Tajkunska otimačina državne imovine

Na zahtjev pojedinaca, bez provođenja opsežnih provjera podataka iz zemljišnih knjiga, Geodetska uprava preko noći može određeno zemljište ili nekretninu da prepiše u tajkunsko vlasništvo.

Budimir Stanković, kontroverzni biznismen iz Laktaša i kum Milorada Dodika, vuče sve konce kada je u pitanju postavljanje čelnih ljudi u Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIP).

Izvori dobro upućeni u poslovanje ove institucije tvrde da je Stanković postavio svoje ljude na ključna mjesta u RUGIP-u, pri čemu je njihov osnovni zadatak da Upravu drže zakovanu u rukama interesnih grupacija i da opstruišu reformu zemljišne administracije.

Oni još upozoravaju da su glavni ljudi iz sadašnjeg menadžmenta RUGIP-a direktno umiješani u brojne afere, poput Poljoprivredne škole, Medicinske elektronike, Doma “Rada Vranješević”, Andrićgrad, GP Krajina…

NEKRETNINE U PORODIČNIM RUKAMA

Prošle godine za direktora RUGIP-a imenovan je Miloš Komljenović, koji je po struci sportski menadžer. Diplomirao je prije par godina u Novom Sadu. Pošto Komljenović o djelovanju RUGIP-a, kako tvrde naši izvori, nema pojma, Upravu vodi Aleksandar Deurić. Deurić je, tvrde isti izvori, direktna spona između Uprave, Budimira Stankovića i neformalnih cenatra moći, kada se radi o imovinsko-pravnim poslovima koji su u nadležnosti ove institucije i provođenju procedura u vezi sa javnim nabavkama.

U RUGIP-u je zaposlen Dragan Stanković, sin Budimira Stankovića, koji je sa samo tri godine radnog staža imenovan na mjesto načelnika za javne nabavke. On godišnje preko svojih ruku "obrne" više od 30 miliona maraka.

Deurić i mlađi Stanković bitne su karike u lancu RUGIP-a, institucije koja bi trebalo da primjene zakone koji se odnose na uspostavljanje ažurne, moderne, tačne i pouzdane evidencije nekretnina u Republici Srpskoj. Bez sređivanja i ažuriranja evidencije o nekretninama nema tržišne ekonomije u sferi prometa nekretnina u RS.

Trenutno u RS postoji šest evidencija o nekretninama, koje su u dobroj mjeri nepouzdane i netačne. Sve to omogućilo je da se upravljanje nekretninama nalazi u rukama kriminalizovanih grupa, tačnije građevinske mafije i advokatsko-notarskih lobija, koji su u sprezi sa javnim državnim službenicima i javnim institucijama koje upravljaju tim evidencijama.  

U cilju sređivanja evidencija o nekretninama doneseni su strateški zakoni u toj oblasti, poput Zakona o premjeru i katastru i Zakon o pravnim stvarima RS. Za uspostavljanje tačne, ažurne i pouzdane evidencije nekretnina u RS, shodno ovim zakonima, sačinjen je projekat za čiju realizaciju je potrebno oko 100 miliona konvertibilnih maraka. Taj projekat trebalo bi da se realizuje u vremenskom periodu od pet do deset godina. Za primjenu projekta zadužen je RUGIP, koji jedanput godišnje o tome treba da informiše Narodnu skupštinu RS. Do sada se to nije desilo, mada se ovi zakoni primjenjuju već dvije godine.

Kako bi primijenila zakone koji se odnose na sređivanje evidencije nekretnina, Republika Srpska se kreditno zadužila kod Svjetske banke u iznosu od 34 miliona maraka. Uz to, dobijena je donacija od Vlade Švedske od deset miliona KM.

RUGIP-u je za tu namjenu omogućeno da ima vlastiti namjenski račin (što nema nijedna druga budžetska institucija), na koji godišnje legne oko 15 miliona maraka.  

Prema analizama Svjetske banke, koja prati na koji način se troše sredstva koje je odobrila, RUGIP je do sada ostvario svega jedan posto planiranih aktivnosti na provođenju ovih zakona i uspostavljanju ažurne evidencije. (Ovo je navedeno u poslednje dvije informacije o kontrolama i inspekcijama Svjetske banke iz maja i novembra 2014. godine).

