Analiza - Vimbldon: Za trofej nije dovoljan samo servis...

Skoro deceniju i po prošlo je od kada je poslednji put na Vimbldonu titulu osvojio neko za koga možemo reći da igru bazira na servisu.

Tenis 01.07.2015 | 00:00
Analiza - Vimbldon: Za trofej nije dovoljan samo servis...

Goran Ivanišević je 2001. trijumfovao na terenima Ol Ingland Klaba pobedivši Patrika Raftera u finalu, a na turnir je došao zahvaljujući ‘vajldkarti’ koju je dobio od organizatora.

Hrvat je imao izuzetan početni udarac koji mu je omogućavao da igra veoma agresivno i da veliki broj poena završava na mreži.

Posle nekoliko godina provedenih na ATP turu postao je teniser sa najviše pogođenih asova, što mu je pre titule donelo tri finala Vimbldona – 1992, 1994. i 1998. godine.

Međutim, petnaestak godina posle tog uspeha, situacija u muškom tenisu je drastično drugačija – dobrih servera i dalje ima, ali oni nisu ni blizu najznačajnijeg pehara u ‘belom sportu’. Endi Rodik je tri puta stizao do finala i u sva tri navrata ga je zaustavljao Rodžer Federer.

Ivo Karlović, Džon Izner i Miloš Raonić imaju gotovo nemoguće servise za vraćanje, ali i dalje ne uspevaju da budu konkurentni za titulu. Zašto je to tako?

1. Sporija trava. Iako je i dalje najbrža podloga u tenisu, trava na Vimbldonu znatno je sporija nego prethodnih godina. U prošlosti su igrači vrlo često poene završavali posle dva ili tri udarca, igrali servis-volej, što je sada, čast izuzecima, gotovo zaboravljen način napada. I trend u samom sportu je takav da je mnogo više onih kojima odgovaraju duže razmene i prebacivanje sa osnovne linije. Način održavanja trave je promenjen što je usporilo podlogu, a poznato je da je u drugoj nedelji turnira teren toliko istrošen da i “šljakaši” imaju šansu za uspeh.

2. Bolji riterneri. Spomenuli smo da je trend u tenisu drugačiji – igrači su fizički savršeno pripremljeni, mogu da izdrže višesatne mečeve, kao i razmene koje nekada idu preko 30-40 udaraca. Servis više nije najvažniji udarac, sada je to ritern. Sposobnost igrača da kvalitetno vraćaju servise protivnika najjače je oružje, što, na primer, Novak Đoković godinama dokazuje. Novak je najbolji riterner u istoriji, u mnogim situacijama vraćao je ono što verovatno niko drugi ne bi, čineći da servisi ne budu prednost rivala. Upravo mu je ritern doneo mnogo značajnih poena i velikih titula među kojima su i dve sa Vimbldona. I Endi Mari je izuzetan riterner zbog čega je možda i prvi favorit na ovogodišnjem turniru.

3. Nedostatak drugih kvaliteta. Izner, Raonić i Karlović su momci koji su svoju igru bazirali isključivo na servisu. To rade fenomenalno, ali problemi dolaze kada on izostane. Sva trojica u svom repertoaru imaju solidan forhend, dok im bekhend obično služi za ostajanje u poenu. Takođe, visina, zbog koje imaju prednost prilikom servisa, drastično im ograničava kretanje – zato je “šetanje” sa jedne na drugu stranu najbolja taktika protiv ovih tenisera. Na travi je to dodatno izraženo, pošto svaki trenutak kašnjenja za nameštanje znači i izgubljen poen. Najviše šanse da zabeleži dobar rezultat ima Karlović koji je u dobroj formi, a pre nekoliko dana postavio je rekord od 48 asova na meču u dva dobijena seta. Ipak, kako sam kaže, ima samo jedan odsto šanse da ode do kraja na Vimbldonu. Visina im onemogućava dobro kretanje, ali njihova greška je što nisu pokušali da svoju igru unaprede toliko da budu konkurentni i kada servis zakaže. Čak i za travu, nedostaci i rupe u igri su nenadoknadivi. Od visokih igrača poslednjih godina odskočio je jedino Huan Martin del Potro čija je karijera uništena povredama.

4. Psihička nestabilnost. Osim spomenute trojice na ATP turu nalazi se još nekoliko igrača koji poseduju izuzetno jak i kvalitetan servis. Tu se pre svega misli na Žo-Vilfreda Congu, Marina Čilića i Jeržija Janoviča. Francuz je u prošlosti dokazao da voli da igra na Vimbldonu, pobeđivao je čak i Rodžera Federera, ali nikada u glavi nije bio dovoljno spreman za najviše domete. Posle odličnih partija na Rolan Garosu, njegov nastup u Londonu neizvestan je zbog povrede.

Kolega Saša Ozmo objasnio je da i ostali teniseri koji umnogome igru baziraju na servisu ne dolaze na Vimbldon u zadovoljavajućoj formi. Tako se ne očekuje mnogo ni od Marina Čilića koji nikako da pronađe formu posle duge pauze zbog povrede, ali ni od Nika Kirjosa. Australijanac se za sada teško bori sa pritiskom koji nose visoka očekivanja. Janovič, koji je eksplodirao na Mastersu u Parizu 2012, igrao je polufinale Vimbldona godinu dana kasnije, ali je od tada u konstatnom padu. Svima je poznato da Poljak nije psihički stabilan zbog čega je u prošlosti često umeo da “izgubi glavu”.

Grigor Dimitrov je još jedan prošlogodišnji polufinalista koji ne blista ove sezone i u London stiže sa ne baš visokim ambicijama. Bugarin od početka godine ima skor od 18 pobeda i 11 poraza, a samo dva puta je uspevao da stigne do polufinala – u Brizbejnu i Istanbulu.

Međutim, možda nas baš neko od ovih momaka demantuje u sledeće dve nedelje.

Komentari / 0

Ostavite komentar