Nova istina o Dukiću

Doživotna za Dukića! ...Most su po teškim uslovima gradili logoraši iz Hrasnice. Lokalni Srbi iz Hrasnice, Sokolović Kolonije kao i radni vod civilne zaštite čiji je “ćato’’ bio Srbin Branislav Dukić, nažalost, kasnije dugogodišnji predsjednik Saveza Logoraša Republike Srpske.(Izvod iz knjige ''1335 dana'', autora Đorđa Šuvajla)

Autor gornjeg navoda i potonjeg teksta nije slutio da će pisajući knjigu prije četiri godine predvidjeti da ce Skupština Saveza logoraša Republike Srpske, ovih dana, izabrati gospodina Branislava Dukića za predsjednika, ponovo.

''The Association of Camp Inmates of Republic of Srpska, branch of NSW-Australia'',inc  u nedelju 29.03.2015 godine je održala redovnu Godišnju skupštinu u CO ''Sveti Đorđe'' u Kabramati.

Pored redovnih tački dnevnog reda članstvo je raspravljalo i o ponovnom reizboru g-dina Dukića za predsjednika logoraške organizacije u matici. Nezadovoljni dosadašnjim radom matičnog saveza i njegovog predsjednika, logoraši Sydney-a, srpskoj dijaspori, Srbima u Republici Srpskoj, logorašima i ostalim, argumentovano donosi saopštenje.

SAOPŠTENJE:

Preživjeli logoraši koji su naselili Australiju su još 2003. godine novčano pomogli osnivanju Saveza logoraša Republike Srpske sa sjedištem u Banjaluci sa više od $2.000,00 u nadi da će postojanje Saveza olakšati život logoraša u smislu socijalno-zdravstvene zaštite.

Objelodaniti i dokazati zločine koji su pripadnici federativne BiH učinili prema Srbima i Srpkinjama. Izvesti zločince pred Sud BiH i aktivno učestvovati u procesu suđenja da bi zločinci bili kažnjeni a žrtve bile zadovoljenje u materijalnom i nematerijalnom smislu. To su bila samo nadanja...

Izabran je Dukić da gore pomenuto provede u djelo. Očekivali smo da predsjednik bude zatvorenik koncentracionog logora ''Silos'' gospodin Slavko Jovičić, očito došlo je do nagodbe!? Stizale su nam informacije o gospodinu Dukiću i bili smo zbunjeni. On je objašnjavao svoju logorašku prošlost i po njegovom bio je zatvorenik u nekoliko logora...od Silosa, Hrasnice, Viktor Bubnja...pomislimo, zaslužio je da bude predsjednik?!

Međutim, istina je drastično drugačija. Od početka rata gospodin Dukić je bio angažovan u Civilnoj zaštiti sarajevskog industrijskog predgrađa Hrasnica, opsss! Napominjemo, Hrasnica je, računajući na broj Srba koji su živjeli u tom gradiću, najgori logor za Srbe.

U Hrasnici su se desila stravična ubistva i torture neviđenih razmjera koje su hrasničke vlasti provodile nad zatvorenim Srbima i Srpkinjama kao i nad onima koji su se smatrali kao ''slobodni civili kod svojih kuća''. Nismo čuli da je gospodin Dukić spomenuo bilo koje zlodjelo koje se  desilo u Hrasnici. Branislav Dukić je bio administrator tj. ''ćato'' CZ Hrasnica.

Danas, ovdje u Australiji su pripadnici tzv. Radnog voda koji su nam ispričali istinu. Gospodin Dukić je pokazao odanost i revnost. Hrasnički muslimani su ga nagradili čarsijskim pričama, aludirajući na njegovu revnost, da ga treba predložiti za „Zlatnog ljiljana“.

Imali smo priliku, godine 2011, ugostiti delegaciju logoraša iz Banja Luke u sastavu su bila dva logoraša ( Dukić i njegov zamjenik Medić) i dva člana iz Vlade Republike Srpske.

Raspravljajući o problemima logoraša kao i njihovom statusu, autor ovog teksta je potencirao na dokumentu MKCK kao prvom dokumentu koji dokazuje status...znajući da ga nema, bar sa datumom sa početka rata, Dukić je osporavao to time navodeći primjer......kad je MKCK iz Ženeve došao u hrasnicki zatvor, nekolicinu logoraša i mene su zatvorske vlasti sakrile u druge prostorije...U vrijeme dolaska MKCK u Hrasnicu, krajem marta i početkom aprila 1993 godine, autor je bio u hrasničkom zatvoru i znao je da među logorašima nije bilo gospodina Branislava Dukića.

Da, istina je da su sa dva autobusa, (i)legalno 1994, pokušali doći do Kreševa...spriječila ih je vojna policija ABiH i Dukića sprovela u Viktor Bubanj, vojni zatvor Armije BiH. Nakon 2-3 mjeseca je razmijenjen. Neko ga je predložio za jako važnu funkciju...kad je mogao kod njih “ćato“ biti, može kod nas i predsjednik biti...neko se poigrao sa osjećanjima logoraša, neko je nanio i nanosi neprocjenjivu štetu srpskom narodu BiH i šire.

Kao i poslije Drugog svjetskog rata kad Srbi prešutiše komšijska zlodjela, prećutkujemo i ova najnovija. Odgovornost, pored akademika Republike Srpske, političara, snosi i prvi čovjek Saveza Logoraša Republike Srpske, gospodin Dukić. Ubijeni Srbi i Srpkinje sarajevske kotline, danas im duše lutaju u tami, čekaju svoju istinu i tračak svjetlosti da ih obasja pa da i oni stanu u red i odbranu srpskog naroda i temelja Republike Srpske.

Temelje istine, gospodin Dukić je trebao postaviti, kako? Svjedočenjem o zločinima nad nedužnim Srbima, svjedočenjem o Hrasnici, aktivnim učešćem na sudu BiH u procesu koji još traje...“Dželilović i drugi“ ili „Silos“ kao i monogi drugi...I da je...ruglo od krsta, oprosti nam Bože, dnevno politička igrarija, dokaz je i njegovo olako rušenje. 

Pa zar, Dukiću gospodine, pomenute žrtve što lutaju mrakom nezaslužuju dostojnije obilježje iza kojeg bi stali akademici, političari pa i ti svojim svjedočenjem. Mi iz daleke Australije, Bogu se molimo, da srpske žrtve bosanskog civilnog rata 1992-1996. dočekaju svoju moralnu i materijalnu satisfakciju.

Skupštini Saveza logoraša Republike Srpske, samo prijedlog:Doživotna za Dukića!

Đorđo Šuvajlo, sekretar

PO Box 82 Doonside 2767 NSW
E-mail:
[email protected]