Stanje i sudbina srpskog jezika

Stanje srpskog jezika gore je nego prije 50 godina, a najgore je u smislu neučenja, nebrige, neznanja. Sve ono što je škola nekada proglašavala greškama uzelo je maha u jeziku, zato ljudi više i ne znaju šta je ispravno.

Republika Srpska 25.02.2015 | 09:30
Stanje i sudbina srpskog jezika

Rekao je ovo za "Glas Srpske" lingvista Milorad Telebak, koji se godinama bori da srpski narod što bolje upozna sa svojim jezikom.

- Pojedinac tu ne može ništa, tu može samo institucija, samo jedna opšta politika vraćanja osnovnim vrijednostima. Bez toga smo raznarođeni, bez toga nas nema. Jezik i narod su povezani. Nestankom jezika, nestaje i naroda. Treba da čuvamo svoj jezik, da ga njegujemo, da ga znamo, a on je i osnova za izučavanje drugih jezika po sličnosti i suprotnosti. Ko ne zna svoj jezik, on ne može naučiti ni druge jezike, jer nema sa čime da upoređuje - kaže ovaj cijenjeni lingvista.

Telebak se osvrnuo i na činjenicu da se srpski jezik ne uči dovoljno u školi, te da je ranije srpski jezik uvijek bio glavni predmet u školi, od osnovne do završetka gimnazije.

- Prvi je bio u dnevniku, prvi je bio u svjedočanstvu, bio je zastupljen svakoga dana. I svaki dan u sedmici bio je čas srpskog jezika, a danas nije tako - kazao je Telebak.

Kako je rekao, iz tog razloga mladi ljudi završe osnovnu i srednju školu sa lošim znanjem jezika, pa se upišu na fakultet, koji završe sa manjim znanjem nego što su ga imali u osnovnoj školi.

- Na javnoj sceni imamo polupismene intelektualce, da ne govorimo o kvalitetu studiranja. Škole ne pripremaju ljude, čak ni one kojima je jezik na neki način životno zanimanje, a to su novinari, javni radnici, sudije, advokati, poslanici, svi oni koji bi bili obavezni da govore, jer njihov govor je javni, a u javnom govoru moraju da se poštuju standardi i norme - ukazao je Telebak.

Ovog vikenda obilježen je Međunarodni dan maternjeg jezika, koji predstavlja sjećanje na studente koji su 21. februara 1952. godine ubijeni u Daki, u istočnom Pakistanu, jer su protestovali što njihov maternji jezik nije proglašen zvaničnim.

Na sudbinu srpskog jezika podsjetio je i književnik Rajko Petrov Nogo, koji ima slično mišljenje kao i Telebak.

- Mi radimo sve da pokvarimo, da ne kažem uništimo naš srpski jezik. Gotovo je skaredno pogledati natpise firmi, ulica, svega, sve je na latinici - ukazao je Petrov Nogo.

Podsjetio je i na priču u kojoj jedan visoki školovani strani oficir nije mogao da se načudi kako Srbi ne čuvaju svoj jezik.

- On je tada rekao: "Vaša ćirilica, vaš je kineski zid, a vi se prema njoj odnosite kao prema Alajbegovoj slami". Tačno tako, mi se tako odnosimo prema svemu što nam je u baštinu od predaka ostalo. To je strašno izgovoriti, ali je tako - naglasio je Nogo.

Ističe da promjene, koje bi donijele bolje vrijeme srpskom jeziku, moraju da se dogode na nivou zakona i Ustava.

- Premda je to u zakonu i Ustavu precizirano, ali nije dovoljno, treba to učiniti tako kako čine ozbiljne države i da tu vrdanja nema. Ako se na ovakav način nastavi, sa ovakim "bašmebrigizmom" prema svemu, a uz to, ako nastavimo sa ovom belom kugom, nama neće dušmana trebati, dosta smo mi sami sebi - smatra književnik.

Dodaje i da je školstvo presudno.

- Ništa se ne može dogoditi ni u školstvu ni u kulturi dok se to u državi ne dogodi. Imamo li državu ili nemamo, to je pitanje. Ako je nemamo, stvarajmo je, ubrzano, hitro, ako je imamo, a ona je tako rastezljiv pojam, stegnimo je. Ovo su poslednja vremena, ovo je poslednji čas da se to sve skupa dogodi - priča on.

Ipak, kaže, za jezik se ne brine jer je on snažniji od svega.

- Njemu niko ništa nije mogao. Nije mu niko mogao ništa 500 godina pod Turcima, ni integralno jugoslovenstvo Aleksandrovo, ni Brozova brozomora, ni ovo sve, ne znam kako ni nazvati, a sve je gore u savremenoj istoriji. Jezik ima svoju snagu i brani se on sam. Ali pismo, naša ćirilica, prema njoj smo se poneli kao da je pastorče i kao da nije naša. To je sramotno - naglasio je Nogo.

