Cvijanovićku boli istina

Potpredsjednik Partije demokratskog progresa i narodni poslanik ove stranke u Narodnoj skupštini RS Branislav Borenović smatra da je u BiH konačno došlo vrijeme u kojem se vlast neće formirati na snazi privatnih, ličnih interesa.

Borenović u razgovoru za Klix.ba govori o Dodikovim optužbama, uzaludnosti poslaničkog rada, povremenim polemikama sa Željkom Cvijanović, korumpiranoj skupštinskoj većini u parlamentu RS, karakteru i sudbini opozicije u RS.

Predsjednik RS Milorad Dodik rekao je prije nekoliko dana da se Mladen Bosić i Mladen Ivanić sve više bore za BiH, a sve manje za RS. Kako to komentarišete?

To je još jedna besmislena izjava Milorada Dodika, koja nema uporište u političkoj stvarnosti. Republika Srpska se bez sumnje najviše i brani u Sarajevu. Lako je srbovati u Banjoj Luci. Borba u Sarajevu za interese RS ne podrazumijeva prihvatanje ili odbijanje svega, nego ona podrazumijeva više od svega mudru, diplomatsku borbu, koja za cilj ima otvaranje evropskog puta BiH, a samim tim i RS. I Mladen Bosić i Mladen Ivanić vode realnu politiku, koja RS ne vodi u izolaciju. Naša realnost je Ustav BiH, koji garantuje ravnopravnost dva entiteta i sva tri konstitutivna naroda. Svaka blokada i svaki sukob dovode do zaustavljanja važnih procesa i to je štetno za RS. Dodik je RS gurao u izolaciju, a Bosić, Ivanić i Savez za promjene rade sve na evropskom, svjetskom putu BiH i RS.

Kako izgleda taj put? Čime garantujete da to nije višak postizbornih parola?

Biću vrlo konkretan: prije godinu dana su nam blokirana sredstva iz IPA fondova. BiH je tada izgubila 90 miliona maraka, a RS 35 miliona maraka, dakle više od trećine tog novca. I to samo zbog toga što političke struje, koje i dalje kontrolišu Savjet ministara BiH, nisu imale političku volju da se dogovore u vezi s tim kako će iskoristiti ova sredstva. Dio novca koji će u narednom periodu biti na raspolaganju iz ovih fondova osigurala je politika koju Dodik svim silama kiritikuje. Evropska unija će do 2020. godine za zemlje zapadnog Balkana staviti na raspolaganje više od 11 milijardi evra, od čega bi značajan dio tih sredstava, više od milijardu evra, trebao biti na raspolaganju BiH. Da li bi se trebali odreći stotina miliona evra samo zato što ne postoji politička volja?

Apsurdno je da, na primjer, MekDonalds, koji radi u cijelom regionu, zatvara svoju poslovnicu u Banjoj Luci. Više se ne postavlja pitanje da li je ta hrana zdrava ili ne. Zatvaranje MekDonaldsa nam govori da je Banja Luka nažalost strahovito siromašan grad. To govori da građani najvećeg grada u RS nemaju kapacitet da žive normalnim životom.

Savez za promjene je uradio što niko prije njega nije. Potpisali smo sporazum, odnosno programske principe sa političkim strankama u FBiH koje imaju kapacitet i u tom sporazumu je jasno naznačeno da nema ustavnih promjena. Definisali smo ekonomske reforme, zapošljavanje, reforme tržišta rada i socijalne zaštite, ali ne ustavne promjene. I sada uporedite taj dokument sa dokumentom koji je u Prudu prije nekoliko godina potpisao Milorad Dodik, a u kojem se kao lider obavezao da će ići na teritorijalnu reorganizaciju BiH, što bi bila direktna šteta za RS. Mi ćemo vrlo odgovorno raditi svoj posao u zajedničkim institucijama. Ali ćemo isto tako vršiti snažan pritisak na ustanove RS i tjeraćemo ih da rade svoj posao. I tu ćemo kao opozicija nastupiti izuzetno agresivno.

Da li će to biti moguće ukoliko znamo da je parlamentarna većina sastavljena na sumnjiv, nemoralan način, očiglednom kupovinom poslanika, koja se sve manje negira, a o kojoj se ujedno sve manje priča?

Svaka parlamentarna većina koja je dobijena kupovinom poslanika nije ozbiljna parlamentarna većina.

Ali je većina..?

