Za to nam treba uspostava pravne države i stabilne ekonomije. Za to nam trebaju novi ljudi i drugačija politika. Na nama je. Možemo na sebe preuzeti tu odgovornost ili pustiti da poslije Kurte uzjaše Murta, a onda dalje "pametno i kritički" fejzbučiti kako smo eto znali da će baš tako da bude.

Autor: Mirjana Tešanović

Impulsportal