- Književnici, koji treba da učestvuju u stvaranju jezika, u unapređivanju jezika, danas ga kvare. Nikad se više nije pisalo nego danas što se piše, a nikad jezička kultura nije bila manja. Danas nije problem objaviti knjigu i polumismenom čovjeku, samo ako ima pare i nađe prijatelje recenzente. Izdavač treba da odredi recenzenta. To ne vodi ničemu, to pogubno utiče na jezik - kaže Milorad Telebak.

Komentari / 4

Ostavite komentar
Name

maja 25.02.2015

25.02.2015 10:22

Šta hoćeta do juče vam je Kasipović bio ministar školstva a u Minisarstvu i u Vladi sve muslimani i Hrvati i oni donose zakone a oni, slušajte ih kako izgovaraju svoje riječi ni jedna nema grašku.

ODGOVORITE
Name

ŽIKA Ž

25.02.2015 10:42

NAJVEĆE BOGASTVO JE JEZIK. SRPSKI JEZIK. MOŽEŠ DA IZGUBIŠ, KUĆU, ZEMLJU, VLAST, DRŽAVU I DA JE PONOVO NAĐEŠ, OSVOJIŠ ALI AKO JEZIK IZGUBIŠ IZGUBIO SI SVE.

ODGOVORITE
Name

lapsus linguae

25.02.2015 11:04

Tehnički gledano, slova su znakovi koji se koriste prilikom zapisivanja kazane riječi ili grupe riječi. Ta slova nisu sva kulturna zaostavština jednog naroda. Jezik je nešto mnogo šire. Ćirilica nije jedino pismo koje Srbi koriste. I latinica je isto toliko srpsko pismo koliko i današnja ćirilica. Srbi duže koriste latinicu nego Vukovu ćirilicu. Ali nikako da se toga sjete. I da to sami sebi priznaju. Oblik današnje ćirilice je ustanovio Vuk Karadžić a ne narod. Svojim odnosom prema latinici, koja je - bar tehnički gledano - jednostavnija od ćirilice, Srbi su omogućili Hrvatima da im otmu jezik. A onda kasnije i Bošnjacima da istaknu nekakvu svoju varijantu, u osnovi, srpskog jezika zapisanog takodje na latinici. Pa onda i Crnogorcima da istaknu i nekakav svoj "jezik". U čemu je razlika izmedju crnogorskog i srpskog jezika? Razlika je u par riječi koje se u jednoj regiji koriste više a u drugoj manje. U čemu je razlika izmedju hrvatskog i bošnjačkog i srpskog jezika? Nema je. Par riječi i nekakvi pokušaji izvrtanja nekih stvari naopako ne znači da se radi o različitim jezicima. Ali politički interesi prave šou od svega toga. A i ovi ljudi valjda rado sebe lažu da su poliglote ako razumiju i srpski, i hrvatski, i bošnjački, i crnogorski. Hoće li i Krajišnici proglasiti Krajiški jezik pa da bal bude maskenbal? Ha _____ ha _____ ha. Više se razlikuju američki engleski i britanski engleski nego srpski i hrvatski. Ali oni svi kažu da govore engleski, a za sebe kažu da su Amerikanci, Kanadjani, Australijanci, Južnoafrikanci, Škoti, Irci, Englezi itd. I pokušavaju da ustanove kako oni kažu "international English" da bi se lakše razumjeli i da bi svi govorili modernu varijantu, gramatički ispravnog engleskog, a ovi ovdje na ovom malom Balkanu žele da se što manje razumiju izmišljajući nekakve svoje jezike i vraćajući u upotrebu arhaizme. Neki usvajaju turcizme ponovo samo da bi stvorili svoju naciju u svojoj prokletoj avliji. Kad ovi drugi već imaju svoje proklete avlije ranije ustanovljene. Odricanjem od latinice i upornim isticanjem samo ćirilice, Serbi upravo na taj način gube a drugi koji se pojavljuju i ustanovljavaju neke svoje nove nacije, "dobijaju". Dobro je da je npr Microsoft prepoznao ovo o čemu govorim i ustanovio i "Serbian Cyrilic" i "Serbian Latin". Umjesto da Srbi insistiraju na tome, neko drugi vodi o tome računa. Ne morate se složiti s ovim mojim razmišljanjima, vaš problem, ja ih ionako imam previše.

ODGOVORITE
Name

SOKO

25.02.2015 11:14

MOJA DJECA IDU U OSNOVNU ŠKOLU 8 I 9 RAZRED. NASTAVNIK FIZIKE MEĐID JAŠAREVIĆ ILI NE ZNA ILI SE PRAVI LUĐAK KAD UPORNO PRED DJECOM IZGOVARA:ĆETVRTO PITANJE, U ĆETVRTAK DRUGI ĆAS, ITD, A PROŠAO JE PROCEDURU KONKURSA ZA PRIJEM U RADNI ODNOS. DA SE JA PITAM NI DIREKTOR A NI MEĐID NE BI DOČEKALI SLEDEĆI ČETVRTAK.

ODGOVORITE