Samo jednom čovjek budi, ne laži me

Kabadahijski način vođenja entiteta doveo je isti pred ekonomski i politički bankrot.

Kratkotrajni, 24-časovni, izlazak Igora Radojičića iz Kluba Poslanika SNSD u Narodnoj Skupštini RS valjda je i poslednjim optimistima, ali ne i RTRS, signal da od Milorada Dodika i njegove dugogodišnje vladavine na koncu nema ništa. Velika nula.

Kamen se krenuo kotrljati i neće ga zaustaviti niti jedan patetični tvit bivšeg Predsjednika Skupštine i čovjeka koji mnogo voli da o sebi govori u drugom licu, računajući valjda da u tom drugom licu ima nešto više obraza i ličnog stava.

Kabadahijski način vođenja entiteta doveo je isti pred ekonomski i politički bankrot. Ukupan dug Republike Srpske je 5 i po milijardi maraka. I raste! Zaduživanja kod komercijalnih banaka, zaduživanje trezorskim zapisima, zaduživanje kod međunarodnih banaka jedina je razvojna karta ovog SNSD-a i partnera mu u vlasti. SNSD je imao većinu i prevlast u svim sferama vlasti, mogao je preokrene zemlju i pokrene je, a pogledajte sami oko sebe šta su napravili. Osim ako ne vjerujete svojim očima, već njima.

U vlasti sjede gramzivi diletanti, sa viškom ega i manjkom argumenata. Politički ova autistična vlast nema u svijetu ni jednog korisnog partnera i saveznika do preskupo plaćenih lobista koji ne služe ničemu. Rijetki iz svijeta koji dođu i budu ugošćeni u zgradi Vlade, najskupljem administrativnom zdanju u regiji, ismijavaju kasnije nepotrebno velike, beskorisne kičaste kabinete u koje nije ugrađen ni jedan domaći proizvod.

Raskošna zgrade Vlade kao jedinstven simbol političke impotencije naslanja se na trošni vrtić sa ogradom koja se raspada, sa mališanima koji su tako od malih nogu svjedoci jedne raskalašne i umno sakate ambicije. Tu djecu ova vlast je zadužila čim su se rodili. A čeka ih razvaljen obrazovni sistem. Čekaju ih poniženi ljekari u zdravstvu. Čekaju ih nezadovoljni i nemoćni roditelji.

Pare od prodaje Telekoma potrošene su u jednokratne manifestacione projekte i finansiranje suludih biznis planova Miloradovih drugara i savjetnika koji su propali i prije nego su počeli. Pred međunarodnim sudovima investitori najavljivani kao spasioci tuže danas Republiku Srpsku za neispunjene uslove tajnih Ugovora na milionske iznose a bez i da su uložili i jednu marku ovdje.

Birač, propao. Rafinerija, propada. Gacko upitno. Preskupi auto put još dugo neće da vodi nigdje.

Beskarakterni, kratkovidi, tiranski vođa opsjednut moću i spreman na kriminalne pogreške doveo je svoju misiju do kraja. Koje god područje društva pogledate ova Vlast ga je zgazila u korist jedan posto društva. Rezultat je apatija, beznađe, razočarenje, uznapredovali nacionalizam i netolerancija u svrhu jednokratnih političkih ciljeva.

Rezultat je pogrešno usmjeren bijes.

Rezultat je i to da od ovako katastrofalne vlasti narod izlaz mora tražiti u ovako katastrofalnoj opoziciji.

Na koncu, posljedice ovakvog činjenja Milorada Dodika su uveliko tu, kao i posljedice ovakvog nečinjenja naroda koji ovaj cirkus skoro deceniju većinski posmatra mirno i sa potpunim odobravanjem.

Rijetki koji su govorili, NE VALJA, anatemisani su, obilježeni i prozvani svaki put kada su progovorili.
Naknadna pamet možda donese neku korist nekoj narednoj generaciji. Ovoj ne. Nema te pozitivne matematike sa voliko nula. Ova narodna većina će se tako morati suočiti sa sobom na najbrutalniji način i ako bude sreće, možda izvuče i neku pouku.

I to će, a ako se desi, biti kakav takav korak ovog društva naprijed.

Izvor: Buka (Autor: Aleksandar Trifunović)