„Do rata gigant, poslije rata – stečaj“

Pet go­di­na na­kon otva­ra­nja ste­ča­ja u fa­bri­ci „UNIS – va­lja­oni­ca hla­dno va­lja­nih tra­ka“ i njen du­go­go­diš­nji di­re­ktor Mi­ćo Mi­lo­va­no­vić i ste­čaj­ni upra­vnik Sa­vo Še­va­lje­vić sla­žu se u je­dnom – ovom ba­nja­lu­čkom pri­vre­dnom gi­gan­tu po­sli­je ra­ta ni­je bi­lo spa­sa.

Republika Srpska 25.07.2015 | 08:43
„Do rata gigant, poslije rata – stečaj“

Ko­li­ko, za­pra­vo, ovo pre­du­ze­će ni­je ima­lo bu­du­ćnost po­ka­zu­je i po­da­tak da opre­ma ko­ja je pri­je dvi­je go­di­ne pro­da­ta Ho­lan­đa­ni­ma i da­lje sto­ji u „Uni­su“, jer oni ne mo­gu da na­đu kup­ca ko­jem bi je pre­pro­da­li.

Fa­bri­ka „UNIS – va­lja­oni­ca hla­dno va­lja­nih tra­ka“ bi­la je je­dno od naj­pro­fi­ta­bil­ni­jih pre­du­ze­ća u Ba­nja­lu­ci. Smje­šte­na u Ra­mi­ći­ma, na 323.000 kva­dra­tnih me­ta­ra ze­mlji­šta i ha­lom od 29.460 kva­dra­ta, ova fa­bri­ka je du­go go­di­na bi­la ja­dan od sim­bo­la Ba­nja­lu­ke.

„Unis“ je od de­cem­bra 1995. go­di­ne do otva­ra­nja ste­ča­ja „ži­vio“ od ki­ri­je me­đu­na­ro­dnih voj­nih sna­ga u BiH, ko­je su iznaj­mlji­va­le nje­go­ve proi­zvo­dne ha­le.

Vla­da RS je pri­va­ti­za­ci­oni plan za pro­da­ju ovog pre­du­ze­ća usvo­ji­la kra­jem de­cem­bra 2009. go­di­ne. Kra­jem ma­ja 2013. go­di­ne „Unis – va­lja­oni­ca HVT“ pro­da­ta je za 6,5 mi­li­ona KM.

Ste­čaj­ni upra­vnik „Uni­sa“ Sa­vo Še­va­lje­vić je za­do­vo­ljan pos­ti­gnu­tom ci­je­na od 6,5 mi­li­ona KM. Na li­ci­ta­ci­ji je pro­da­to 24 he­kta­ra ze­mlji­šta, od če­ga če­ti­ri he­kta­ra za­uzi­ma­ju obje­kti, a 20 he­kta­ra je slo­bo­dno.

„‘Unis’ obje­kti­vno vi­še ni­je mo­rao da nas­ta­vi s ra­dom. Te­hno­lo­gi­ja je zas­tar­je­la, za­gri­ja­va­nje i rad bi­li su na stru­ju, a tro­ško­vi elek­tri­čne ener­gi­je izno­si­li su ko­li­ko svih do­ma­ćin­sta­va Ba­nja­lu­ke. Po­ku­šao sam da ura­dim re­or­ga­ni­za­ci­ju, ali za to ni­je pos­ta­ja­la ni­ka­kva šan­sa. Raz­go­va­rao sam s lju­di­ma iz Sme­de­re­va, Ja­se­ni­ca, Sko­plja, Ka­to­vi­ca, Ukra­ji­ne i Ru­si­je. Svi su do­la­zi­li, gle­da­li i za­klju­či­li da ‘Unis’ ne mo­že po­no­vo da kre­ne s proi­zvo­dnjom. Svi su tra­ži­li da te­hno­lo­ški pro­ces bu­de na gas, ali to ni­je bi­lo mo­gu­će. Ka­pa­ci­tet ‘Uni­sa’ je bio 110.000 to­na, ali se sa­mo u je­dnoj go­di­ni pri­bli­žio toj ci­fri – 106.000 to­na. To je odli­čan re­zul­tat, ali odnos sna­ga se pro­mi­je­nio – da bi je­dna fir­ma bi­la ren­ta­bil­na, ne­op­ho­dno je da go­diš­nje proi­zvo­di mi­ni­mal­no 1,3 mi­li­ona to­na„, ka­že Še­va­lje­vić.

