Mujkić: Pošteno, pa ko koga „prevari“!

Pedesetogodišnji Jasmin Mujkić, otac četvoro  djece, iz Dubrava nema ni dana radnog staža. Bio je borac  Vojske Republike Srpske prve kategorije, a nakon rata i bez stalnog zaposlenja. Sredstva za život počeo je obezbjedjivati uličnom trgovinom, koju, kako priznaje, mnogi smatraju švercom. Njegova pokretna trgovina sastoji se od robe koju može ponijeti u torbi, odnosno u dvije ruke i ponešto, kao rezervu, u gepeku starog automobila.

Vedar, komunikativan i šaljivdžija, postao je omiljen u cijeloj srbačkoj opštini u kojoj uglavnom „ordinira“.

Nema sela i ugostiteljske radnje u kojima nije bio, nadje se i na pijacama, obavezno na narodnim veseljima – zborovima, vašarima,sportskim priredbama i utakmicama i svaki put nudi različitu robu.

Najčešće su to odjevni predmeti, električni aparati, brusilice, bušilice, noževi, sijalice, šrafcigeri, kompleti ključeva za domaćinstvo i mnogo toga drugog, što je potrebno gradjanima.

Od ovog vida trgovine podigao je četvoro djece, napravio novu kuću i stvorio uslove za normalan život porodice na čemu mu mnogi mogu pozavidjeti.

Dakako, to je uspio zahvaljujući sretnom braku sa suprugom Slađanom, sa kojom je stekao tri kćerke Klaudiju, Nataliju i Natašu i sina Kristijana.

“Mnogi misle da je ovakav vid trgovine nezakonit, da je čisti šverc, ali sam bio prinuđen  da se nečim bavim kako bi preživio ja i moja porodica, da ne budemo socijalni slučajevi i na teret države” ,kaže Jasmin.

Šta reći onda za one koji su opljačkali državu! On dodaje da nikada nije išao u boračku organizaciju ili opštinu da traži pomoć. Da je imao uslove bavio bi se drugim poslom, ali je i ovako zadovoljan, mada nije lako. Na terenu je svaki dan. Ljudi su ga prihvatili ovakvog kakav jeste i nikada nije imao problema ni sa ljudima ni sa zakonom. Poznaje širok krug poznatih, ali još više običnih ljudi, koji su mu pomogli, ali je i on pomagao drugima.I zbog toga sam sretan, kaže Jasmin, pogotovo što su ljudi shvatili da je ovoj posao njegov život.

Jasmin pokušava da sa svojim kupcima bude korektan. Cijene su, uglavnom, niže nego u trgovinama, ali ima ponekada i cenkanja ili kako u šali kaže, „pošteno pa ko koga prevari“.

“Kada neko shvati da je istu stvar kupio skuplje u odnosu na drugog kupca, ja objasnim da nije imao sreću  da pazari u vrijeme „akcije“ – sniženja, i nezadovoljstvo nestaje”, priča ovaj neobični trgovački putnik.

Bilo je slučajeva kada sam nešto prodao i ispod nabavne cijene da bi udovoljio kupcu za koga sam znao da nema novaca.

O veresiji i da ne pričam. Povjerenja mora biti, a ljudi uvijek plate dug.

Volio bi da mu djeca zapamte kako ih je podigao i na pravi put izveo. To bi mu bila najveća nagrada za sve što je uradio, završava Jasmin svoju životnu priču.
                            
Autor: Savo Keser