Bašta sljezove boje ponovo će cvjetati

Već odavno nema modrog ni crvenog djedovog sljeza. Preko drvene tarabe proviruje samo visoka trava, a kroz nju se jedva nazire natpis "Kuća Branka Ćopića". Ipak, dječija graja se prolama čuvenom baštom u selu Hašani kao poruka da velikan srpske književnosti mora biti sačuvan od zaborava.

Republika Srpska 16.07.2015 | 11:34

Nepokošeno dvorište nije omelo jurnjavu stotinak đaka trećeg razreda Osnovne škole "Vuk Karadžić" iz Novog Grada koji su obišli Ćopićev zavičaj. Došli su, kažu, da vide gdje je prije 100 godina rođen tvorac njihove omiljene lektire. Nije im mnogo preostalo. Hrpa kamenja i dva urušena zida sa natpisom. Rastužio ih je prizor, ali su im se lica ozarila na pomen Brankovih djela. Svi do jednog znaju za "Ježevu kućicu", djeda Radu, mačka Tošu, psa Žuću, poljara Lijana i Nikolicu s prikolicom.

Krivudavi put od zapuštene Brankove rodne kuće vodi do obližnje spomen-škole. I ona nosi njegovo ime. Tu je i Branko naučio prva slova i brojeve. Njegove magareće klupe nema. Kažu, izgorjela je u ratu. Ali tu su spomenici i Ćopićeva bista. Umjesto vječito ljutog učitelja Paprike, na kapiji maše nasmijana seoska učiteljica Marija Krnetić. Ispraća pogledom svojih desetoro đaka. Dobri su, veli, svi i slušaju je.

- Naš Branko bio je veliki pisac - kaže učenik petog razreda Draško Uzelac, dok iza njega stidljivo proviruje njegova drugarica Željana Vukmanović. Tek je prvi razred, ali je naučila "Ježevu kućicu".

Na Branka su ponosni i stariji mještani Hašana. Bio je plemenit čovjek, kazuje starina Drago Vukomanović, dok o košulju briše mokre i žuljave ruke, koje je na brzinu oprao ugledavši nas, jer je cijeli dan proveo u njivi.

- Nadam se da će Brankova kuća biti obnovljena. Bar zbog ove djece, koja svake sedmice dolaze da je vide, a sad nemaju šta vidjeti - priča Vukomanović.

I danas se, veli, jasno sjeća Brankove posljednje posjete selu.

- Kao da je juče bilo. Oktobar, 1983. godine. Dolazio je stricu na slavu. Miholjdan ga nijedan nije mašio. U crvenoj košulji satima bi sjedio ispred škole ili zadruge razgovarajući sa mještanima - kazuje starina Drago.

Volio je, kaže, šalu i od svega ju je pravio. Smicalice i dogodovštine seljana rado je pretakao u djela, pa nije bilo pametno pred njim ni svašta pričati ako nisi želio "ući" u knjige. Volio je i popiti, a bogami i dobro pojesti.

- Vazda je znao govoriti: "Joj, najedoh se bez granice, u Hašanima kod strine Danice" - završava sa osmijehom starina Drago svoje prisjećanje na Branka.

Brankov rodni kraj uskoro bi mogao konačno dobiti stari sjaj. Načelnik Krupe na Uni Gojko Kličković kaže da je u punom jeku realizacija projekta "Spomen-područje - Bašta sljezove boje - Hašani".

Ambasada Azerbejdžana u BiH nedavno je odobrila 80.000 maraka za obnovu Brankove kuće, a predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik donirao je 35.000.

- Na Miholjdan će u Hašanima biti organizovana proslava povodom 100 godina Brankovog rođenja - poručio je Kličković.

Potpisani su i ugovori sa banjalučkim Arhitektonsko-građevinskim fakultetom, čiji su profesori i studenti u ponedjeljak bili u Hašanima i pripremaju detaljnu studiju izvodljivosti cijelog projekta.

Direktor Fondacije "Bašta sljezove boje" Dušan Ilić kaže da je srećan zbog donacije, jer je krajnje vrijeme da se svi zajedno odužimo Branku za njegova djela.

Koordinacioni odbor

Gojko Kličković kaže da se svi moraju dostojanstveno odužiti Branku Ćopiću i njegovom djelu.

- Uskoro bi trebalo da zaživi i koordinacioni odbor, čiji će predsjednik biti Matija Bećković. Odbor će nadgledati realizaciju projekta - istakao je Kličković i dodao da će to biti dugotrajan posao i da će prvo obnoviti spomen-školu, a zatim Ćopićevu kuću i stari mlin.

Izvor: Glas Srpske