Pad Vlade u Dodikovom interesu

Da sam ja predsjednik uživao bih, kao što je i red, u lijepoj plati, privilegijama i činjenici da ću ostatak života živjeti na grbači države – tako razmišlja prosječan građanin Republike Srpske. Međutim, malo ko može odlučiti o tome šta bi neki političar, pa i predsjednik, trebalo da učini u slučaju suočavanja sa konkretnim izazovima.

S jednim takvim izazovom suočava se predsjednik Dodik. Izazov se zove: mogući gubitak parlamentarne većine i konsekventno tome pad vlade premijera Željke Cvijanović. Vlade u kojoj je partija čiji je Dodik lider dominantna. Ishod ove situacije može biti ili opstanak li pad vlade, a obje varijante mogu dobiti ironičan prizvuk. Ako Vlada SNSD i koalicionih partnera, čija popularnost opada, nastavi da vlada, cjelokupna loša situacija u RS ispostaviće se ovoj koaliciji u račun, zbog čega će najvjerovatnije izgubiti izbore 2018. godine.

S druge strane, jedan srpski fenomen i jedna politička tradicija u RS, ukazuju na mogućnost oporavka Dodikove partije ukoliko u ovom trenutku izgubi vlast. Fenomen o kojem je riječ iščitava se iz političkog iskustva bratske Srbije. Kako je Koštunica 2004. godine došao u poziciju da formira vladu? Došao je tako što je tri godine bio predsjednik SRJ a tu poziciju, koja ne povlači veliku odgovornost za sudbinu zemlje, koristio je za kritiku premijera Zorana Đinđića. Kako je Boris Tadić doveo svoju Demokratsku stranku na čelo Vlade Srbije 2008. godine? Tako što je od 2004. do 2008. godine bio u mandatu predsjednika Srbije, na poziciji koja ne povlači presudnu odgovornost za stanje u zemlji, a sa koje je mogao da kritikuje rad vladajuće Koštuničine koalicije.

Dodiku upravo ovakve situacije mogu da se namjeste ovih dana. Ostaće na poziciji predsjednika RS, ali odgovornost za stanje u zemlji preuzela bi rivalska koalicija „Savez za promjene“. Preostale tri godine predsjedničkog mandata, umjesto da se bavi dnevnim problemima Republike Srpske mogao bi da provede u kampanji za izbore 2018. godine. Okosnica kampanje bila bi kritika Vlade SDS i njegovih koalicionih partnera, ali i „pročišćavanje“ SNSD. Ako u skorije vrijeme SNSD ode sa vlasti, sasvim je za očekivati da ga počnu napuštati kadrovi sumnjive lojalnosti. U periodu od tri godine do izbora, ostali bi samo oni najlojalniji, koji bi za Dodika mogli da znače tim sa kojim ne bi morao da pravi mnogo kompromisa oko dodjele funkcija i pozicija.

Da bi pad vlade Željke Cvijanović mogao da znači produžetak Dodikovog političkog vijeka, svjedoči i zanimljiva politička istorija u Republici Srpskoj. Činjenica je da SDS i njihovi koalicioni partneri, i po dolasku na vlast nikada nisu uspjeli da sastave dva mandata. SDS je vladao u ratnom periodu, dobio izbore 1996. ali osvojeni mandat izgubio je već sljedeće godine kada su raspisani vanredni izbori koji su Dodika doveli na vlast. Zajedno sa PDP, SDS je osvojio izbore 2002. godine, ali i tada su izgurali tek do 2006. kada je Dodik došao na vlast gdje se nalazi već skoro deceniju. Zaključak je da SDS i koalicioni partneri teško izguraju mandat i kad pobjede na izborima, a dva mandata nikako nisu u stanju da vežu, dok bi se za Dodika i SNSD moglo reći upravo suprotno. Aktuelni predsjednik i njegova stranka su 2006. praktično iz opozicionih skupštinskih klupa prešli u vladajuće, nekoliko mjeseci prije izbora i evo već vezuju treći mandat.

Neka politička dešavanja blago sugerišu da Dodik upravo ovako razmišlja. U ponedjeljak ,1. juna, pomirljivo je rekao da ako Savez za promjene ima 44 poslanička potpisa, on će njihovom kandidatu dodjeliti premijerski mandat. Neobično, kao što je neobično ono što radi Igor Radojičić, malo ostaje u SNSD, malo napušta poslanički klub, kao da želi da pomogne pad vlade, ali da ostane sa Dodikom u partiji, koja će 2018. možda ponovo iz opozicije doći na vlast.

Autor: Branimir Jelić

Izvor: Istina