Ali je većina, tako je. Ali nije ozbiljna. Kupljeni poslanici već sutra mogu ponovo mijenjati političku košulju za određeni novac. Skupštinska većina u NS RS je matematički zbir onih koji su iz raznih ličnih interesa prodali svoj poslanički glas. Apsurdno je to što je premijerka RS javno rekla da postoji politička korupcija u ovoj zemlji i da su kvalitetno kupili dva poslanika. Sin jednog od dva kupljena poslanika nedugo nakon toga postaje savjetnik u Dodikovom kabinetu. Time se šalje poruka da posao mogu dobiti djeca samo kompromitovanih političara ili drugih javnih funkcionera. To je zastrašujuća poruka. Parlamentarna većina je sastavljena na izvitoperen, pokvaren način. Neće proći nijedno zasjedanje NS RS, a da mi to ne pomenemo. To, vidi se već sada, smeta gospođi Cvijanović, koja se nervira svaki put kada se pomene kupovina tih poslanika.

Da ste kojim slučajem običan građanin, da li biste Vi vjerovali opoziciji koja ne može da sruši vlast gotovo deset godina?

Ako se ja ne bavim politikom, politika se bavi sa mnom. To je prvo što bih sebi rekao kao građanin. Mnogi ne žele da shvate da su izbori najbolji način da se promijeni vlast. Nevjerovatno zvuči podatak da i dalje imamo 45 posto građana koji ostaju kod kuće, koji ne izlaze na izbore. Ne glasajući svi oni daju legitimitet istoj onoj vlasti koju mi, kako kažete, deset godina ne možemo da srušimo. Jer ista ta vlast na izborima dobije bar jedan glas više nego mi. Opozicija građanima mora ukazati na važnost svakoga glasa. Jedan glas nije samo glas među stotinama hiljada drugih. Taj glas je presudan, kao da je jedan jedini. Ostaje pitanje da li smo kao opozicija mogli biti oštriji? Jesmo. Ja sam zagovornik mnogo agresivnijih napada na režim. Oštriji stavovi, protesti - sve su to legitimni, demokratski principi na kojima se može graditi borba protiv režima.

Vi ste, pored Dragana Čavića i Vukote Govedarice, svakako najaktivniji opozicioni poslanik svih ovih godina. Da li ste se umorili?

Da, curi polako treći mandat i stalno se postavlja pitanje: dokle više? Da li i dalje možete da držite snažan ritam i da zastupate građane koji su vas izabrali? Ali, postoji obaveza i ona je velika. Nije jednostavno biti opozicioni poslanik tri godine, gledati kako loše stvari prolaze pored tebe, a ti ne možeš da ih zaustaviš; čovjeku dosadi da stalno ukazuje da je bijelo bijelo, a da je crno crno, jer zna da niko sem njega i njegovih istomišljenika to ne vidi tako. Muka mi je kada vidim najveći broj poslanika SNSD-DNS-SP, koji su samo puka glasačka mašinerija. Oni predstavljaju robotizovani sistem glasanja i uopšte ne žele razmišljati svojom glavom. Da, pomalo je frustrirajuće devetu godinu sjediti na istoj poziciji i gledati šta se dešava, a nemati moć da to promijeniš.

Sa druge strane, stiče se utisak da ste posebno raspoloženi za polemiku kada se u skupštinskoj sali nađe i premijerka RS Željka Cvijanović. Zašto?

Zato što nju boli istina, a to ne umije da sakrije. Ona ne može da vjeruje da postoji neko ko je neće stalno tapšati po ramenu i govoriti joj kako je sve u najboljem redu. Tako je i sa Dodikom, zbog toga mi je i opsovao majku nedavno u skupštinskoj sali. Željka Cvijanović mene i Mladena Ivanića proziva čim uđe u salu, a to je samo odraz njene političke nemoći.

Da li ćete glasati za ukidanje "bijelog hljeba" u NS RS ukoliko do toga dođe?

Hoću. Oduvijek sam protiv toga. Jedan sam od rijetkih poslanika koji je svojevremeno ustao protiv kozmetičkih smanjenja poslaničkih plata za pet ili deset posto. Ili ćemo je prilagoditi prosječnoj plati u RS ili se nećemo igrati licemjerja! Isto tako, rekao sam da je vrijeme da se usvoji Zakon o pravima i obavezama narodnih poslanika, kojim bi se definisalo ukidanje "bijelog hljeba", ali i poslaničke obaveze.

Izvor: Klix.ba