On do­da­je da je „Unis“ pri­je ra­ta ra­dio vi­še ne­go do­bro, jer je trži­šte bi­lo za­tvo­re­no. Ju­go­sla­vi­ja je ima­la 22 mi­li­ona sta­no­vni­ka i bi­lo je la­ko pla­si­ra­ti ro­bu na ta­kvo trži­šte. To je bi­la proi­zvo­dnja na­mi­je­nje­na bi­je­loj te­hni­ci i kup­ci su bi­li una­pri­jed odre­đe­ni. Bi­lo je i izvo­za, ali vi­še od 75 od­sto ro­be je pla­si­ra­no na do­ma­će trži­šte. Si­ro­vi­ne su ta­da do­la­zi­le iz is­to­čne Evro­pe, a ci­je­ne su bi­le nis­ke.

Ali, tvrdi Še­va­lje­vić, sve se to pro­mi­je­ni­lo i ni­je pos­to­ja­la ni­ka­kva šan­sa da fir­ma nas­ta­vi s proi­zvo­dnjom.

„‘Unis’ je do­bar pri­mjer ka­ko se mo­že pris­tu­pi­ti ste­čaj­nom pos­tup­ku. Svu imo­vi­nu ‘Uni­sa’ sa­ču­vao je OHR. Ta­daš­nji me­na­džment je bio mu­dar i odmah je po­kre­nuo ste­čaj. Ni­je če­kao da do­đe do es­ka­la­ci­je tro­ško­ve i ni­je se za­du­ži­vao kao što to ve­ći­na ra­di. Na­šao sam ne­ka du­go­va­nja pre­ma ra­dni­ci­ma, ali sve je to brzo is­pla­će­no. I još je os­ta­lo da is­pla­ti­mo akci­ona­re i njih će­mo is­pla­ti­ti po vri­je­dnos­ti akci­je, a ka­ko stva­ri za sa­da sto­je, vri­je­dnost akci­ja će bi­ti ve­ća na­kon za­tva­ra­nja ste­ča­ja, ne­go pri­je otva­ra­nja is­tog, što je sva­ka­ko izne­na­đu­ju­će i zvu­či go­to­vo ne­vje­ro­va­tno„, is­ta­kao je Še­va­lje­vić.

Mi­ćo Mi­lo­va­no­vić je bio di­re­ktor „Uni­sa“ od sep­tem­bra 1998. go­di­ne do ma­ja 2010. go­di­ne. On da­nas tvrdi da je odlu­ka da se „Unis“ svo­je­vre­me­no iz­mjes­ti u Ra­mi­će bi­la po­li­ti­čke pri­ro­de i da ni­je­dno pre­du­ze­će ta­kvog pro­fi­la tu ni­je mo­glo da op­sta­ne.

„U bli­zi­ni ‘Uni­sa’ ne pos­to­ji vo­de­ni tok. Ili bar že­lje­zni­čka pru­ga. Tro­ško­vi tran­spor­ta zbog to­ga su bi­li ogro­mni. Pre­du­ze­ća ko­ja se ba­ve ta­kvim po­slo­vi­ma, a ni­su po­red vo­de­nog to­ka, ne­ma­ju ni­ka­kvu šan­su da op­sta­nu. Izu­ze­tno pa­me­tan me­na­džment sva­ka­ko je klju­čni ra­zlog za­što je to pre­du­ze­će ta­da bi­lo to­li­ko us­pje­šno. Po­red to­ga, mno­ge okol­nos­ti su išle na ru­ku ‘Uni­su’ – od za­tvo­re­nog trži­šte do či­nje­ni­ce da je tih go­di­na iz­gor­je­la va­lja­oni­ca hla­dnih tra­ka u Sme­de­re­vu. Me­na­džment ‘Uni­sa’ je te­hni­čki bio is­pred svih sli­čnih pos­tro­je­nja – is­pred slo­ve­na­čkih že­lje­za­ra, is­pred va­lja­oni­ce u Sko­plju i is­pred va­lja­oni­ce u Sme­de­re­vu„, ka­že Mi­lo­va­no­vić.

Proi­zvo­dnja je, do­da­je on, u „Uni­su“ sta­la to­kom ra­ta i po­sli­je ni­je mo­gla da se nas­ta­vi. Si­ro­vi­na ni­je mo­gla da se do­bi­je ni na ko­ji na­čin. Ta­ko ma­la proi­zvo­dnja, di­slo­ci­ra­na u kon­ti­nen­tal­ni dio je­dnos­ta­vno ni­je ima­la šan­su da pre­ži­vi.

