Stanje i sudbina srpskog jezika

Stanje srpskog jezika gore je nego prije 50 godina, a najgore je u smislu neučenja, nebrige, neznanja. Sve ono što je škola nekada proglašavala greškama uzelo je maha u jeziku, zato ljudi više i ne znaju šta je ispravno.

Republika Srpska 25.02.2015 | 09:30

Rekao je ovo za "Glas Srpske" lingvista Milorad Telebak, koji se godinama bori da srpski narod što bolje upozna sa svojim jezikom.

- Pojedinac tu ne može ništa, tu može samo institucija, samo jedna opšta politika vraćanja osnovnim vrijednostima. Bez toga smo raznarođeni, bez toga nas nema. Jezik i narod su povezani. Nestankom jezika, nestaje i naroda. Treba da čuvamo svoj jezik, da ga njegujemo, da ga znamo, a on je i osnova za izučavanje drugih jezika po sličnosti i suprotnosti. Ko ne zna svoj jezik, on ne može naučiti ni druge jezike, jer nema sa čime da upoređuje - kaže ovaj cijenjeni lingvista.

Telebak se osvrnuo i na činjenicu da se srpski jezik ne uči dovoljno u školi, te da je ranije srpski jezik uvijek bio glavni predmet u školi, od osnovne do završetka gimnazije.

- Prvi je bio u dnevniku, prvi je bio u svjedočanstvu, bio je zastupljen svakoga dana. I svaki dan u sedmici bio je čas srpskog jezika, a danas nije tako - kazao je Telebak.

Kako je rekao, iz tog razloga mladi ljudi završe osnovnu i srednju školu sa lošim znanjem jezika, pa se upišu na fakultet, koji završe sa manjim znanjem nego što su ga imali u osnovnoj školi.

- Na javnoj sceni imamo polupismene intelektualce, da ne govorimo o kvalitetu studiranja. Škole ne pripremaju ljude, čak ni one kojima je jezik na neki način životno zanimanje, a to su novinari, javni radnici, sudije, advokati, poslanici, svi oni koji bi bili obavezni da govore, jer njihov govor je javni, a u javnom govoru moraju da se poštuju standardi i norme - ukazao je Telebak.

Ovog vikenda obilježen je Međunarodni dan maternjeg jezika, koji predstavlja sjećanje na studente koji su 21. februara 1952. godine ubijeni u Daki, u istočnom Pakistanu, jer su protestovali što njihov maternji jezik nije proglašen zvaničnim.

Na sudbinu srpskog jezika podsjetio je i književnik Rajko Petrov Nogo, koji ima slično mišljenje kao i Telebak.

- Mi radimo sve da pokvarimo, da ne kažem uništimo naš srpski jezik. Gotovo je skaredno pogledati natpise firmi, ulica, svega, sve je na latinici - ukazao je Petrov Nogo.

Podsjetio je i na priču u kojoj jedan visoki školovani strani oficir nije mogao da se načudi kako Srbi ne čuvaju svoj jezik.

- On je tada rekao: "Vaša ćirilica, vaš je kineski zid, a vi se prema njoj odnosite kao prema Alajbegovoj slami". Tačno tako, mi se tako odnosimo prema svemu što nam je u baštinu od predaka ostalo. To je strašno izgovoriti, ali je tako - naglasio je Nogo.

Ističe da promjene, koje bi donijele bolje vrijeme srpskom jeziku, moraju da se dogode na nivou zakona i Ustava.

- Premda je to u zakonu i Ustavu precizirano, ali nije dovoljno, treba to učiniti tako kako čine ozbiljne države i da tu vrdanja nema. Ako se na ovakav način nastavi, sa ovakim "bašmebrigizmom" prema svemu, a uz to, ako nastavimo sa ovom belom kugom, nama neće dušmana trebati, dosta smo mi sami sebi - smatra književnik.

Dodaje i da je školstvo presudno.

- Ništa se ne može dogoditi ni u školstvu ni u kulturi dok se to u državi ne dogodi. Imamo li državu ili nemamo, to je pitanje. Ako je nemamo, stvarajmo je, ubrzano, hitro, ako je imamo, a ona je tako rastezljiv pojam, stegnimo je. Ovo su poslednja vremena, ovo je poslednji čas da se to sve skupa dogodi - priča on.

Ipak, kaže, za jezik se ne brine jer je on snažniji od svega.

- Njemu niko ništa nije mogao. Nije mu niko mogao ništa 500 godina pod Turcima, ni integralno jugoslovenstvo Aleksandrovo, ni Brozova brozomora, ni ovo sve, ne znam kako ni nazvati, a sve je gore u savremenoj istoriji. Jezik ima svoju snagu i brani se on sam. Ali pismo, naša ćirilica, prema njoj smo se poneli kao da je pastorče i kao da nije naša. To je sramotno - naglasio je Nogo.

- Književnici, koji treba da učestvuju u stvaranju jezika, u unapređivanju jezika, danas ga kvare. Nikad se više nije pisalo nego danas što se piše, a nikad jezička kultura nije bila manja. Danas nije problem objaviti knjigu i polumismenom čovjeku, samo ako ima pare i nađe prijatelje recenzente. Izdavač treba da odredi recenzenta. To ne vodi ničemu, to pogubno utiče na jezik - kaže Milorad Telebak.