Bešiktaš je zbog Srba crno, a ne crveno-bijeli!

Prvi su u Turskoj, imaju samo jedan poraz u sezoni, ali godinama su u senci Galate i Fenera. Bili su umešani u skandale oko nameštanja, a Bilić je sada skockao ekipu u odnosu na prošlu sezonu.

Fudbal 24.10.2014 | 10:45
Bešiktaš je zbog Srba crno, a ne crveno-bijeli!

Kao što je Partizan pored Crvene zvezde sinonim našeg fudbala, tako je i Bešiktaš lična karta turskog. Član svetog istanbulskog trojstva koje vlada fudbalom u Turskoj.

Zašto su klupske boje bitan detalj. Vratimo se u 1913. godinu. Bešiktaš je najstariji klub od tri velikana iz Istanbula. Osnovan je 1903. godine, Galatasaraj je “rođen” dve godine kasnije, a Fenerbahče još dve. Bešiktaš je na početku imao crveno-bele boje i dresove. Ali Srbi su mu promenili boje. Posle poraza Otomanske imperije u Prvom balkanskom ratu od udruženih snaga Srba, Crnogoraca, Bugara i Grka, u Bešiktašu su u znak žalosti zbog izgubljenih teritorija i života odlučili da crvenu zamene crnom bojom.

Osim činjenice da su osnovani pre Galate i Fenera, ne mogu da se pohvale da su u nečemu drugom bolji. Od početka su u bili manje uspešni i u senci pomenutih rivala. Prvo u Istanbulskoj fudbalskoj ligi, potom i u Superligi Turske. Fener i Galata danas imaju po 19 titula prvaka Turske, Bešiktaš šest manje. Velika razlika je napravljena u poslednje dve decenije. Tokom minulih 20 godina su tri puta bili šampioni. Poslednji put 2009. godine, a od tada su osvojili samo jedan trofej u Kupu Turske. Mršavo…

Ipak, boravak u senci najvećih rivala nije mnogo štetio imidžu kluba. Iako su treći najpopularniji klub (za Galatu navija 35 odsto Turaka, za Fener 34, a za Bešiktaš 19), njihovi navijači se smatraju za najbučnije i najodanije. Atmosfera koju su pravili na starom Inonu stadionu je nešto neverovatno. Tako su Bešiktaševi navijači postavili svetski rekord po buci napravljenoj na nekoj fudbalskoj utakmici. Na meču Lige šampiona 2007. godine protiv Liverpula su “nagurali” neverovatna 132 decibela i Redsi su pali u paklu Inonua (2:1).

Prošle godine su oborili sopstveni rekord na meču protiv Genčelrbirligija kada su "galamili" jačinom od 141 decibel!

Navijačka grupa “Džarši” se dugo smatrala najorganizovanijom u Turskoj. Imaju antifašističke, antirasističke i antiseksističke stavove, a bili su osovina koja je pokrenula krvave proteste protiv premijera Erdogana 2013. godine.

Kontroverznog premijera Erdogana svakako treba pomenuti kada se priča o Bešiktašu. Čovek koji je zaštitnik Fenerbahčea i Kasimpaše se često pominje kao najveći naprijatelj Bešiktaša. Tako navijači Bešiktaša samtraju Erdogana najodgovorinjim zbog nedostatka trofeja u poslednjim godinama.

Danas Bešiktaš igra na nacionalnom Ataturk stadionu, jer je njegov Inonu srušen i na istom mestu se gradi velelepna Vodafon Arena na kojoj će se fudbal igrati od naredne sezone. Ipak, gostovanja Bešiktašu se i dalje smatraju jednim od najtežih u Evropi, a navijači prate Orlove u ozbiljnom broju i na gostovanjima, pa se tako večeras u Humskoj očekuje oko 1.000 pristalica iz Turske.

Današnji tim Bešiktaša vredi daleko više od Partizanovog, ali opet je to daleko manje od onoga što je potrebno da se stane uz rame Feneru i Galati. Bešiktaš ima novca, ali ne kao dva gradska rivala. Zato su prošlog leta i izgubili trku da angažuju Brazilca Dijega koji je prvo bio njihova meta, ali je završio u Fenerbahčeu. Slaba je uteha bila što su potpisali sjajnog Gokana Torea koje je i Fener žarko želeo. Pojačanje leta je bio Demba Ba. Senegalac iz Čelsija je jedna od najvećih zvezda koje su oblačile dres Bešiktaša. Pre njega su mnogi poznati stranci igrali za Orlove. Pomenimo Lesa Ferdinanda, Danijela Amokačija, Paskala Numu, Džona Kareva, Gutija, Rikarda Kvarežmu, Uga Almeidu, a Del Boske je bio trener… Imali su oni i veće planove, želeli su Raula, Ronaldinja i još neke velike zvezde, ali su to bili nerealne opcije.

Trener Slaven Bilić je doveden da prekine dominaciju Galate i Fenera, ali u prvoj sezoni mu to nije uspelo. Opet je ostao iza Fenera i Galate, osvojio treće mesto, ali je zbog Fenerove suspenzije igrao kvalifikacije za Ligu šampiona. Razbili su Fajenord u dva meča sa ukupnih 5:2 i u plej-ofu ispali od Arsenala, posle 0:0 u Istanbulu i minimalne pobede Tobžija u revanšu. Dovoljan pokazatelj njihove snage.

