Pobjeda interesnih grupa, a ne građana

Vašington kontrolišu uticajne interesne grupe, a ne građani na izborima, dok se dvije vodeće stranke ne bore za različite političke vizije nego za unosnu poziciju služenja Vol stritu, vojno-bezbjednosnom kompleksu, industrijskim interesima, lobijima.

Republika Srpska 09.11.2012 | 06:16 Vašington kontrolišu uticajne interesne grupe, a ne građani na izborima, dok se dvije vodeće stranke ne bore za različite političke vizije nego za unosnu poziciju služenja Vol stritu, vojno-bezbjednosnom kompleksu, industrijskim interesima, lobijima... - piše Pol Krejg Roberts, saradnik Centra za globalna istraživanja "Global riserč".Roberts, bivši zamjenik ministra finansija SAD i urednik u "Vol strit džurnalu", smatra da je Barak Obama pobijedio na predsjedničkim izborima zato što ostavlja utisak lidera koji okuplja građane i ne ugrožava ih, dok je Romni izgradio imidž "mi protiv njih". Kao drugi razlog Roberts navodi činjenicu da "izbori nisu bili dovoljno neizvjesni da bi mašine za elektronsko glasanje mogle da ih pokradu". "Biti prostitutka interesnih grupa važno je zato što takvima slijedi nagrada za usluge koje isporučuju. Pobijediti u trci za položaj u Bijeloj kući ili za predsjedničku nominaciju - događaj je koji vam osigurava karijeru, zato što za tom osobom kasnije tragaju bogate i uticajne interesne grupe. U Kongresu većinska stranka može da pruži više usluga i zato vrijedi više od manjinske stranke", dodaje ovaj analitičar. On podsjeća da je jedan od američkih predsjednika, koji ranije nije bio bogat, stekao imovinu od 36 miliona dolara ubrzo po okončanju državne službe, "kao što je to učinio i bivši britanski premijer Toni Bler, koji je služio Vašingtonu mnogo bolje nego sopstvenoj zemlji". "Ratovi su profitabilni za vojno-bezbjednosni kompleks... Punjenje regulatronih agencija za zaštitu životne sredine zvaničnicima energetskog sektora, rudarstva i šumarstva nagrađuje se kao prijateljsko ponašanje", piše Roberts. On navodi da "mnogi Amerikanci to shvataju i zato se ne trude da glasaju, pošto znaju da će interesne grupe prevladati koji god kandidat ili stranka pobijedi". "Ronald Regan bio je posljednji predsjednik koji se usprotivio interesnim grupama, barem nekim. Vol strit nije želio njegovo smanjenje poreza, jer je očekivao rast inflacije i kamatnih stopa, što bi nanijelo štetu njihovim akcijama i hartijama od vrijednosti. Vojno-bezbjednosni kompleks nije želio da Regan pregovara sa Gorbačovom o okončanju hladnog rata", dodaje se u komentaru. Autor smatra da su glasači zaneseni političkom retorikom i da ne vide licemjerje koje im se servira u lice. On smatra da se na izborima jedino odlučivalo o tome "ko će da služi interesnim grupama", ali ne i ratovima ili provociranju Irana, Rusije i Kine gradnjom vojnih baza u njihovoj okolini. "Neustavno ovlaštenje koje je izvršna vlast preuzela privođenjem građana na neograničeno vrijeme i bez odgovarajućeg procesa, kao i njihovo ubijanje samo na osnovu sumnje - nisu bila pitanja za ove izbore. To nije bilo ni žrtvovanje prirodne sredine interesima industrije šumarstva, rudarstva i energije", navodi Roberts. On zaključuje da nesposobnost da se prepoznaju prava pitanja za debatu ugrožava ne samo SAD, nego cijeli svijet. "Bezobzirna težnja Vašingtona da ostvari hegemoniju na osnovu neokonzervativne ideologije vodi ka vojnoj konfrontaciji sa Rusijom i Kinom. Ubiru se plodovi jedanaest godina neopravdanih ratova i ekonomske politike, u kojoj se finansijske institucije štite od njihovih sopstvenih grešaka, što je Americi donijelo ogroman budžetski deficit", piše Roberts.