Je li moguće kupiti Mesija?

Odnosi Barselone i Lea Mesija i potencijalni odlazak Argentinca iz kluba u kojem je već 15 godina bitna su tema u medijima ove sezone.

Fudbal 20.11.2014 | 18:20
Je li moguće kupiti Mesija?

Kolege sa Marke postavile su logično pitanje – da li je uopšte moguće kupiti Mesija?

Novac koji vam je potreban za nešto takvo je nestvarno velik i automatski svodi spisak potencijalnih kupaca na mali broj klubova.

Mesi je ovog proleća potpisao novi ugovor sa barselonom, koji važi do 2018. i po kojem je njegova neto godišnja plata 20 miliona evra. To znači da on Barsu po novom zakonu koji porez na plate stranih fudbalera diže sa 24 na 56 posto košta godišnje 45.45 miliona evra, a do kraja ugovora 181.8 miliona.

Njegova klauzula je 250 miliona evra i svaki klub koji bi bio spreman da plati toliko mogao bi da ga kupi (po propisima u Španiji tu klauzulu dužan je da platiu sâm igrač, pa procedura kaže da kupac uplati to na njegov račun, a onda on prebaci sredstva Barseloni – na taj način Figo je prešao u Real, a ovog leta Ander Erera u Mančester Junajted).

Klauzule u španskom fudbalu oduvek služe samo da bi sprečile igrača da ode, a zbog okolnosti ne deluje nemoguće da bi Barsa pristala da ga proda i za realniju suma. Ona, međutim, sigurno ne bi bila manja od 100 miliona evra.

Ako bi Barsa pristala u januaru na tu sumu, a Mesi pristao da igra za istu godišnju platu kao u Barseloni (podrazumeva se da bi insistirao na ugovoru najmanje do 2018. godine), bez poreza bi klub morao da izdvoji 170 miliona evra.

Porez na tih 70 miliona plate varira od zemlje do zemlje (u Španiji čak i među pokrajinama – od 54 do 56 posto), pa bi u Engleskoj klub ukupno morao da plati 240, a u Francuskoj 218.6 miliona evra.

Računica kolega iz Marke je još ekstremnija (150 miliona transfer, 250 miliona bruto za petogodišnji ugovor) i Mesi bi ukupno koštao 400 miliona evra.

Ipak, taj proračun dodaje jednu godinu na Mesijev ugovor, čini Mesija za dve trećine skupljim od svetskog rekordera Bejla i povećava mu godišnju platu na 22 (Španija) do skoro 30 miliona (Francuska), a ništa od toga ne deluje realno.

Njihova procena da na svetu to mogu da plate samo dva kluba – Mančester Siti i Pari Sen Žermen – verovatno je tačna, mada i oni logično ukazuju na probleme sa FFP, posebno u slučaju pariskog kluba.

Alternativa bi mogao da bude neki radikalni potez, kao prelazak u MLS ligu, koja je iz sezone u sezonu jača. Takav transfer bio bi istovremeno marketinški trijumf za fudbal u Seernoj Americi, ali i otvorio prostor da se starosna granica igrača koji se sele preko Okeana pomeri toliko da uključi i igrače u najboljim godinama.

Iako na prvu loptu ova opcija deluje nerealno, neverovatna ekspanzija fudbala u SAD i neki nedavni transferi, koji su omogućili igračima pozajmice u Evropu, pokazuju da su sa čuda moguća.

Krajnja opcija bio bi Madrid, koji može da umetne i ove astronomske troškove u svoj biudžet, jer prihoduje godišnje preko 500 miliona evra, ali se tu postavlja pitanje smisla na terenu i toga da li je otimanje najboljeg igrača od rivala važnije od hemije u sopstvenoj ekipi.

Komentari / 1

Ostavite komentar
Name

advokat

20.11.2014 17:25

Nemoguce,nije on papak kao ova juda mitrovic

ODGOVORITE