„Bi­la je pu­ka uto­pi­ja da se taj sis­tem mo­gao re­ha­bi­li­to­va­ti. Da li se mo­glo ne­što dru­go na­pra­vi­ti? Mo­glo je. Šta? Ne znam ni sam, ali mo­glo je i tre­ba­lo je po­ku­ša­ti. Jer ni­je­dno pre­du­ze­će ni­je ima­lo ta­kvu in­fras­tru­ktu­ru u Ba­nja­lu­ci – de­vet ki­lo­me­ta­ra ste od cen­tra gra­da, na ma­gis­tral­nom pu­tu, bli­zu je auto­put, sa­mim tim i dvi­je su­sje­dne ze­mlje i nji­ho­vi gla­vni gra­do­vi. ‘Unis’ je imao i re­zer­vo­ar od 500 ku­bi­ka vo­de. I dva 20-ki­lo­vol­tna da­le­ko­vo­da„, ka­že Mi­lo­va­no­vić.

„Unis“ je, tvrdi on, bi­lo naj­pro­fi­ta­bil­ni­je pre­du­ze­će u Ba­nja­lu­ci. U naj­bo­ljim go­di­na­ma pri­hod je do­se­zao i do 120-130 mi­li­ona ma­ra­ka. Ni­je bi­la ni­je­dna go­di­na da ni­je bi­lo čis­te do­bi­ti od če­ti­ri do pet mi­li­ona ma­ra­ka.

„Čak smo tra­ži­li i pri­je­vre­me­nu ot­pla­tu kre­di­ta, ali nam to svo­je­vre­me­no ni­je omo­gu­će­no. Kri­za je po­če­la da se osje­ća već 1986. go­di­ne. Ta­čni­je, do­la­zi­lo je do la­ga­nog pa­da. A do ta­da su za­po­sle­ni ima­li 16 pla­ta, ču­ve­ni ‘vi­šak’. I za­to su svi htje­li da do­đu u to pre­du­ze­će i za­to je bi­la ve­li­ka se­le­kci­ja ka­dra. A oni ko­ji su ra­di­li tu se­le­kci­ju, zna­li su ka­ko to tre­ba da ura­de„, re­kao je Mi­lo­va­no­vić.

Ra­dni­ci

Mi­ćo Mi­lo­va­no­vić ka­že da je „Unis“ pri­je ra­ta za­poš­lja­vao 720 ra­dni­ka, iako je bio pro­je­kto­van na 370 ra­dni­ka. Ta­da je, ka­že on, bi­lo dru­ga­či­je vri­je­me – na 50 ra­dni­ka do­la­zio je je­dan pri­pra­vnik.

„Po po­vrat­ku iz ra­ta sam u ‘Uni­su’ za­te­kao 333 ra­dni­ka. Za­ku­pni­nom ko­ju smo do­bi­ja­li od SFOR-a naj­ve­ći broj ra­dni­ka smo tre­ti­ra­li kao ra­dni­ke na če­ka­nju. Pla­ća­li smo im pen­zi­ono i so­ci­jal­no i čak smo im odre­đe­no vri­je­me da­va­li ne­ku na­kna­du. Svi su ra­dni­ci zbri­nu­ti s naj­ve­ćim mo­gu­ćim so­ci­jal­nim osje­ća­njem„, ka­že Mi­lo­va­no­vić.

Po­slo­vna zo­na

Na­kon pro­da­je „Uni­sa“ iz Admi­nis­tra­ti­vne slu­žbe gra­da Ba­nja­lu­ka sa­op­šti­li su da se za ula­zak u bu­du­ći te­hno­lo­ški bi­znis park pri­ja­vi­lo vi­še od 50 za­in­te­re­so­va­nih in­ves­ti­to­ra.

Me­đu­tim, pet go­di­na ka­sni­je i ta je ide­ja pro­pa­la, a te­hno­lo­ški bi­znis park je odje­dnom pos­tao po­slo­vna zo­na. Na­ime, Sa­vjet za pri­vre­du, za­poš­lja­va­nje, fi­nan­si­je i bu­džet gra­da Ba­nja­lu­ka je 19. mar­ta ove go­di­ne odlu­čio da se iz­vrši pre­na­mje­na te­hno­lo­škog bi­znis par­ka u po­slo­vnu zo­nu.

Gra­do­na­čel­nik Ba­nja­lu­ke Slo­bo­dan Ga­vra­no­vić je re­kao da je pro­je­kat „Te­hno­lo­ški bi­znis park“ ra­đen pri­je osam go­di­na i da je po­dra­zu­mi­je­vao ve­li­ko ula­ga­nje. Ubrzo će se sa­zna­ti da li je pro­mje­na ime­na bi­la sa­mo još je­dna ka­mu­fla­ža ili će za­par­lo­že­ni plac u Ra­mi­ći­ma ko­na­čno oži­vje­ti.

