Srbima je protiv Portugala potreban - Dušan ''SILNI'' Tadić!

Tadić povremeno deluje toliko pismeno na terenu, da je zaslužio dodatni kredit, iako ga na tumornim mečevima s početka kvalifikacija nigde nije bilo.

Fudbal 25.03.2015 | 19:00
Srbima je protiv Portugala potreban - Dušan ''SILNI'' Tadić!

Njegov reprezentativni staž je relativno kratak, ali dosadašnji učinak u mečevima s nacionalnim dresom preti da mu zalepi etiketu vuka koji navlači jagnjeću kožu onog trenutka kada se s klupskog koloseka prebaci na obaveze u opremi sa državnim obeležijima.

Dok je igrao u Holandiji Dušan Tadić je iz vikenda u vikend potvrđivao da je fudbaler top klase, za samo tri meseca na Ostrvu naterao navijače Sautemptona da mu spevaju pesmicu u kojoj veličaju njegove driblinge. Čak i na internet enciklopediji Vikipediji opisan je kao igrač retko ubitačnog, kitnjastog driblinga. I zato je uloga krilnog fudbalera Svetaca uoči i za vreme meča u Portugaliji možda i najveća od svih jakih štihova koje na raspologanju ima novi selektor Radovan Ćurčić.

Od 14. decembra 2008. godine, kada je kao zlatna koka Vojvodine, debitovao za seniorsku reprezentaciju Srbije Dušan Tadić je odigrao 29 mečeva za Orlove i postigao šest golova. Govor brojki potvrđuje da je imao sasvim korektan učinak u reprezentativnom dresu, ali pridev korektan ne može da stoji u istoj ravni sa igračkim opusom Dušana Tadića. U eposi, u kojem nam se “fantazisti” priviđaju kao oaza žednom u pustinji, ubitačni krilni fudbaler morao bi da odigra jedan meč koji će ga definitivno svrstati u kategoriju onih koji mogu da budu veliki. Možda je pravi trenutak da na monumentalnom La Lužu (stadion svetlosti) zasija fudbalska zvezda mirnog momka iz Bačke Topole.

Taj pitomi vojvođanski mentalitet prosto mu ne da da bude jedan od onih igrača sa oreolom vođe, prirodnih predvodnika, ali došao je trenutak da Tadić uz veliko poštovanje prema Matiću, Kolarovu i Ivanoviću udari šakom o sto i odigra utakmicu za reprezentaciju i sebe. Jer kako reče nedavno Dragan Stojković Piksi momci koji su po vokaciji defanzivci i zadnji vezni prosto ne smeju da budu lokomotive koje će slediti ostatak postave.

Čak i oni koji i dalje sumnjaju u njegov igrački potencijal složiće se sa konstatacijom da je Dušan Tadić fudbaler koji pravi razliku. Čak i u meču u kojem će preko puta stajati zvanično najbolji fudbaler sveta. Jeste da je interes reprezentacije iznad svega, međutim utisak o Tadićevim igrama u reprezentaciji meriće se prema ovom ciklusu, čak i prema meču u Lisabonu. Kod prethodnog selektora Siniše Mihajlovića, Dušan je bio jedan od protagonsita, ali samo iz njemu znanih razloga aktuelni trener Sampdorije uskratio je Tadiću ozbiljnu minutažu na Maksmiru... Davao je golove protiv Velsa i Makedonije, ali standard igara iz Sautemptona (pre toga iz Tventea) Tadić bi trebalo da pokaže kada “gori”. A sada nam baš gori...

Tadić, povremeno deluje, toliko pismeno na terenu da je zaslužio dodatni kredit, iako ga na tumornim mečevima s početka kvalifikacija nigde nije bilo. Do te mere da je morao da sluša zajedljive komentare kako Dušan igra u Sautemptonu, a dres reprezentacije oblači njegov brat blizanac, ne tako fudbalski obdaren. Holanđanin Dik Advokat očigledno nije mogao ili još bolje rčeno nije znao da ga iskoristi...

A Radovan Ćurčić bi u pripremi bitke za opstanak u Lisabonu Dušanu Tadiću morao da pokaže pojedine segmente iz prijateljskog meča sa Francuskom, odigranom u avgustu prošle godine. Odbrambena zona Trikolora pomerala se tako da je Tadić uvek bio imao dvostruku pratnju. Veću počast nekadašna vedeta Vojvodine nije mogla da dobije. To strahopoštovanje koje je Tadiću ukazao selektor Francuske Didije Dešan bi moralo da znači više od bilo kakvog aplauza na ostrvskim stadiona. U isto vreme da ga okuraži da teret brojnih opterećenja zbaci sa leđa i konačno zaigra na svom nivou. Ili još bolje rečeno da se igra fudbala.

Postoji različitost između novog selektora Radovana Ćurčića i Dušana Tadića, različitost koja bi mogla da se transformiše u fatalni koktel za Portugalce. Kormilar Orlova poznat je kao strastveni takmičar, trener koji ne haje mnogo za umetnički utisak... Sa druge strane Tadić jeste umetnik, neko ko se i danas više seća kako je u dresu Vojvodine pomerio sve kičmene pršljenove tadašnjem beku OFK Beograda Ivanu Stevanoviću, nego rutinskih egzekucija u dresovima Groningena, Tventea, pa i Sautemptona...

Zna sigurno Ćurčić da takvog kreativca ne sme da sputava raznim taktičkim zadacima i obevezama, ali isto tako, verujemo, zna će da mu objasni da reprezentacija Srbije mora da živi od njegovih driblinga, poteza koji prave razliku. U tom slučaju mogli bismo da na stadionu Benfike vidimo scenu sa Old Traforda kada je Tadić zatresao mrežu Crvenih đavola i pokazao koliko je jak...

Dušane, vreme je da budeš silan u reprezentativnom dresu!

Komentari / 0

Ostavite komentar