Selo koje ne čeka nove godine

Koritnjak, mjesto iznad Niške banje gdje je vrijeme stalo, selo je u kome je poslednji stanovnik umro 2002. godine, a dječji plač se poslednji put čuo prije više od 60 godina.
Selo ne broji više stare i ne čeka nove godine, iako je od Koridora 10, od puta i pruge Niš - Sofija, udaljeno samo četiri kilometara.

Srbija 02.01.2015 | 13:20

Mjesto je, kako kažu, na istoj visini sa oblacima, nalazi se na sjeverozapadnom ogranku Suve planine ili južnom obodu Niške kotline, a kad je dan ispran, puca pogled na blještavilo Niša i Niške banje.

Do ulaska u selo, samo "virovi tišine", u centru sela česma bez vode, zarasla u šiblje.
U Koritnjaku zatičemo Stanislava Nedeljkovića, sedamdesetosmogodišnjaka sa suprugom, sina Mihajla Nedeljkovića, poslednjeg stanovnika sela koji je preminuo 2002. godine.

"Dođem po potrebi ovde, selo je pusto, dođe još neko, preko leta je više ljudi koji obilaze Koritnjak. Ovde je džungla, dole je život", kaže Stanislav.

Kada se pojavila industrija, ljudi su otišli, nastavlja Stanislav i navodi da su oni koji su se iselili sada školovani ljudi.

"Nesposobni su uništili industriju. Sada imamo školovane kadrove koji su veća beda od nas nepismenih, nemaju gde da rade", raspričao se Stanislav.

Koritnjak je bio ranije poznat po proizvodnji kreča, a Stanislav odmahuje rukom i kaže da niko danas neće da stoji uz temperaturu koja topi kamen.

Selo nikada nije imalo struju, a dalekovod je na dohvat ruke. Po ataru je više izvora, a nema vode. Niška banja je na 1,5 kilometara vazdušne linije, dole niz strminu, a nikada nije u selu bilo ljekara. Zemljani put je održavan kulukom, priča Stanislav.

Masovno iseljavanje zabilježeno je šezdesetih godina prošlog vijeka kada se još uvjek mislilo "da je kućni prag najteže preskočiti".

Vlasti su sa mještanima potpisali ugovor o razmjeni zemljišta, pa su se ovdašnji preselili u najvećem broju u Nišku banju i Niš.

Stanislav je čuo da se priča o tome da se ovde stvori etno selo i izgradi žičara iz Niške banje do poletišta za paraglajdere koje je "na cigaret hoda" od sela.

"Mravinjak bi od ljudi bio ovde", optimista je Stanislav i kao da njegove godine ne pojačavaju sumnju da bi i ta priča mogla da bude još jedno neispunjeno obećanje političara.

Među oronulim čatmarama je jedna novozidanica koja prkosi vremenu i divljini, kao predskazanje nekog novog vremena za Koritnjak.

"Zemlja hrani i cara i mrava", podsjeća Stanislav.

On kaže da je sve proizvedeno u Koritnjaku zdrava hrana.

"Nekada sam ovde šumskom stazom izlazio bez graška znoja, sada više nema rada. Kad padne sneg ovde se ne dolazi", priča on.

Koritnjak je srednjevjekovno mjesto, u pisanim izvorima prvi put se spominje 1564. godine pod nazivom Koritar i sa susjednom Radikinom Barom bilo je spahijski posjed izvjesnog Jusuf - bega.

Kasnije, kada bi zavojštilo i kada bi nastupilo vrijeme razmirica, stanovništvo se ovde sklanjalo od bombardovanja.

Koritnjak nije dovoljno velika opomena. Iseljavanje iz sela na jugu Srbije se nastavlja.

Izvor: Agencije