Izvor: CAPITAL i Nezavisne novine

Komentari / 11

Ostavite komentar
Name

chakijash

25.07.2015 06:53

Ma nema nijednoj firmi spasa kojom vlast upravlja. Mi smo glup narod koji dozvoljava da se nasa dobra unistavaju i da se pojedinci bogate, a narod je sve siromasniji.

ODGOVORITE
Name

Mi6

25.07.2015 06:59

A sta sve nije bilo prije rata "Gigant" na prostorima Ex Yu?

ODGOVORITE
Name

Dane

25.07.2015 07:02

Nazačost ovo nije jedini gigant koji je propao. Na hiljade giganata je otislo u stecaj zbog lose privatizacije!

ODGOVORITE
Name

realan

25.07.2015 07:44

Najveci gigant je bila Jugoslavija pa vidimo sta je bratija uspjela od nje uraditi,a sta se onda cuditi sto se fabrike unistise,to je ostavljeno u amanet bivsim portirima i seoskim zagondžijama sto se osilise 90-tih.Pozdrav svim normalnim u sva tri tora!

ODGOVORITE
Name

Pitanje

25.07.2015 08:17

Kako je moglo sve raditi i biti giganti za vreme Tita ? Nas ucite da je on bio najvece zlo ?

ODGOVORITE
Name

Tito

25.07.2015 09:07

Svaka čast ovom komentaru, Tito je bio ne samo Tito, nego mnogo, mnogo više, živio Marxizam.

Name

zna se

25.07.2015 08:25

Kad je rat poceo nas je tada vlast otjerala u rat a oni su ostali da pljackaju. Sve fabrike u Banjaluci su ostale u rukama tadasnje vlasti. Znaci svi znamo da je to SDS jer druge partije nisu ni postojale.

ODGOVORITE
Name

divlja jabuka

25.07.2015 08:48

Mnoge fabrike su mogle nastaviti poslovati. Direktori lopovi na zahtjev političara bagrova, sve su pokrali i uništili. HVT je imao najmoderniju opremu pred rat. Sve je bilo automatski. Dakle, narodski rečeno, na dugme. Samo je stvar u lopovluku a i nesposobnim direktorima. Oni su sjedili u foteljama u okviru onog sistema. Kad je onaj sistem pukao to jest kad su te firme izgubile svoje poznate kupce trebalo je naći nove. Takvi direktori nisu bili sposobni naći nove kupce pa i dobavljače sirovine, a uz to oni su jedino bili zainteresovani za kradju i lično bogaćenje. I dan danas partijsko zapošljavanje, o kojem se priča već 30 godina, sve je uništilo. I dan danas vlada postavlja kojekave blečke za direktore a neće da postavi one koji znaju posao. Jer ti koji znaju posao neće da kradu za takvu vlast. Ko postavlja vlast? Narod koji je nepismen.

ODGOVORITE
Name

goran

25.07.2015 09:03

Kad kriminalci uzjasu na vlast ispadne iz igre dostojanstvo i cast...

ODGOVORITE
Name

brle

25.07.2015 19:13

Ne ide mi u glavu, da posle toliko akademski obrazovanih ljudi, niko nije bio da pokrene silne gigante, doduse predratne. Ko sve nema tu titulu, a drustvo nema nikakve koristi od njega. Zalosno ili bolesno.

ODGOVORITE
Name

zoka

26.07.2015 05:17

Poštovani,počela sam da čitam članak sa nadom da ću naći nesto pozitivno. Čim sam pročitala kako je bilo lako plasirati proizvodnju odustala sam od čitanja. Kao u svemu nipodastava se ono što je bilo da bi se sakrilo ono sto nije učinjeno danas. Smatram se veoma kompetentnom da komentarisem jer sam kćerka Voje Prnje koji je bio prvi direktor HVT-a još u izgradnji i zatim i dugogodisnji direktor.Napore koje su činili moj otac i njegov tim da prodaju proizvodnju su bar za postovati ako već o tome g.Sevaljevic ne zna ništa. Nije ovo prvi članak u kom se pravda unistavanje domaćih fabrika i dovodjenje banjalucke industrije na nulu. Vjerujem da bivši radnici UNIS-a ,Sintetika, Univerzala su jednako ozlojedjeni jer su uništena preduzeca za koja je trebalo nastojati da nastave sa radom. Danas bi manje bilo nezaposlenosti u našem gradu.

ODGOVORITE