Pritom je već potrošeno više od tri miliona maraka sredstava Svjetske banke, preko dva miliona maraka donacija švedske Vlade i dvogodišnji iznos prikupljenih namjenskih sredstava u iznosu većem od 30 miliona maraka.

Svjetska banka upozorila je da se radi o izrazito sporom i neefikasnom radu, koji sigurno ne vodi ostvarenju željenog cilja- uspostavljanju efikasne evidencije. Još je upozoreno da će, ako se nastavi raditi istim tempom, trebati mnogo više novca, ljudi i vremena nego što je to planirano utvđenim projektom.

NENAMJENSKO TROŠENJE KREDITA I DONACIJA

Nakon ovakvih ocjena koje su stigle iz Svjetske banke, nema sumnje da je problem ili u neznanju i nesposobnosti, ili o svjesnoj opstrukciji provođenja zakona.

Iz nalaza Svjetske banke, kao i na osnovu drugih informacija o trošenju sredstava, vidljivo je da se pare troše nenamjenski na kupovinu preskupih poslovnih prostora, automobile, informatičku opremu, neefikasne i nestručne edukacije, hotele, ručkove, dnevnice, troškove goriva, jer više od 200 ljudi u RUGIP-u ima 24 sata na raspolaganju automobile, koji se najmanje koriste u službene svrhe. Ti automobile, kako navode izvori Žurnala, mogu se vidjeti ispred raznih restorana, na svadbama, ispred vikendica, privatnih kuća i stanova.

Oni ističu da upravo sadašnju menadžment RUGIP-a opstruiše projekat uspostavljanja ažurne evidencije nekretnina u RS, jer interesnim grupacijama i građevinskoj mafiji odgovara nesređeno stanje u toj oblasti kako bi mogli nastaviti sa pljačkom i otimačinom nekretnina i vrijednosti koje su u vlasništvu svih građana RS.

Ključni čovjek u RUGIP-u za provođenje zakona, koji bi u konačnici trebalo da dovedu do uspostavljanja tačne, pouzdane i efikasne evidencije nekretnina u RS, je narečeni Aleksandra Deurić. Naši izvori tvrde da Deurić, po nalogu Budimira Stankovića, čini sve da se ništa ne uradi na efikasnoj primjeni i provedbi zakona. Zapravo, da se Deurić itekako zalaže da se ništa ne promijeni, da evidencije nekretnina i dalje budu nesređene, jer jedino u takvoj situaciji interesno-poslovne grupacije i otuđeni centri moći mogu manipulisati evidencijama nekretnina i nastaviti da se bogate pljačkajući narodna dobra.

Sagovornici Žurnala, koji žele ostati anonimni, navode da je veoma indikativno to da su u prvoj fazi provođenja ovih zakona insistirali na tzv. pojedinačnim izlaganjima, što je moćnim pojedincima ili grupama omogućavalo da se na nekretninama, za koje su oni zainteresovani, “sredi i ažurira” evidencija na način kako to njima odgovara. To praktično znači da na zahtjev pojedinaca, bez provođenja opsežnih provjera podataka iz zemljišnih knjiga, Geodetska uprava preko noći može određeno zemljište ili nekretninu da prepiše u vlasništvo onoga ko je to tražio.   

Karakteristični primjeri za to su hotel “Bosna”, servisi "Vidović", diskoteka “Tamaris”, zona “Incela” i "Jelšingrada” i slično. Na ovaj način se de facto legalizovala tajkunska privatizacija državne imovine. Odmah po rješavanju ovih najkrupnijih slučajeva, donosi se Pravilnik kojim se potpuno obustavlja i ukida mogućnost daljeg “pojedinačnog izlaganja”, čime se vrši diskriminacija ostalih građana u odnosu na one koji su postali vlasnici navedenih nekretnina ogromne vrijednosti. Institut “pojedinačnog izlaganja” i dalje postoji kao mogućnost u Zakonu, ali se on selektivno primjenjuje.

Autor: Ljiljana Kovačević

(Žurnal.info)