Sezonu u turskoj Superligi su počeli dobrim partijama na strani i lošim na domaćem terenu. Tek u prošlom kolu su ostvarili prvu pobedu pred svojim navijačima. Teško daju, ali i još teže primaju golove. U šest mečeva su dali samo osam golova i primili samo četiri. Pet mečeva uzastopno su odigrali u intervalu 0-2, tek u prošlom kolu protiv Sivasa su pobedom od 3:2 prvi put u sezoni u prvenstvu su postigli više od jednog gola na meču. Ali s takvom igrom su uspeli da preuzmu prvu poziciju na tabeli. Ima tu i do rasporeda jer su igrali protiv ekipa iz donjeg dela tabele. Tek treba da odmere snage sa Fenerom, Galatom, Trabzonom, Kasimpašom... Ipak, impresivan je podatak da su 12 odigranih mečeva u sezoni ubeležili samo jedan poraz. Onaj od Arsenala u Londonu.

Prošlog leta su prilično menjali sastav. Zahvalili su se Portugalcima Manuelu Fernandešu i Ugu Almeidi koji su dugo godina bili osovina tima. Otišao je i Čeh Hološko, dočekali su da vide leđa i nekada velikom brazilskom talentu Dentinju, neuspešnu šestomesečnu avanturu je završio Džermejn Džons… Rastali su se i i sa iskusnim defanzivcima Žilijenom Eskideom i Danijem Nunkuom koji su se ispostavili kao promašaji.

Demba Ba i Gokan Tore su najveća i najskuplja pojačanja, pošto su zajedno koštali preko deset miliona evra. Kada im je Fener uzeo Dijega ispred nosa, okrenuli su alternativi. Doveli su drugog člana Atletikovog šampionakog tima - Hosea Sosu. Arentinac sa nadimkom Pirnceza nikada nije opravdao ogromna očekivanja igrajući za Bajern, Napoli, Metalist i Atletiko, ali je u Bešiktašu dočekan kao velika zvezda. Značajno pojačanje je desni bek Korintijansa Ramon Mota.

Što se sastava tima tiče, Bilić se oslanja na turske fudbalere koji su dugo godina u klubu.

Na golu je neprikosnoven kapiten i legenda kluba Tolga Zengin. Standardni levi bek je pomenuti Brazilac Ramon Mota. Izuzetno agresivan sa nadimakom “Gerero” (Ratnik) i mnogo opasan u izletima na protivničku polovinu. Štoperski tandem čine iskusni Čeh Tomaš Sivok i Kolumbijac Pedro Franko. Sivok je osam godina u klubu i skok igra mu je jači deo. Kolumbijac je pouzdan u defanzivi, slabiji u skoku, ali ima sjajnu tehniku i često organizuje igru.

Bilić nema pravu zamenu za desnog beka Kurutuluša. To može da bude Atiba Hačinson. Kanađanin igra na poziciji zadnjeg veznog, ali je tokom karijere u PSV Ajndhovenu igrao i kao desni bek. Uz Zengina je najstandardniji igrač ekipe. Videćemo da li je Biliću potrebniji u manevru ili kraj desne aut-linije. Druga alternativa je takođe defanzivni vezista Nečip Ujsal. Jedna od najvećih nada turskog fudbala, čiji roditelji su imigranti sa Kosova.

Bilić najčešće igra u formaciji 4-2-3-1. Dilema je da li će Hačinson ili Ujsal igrati u vezi, ali jedna od te dve pozicije je rezervisana za Velija Kavlaka. On je tipičan “mišić” na sredini terena. Neumoran je, stalno je u pokretu, krpi i zatvara rupe nastale greškama saigrača. Limitiran je u napadu, ali je u odbrani često neprelazan.

Ispred Kavlaka i još jednog zadnjeg veznog će igrati trojica ofanzivnijih saigrača. Levo je Olkaj Šahan, Turčin rođen u Diseldorfu koji je trenutno možda i najkorisniji igrač ekipe. Sjajno se ubacuje pred protivnički gol. U šest prvenstvenih mečeva je postigao četiri gola. Po pravilu su bili odlučujući. Na desnoj strani je brzonogi Gokan Tore. Takođe “gastarbajter” iz Nemačke i tipično krilo. Nema tehniku kao Šahan, ali je zbog brzine i eksplozivnosti vrlo težak za čuvanje.

Između Šahana i Torea, kao spojnica sa jedinim napadačem, najverovatnije će delovati najtalentovaniji igrač tima - Oguzan Ozjakup. Takođe, rođen u inostranstvu (Holandija), počeo je u AZ Alkmarau odakle ga je kao klinca uzeo Arsen Venger i četiri godine je proveo u Arsenalovoj akademiji, ali se nije izborio za šansu. Tipična “desteka”. Igrač poteza, oslobađa se čuvara jednim potezom u prijemu lopte, brz je, sjajno dirbla, ima osećaj i da proigra saigrača i da pogodi gol.

I naravno, u špicu je Demba Ba. O njemu verovatno znate sve. Letos su ga tražili mnogi evropski klubovi, ali on je izabrao Bešiktaš jer su jedino oni pristali da mu izjednače nedeljnu platu iz Čelsija u visini od 80.000 funti.

Trener Slaven Bilić je bio selektor one mlade hrvatske reprezentacije koju je torpedovao Mirko Vučinič na Marakani, ali nije vodio tu utakmicu zbog zdravstvenih problema.

Komentari / 0

Ostavite komentar